Ima li su isti socijalni program: ekonomski emancipiranu populaciju treba opet ustrojiti, uniformirati, masu regimentalizirati, ne dopuštajući da ostvari političku samosvijest, budući da bi to ugrozilo povlaštenu kastu oligarhiju, koja može očivati moć jedino u autoritarnom društvu.

Ona jeruspješnija, naravno za vladajuću oligarhiju, što više " ptitišće i cijedi " radnike koji stvaraju bogatstva, kojima se oligarhija bogati, a radnici i građani osiromašuju.

Kada bi se u hrvatsko pravosuđe, policiju i institucije čija je dužnost i obveza brinuti se o općem dobru i zajednici, birale stručne, neovisne i poštene osobe, a ne političke marionete, aparatčiki, podguzi, debili i bezkičmenjaci, sigurana sam da bi se više od polovice sutkinja, sudaca, visokih policijskih i državnih dužnosnika našlo u društvu svojih nalogodavaca i mentora, a Hrvatska bi umjesto za političku oligarhiju i njihova spadala bila uistinu onaj raj na zemlji narodu koji je sve ovo mukotrpnim radom i odricanjima stvorio.

Te tada državne banke su odigrale za Tuđmanovu oligarhiju najprljaviji dio posla.

1. dragi trbotore, što je to tradicionano gospodarstvo jedne hrvatske??? do prije dvije generacije (cca 70 godina) 90 % našeg stanovništva se bavilo poljoprivredom i jedva krpalo kraj s krajem... je li povratak ekstenzivnoj poljoprivredi egzistcijalno i socijalno riješenje za 4,5 milijuna stanovnika hrvatske??? ili je možda (omražena) trgovina naš povijesni usud - nemojte mi samo reći da je turizam naše tradicionalno gospodarstvo... 2. nevjerojatna je ignoracija činjenica kojim baratete, dragi trbotore. vi optužujete neoliberalizam za oligarhiju, korupciju i sve ostalo negativno, iako je u samoj biti libealizma borba upravo protiv oligarhije, promicanja jednakih mogućnosti i težnja za sveopćim napretkom najširih socijalnih slojeva društva. točno je da liberalizam promovira i bogate, ali bogatstvo na liberalni način nije mrtvi kapital, kao u mnogim starijim društvima, to nije imovina izvučena iz društva i ugrađena u osobne spomenike, to je imovina koja je kontinuirano u funkciji razvoja, zapošljavanja.... najbogatiji ljudi današnjice, recimo bill gates žive razmjerno skromno - njegovo se bogatstvo obrće i stvara sreću desecima tisuća ljudi diljem cijeloga svijeta... gotovo identična je stvar sa svim ostalim bogatašima suvremenog (neoliberalnog) svijeta....

koliko nas je bilo (ili nas još i ima) opijenih Zagoraca za susjednim stolom, koji pod gasom zaneseno pjevaju Još Hrvatska ni propala, nesvjesni da smo (naročito u devedesetima) tek jednu zastavu zamijenili drugom, jedno ime države drugim, jedne lopove drugima, jednu autokraciju drugom, jednu partiju drugom, jednu podobnost drugom, jednu oligarhiju drugom, jednu nesposobnost drugom, jednu šutnju na nepravdu drugom?

Baxter postavlja narativni sukob iz perspektive tradicija modernizacija, no ta modernizacija ni u kojem slučaju nije emancipatorska i u službi zajednice ona je puno bliže definiciji modernizacije kako je vidi francuski filozof Alain Badiou: Naziv za strogu i servilnu definiciju mogućega (...) neizbježno nastojeći učiniti nemogućim ono što je nekad bilo ostvarivo (za najveći broj ljudi) i učiniti profitabilnim (za prevladavajuću oligarhiju) ono što nekad nije običavalo biti. Treba spomenuti i sjajan dokumentarac Slava kurvi (Whores ' Glory) Michaela Glawoggera, koji s mnogo topline i iskrenosti te s manjkom bilo kakva moraliziranja uranja u svijet prostitucije od Tajlanda, preko Bangladeša, do Meksika.

Kasnije se to pretvorilo u oligarhiju u kojoj oni međusobno izmjenjuju uloge i ne dopuštaju nikome da se približi.

Ciljevi današnjice bi za svakog odgovornu osobu bilo rušenje partitokracije koja političku oligarhiju pretvorila u zločinačku organizaciju koja u svim mogućim varijantana rotira na vlasti.

hhh, svijet treba novo politicko uredjenje koje ce eliminirati pr oligarhiju i osigurati moc javnosti. to je alfa i omega cijele price. prikaži cijeli komentar

Logika je očita, valja se domoljubnim organizacijama okrenuti prema narodu, i objašnjavati narodu sve zamke koje mu pripremaju protunarodni materijalisti, i ukazati na legalne i legitimne političke načine kako nadići i pobjediti oligarhiju, te svekolike protunarodne klubove, klanove i ine protunarodne organizacije.

Zato predlažem Slavku Liniću, koji se pokazo najagilnijim članom Vlade, da počne oporezivati najbogatije članove hrvatskog društve, kao i banke, te financijsku oligarhiju.

Takvim smo načinom dobili: 1. oligarhiju - neovisno o stranačkoj pripadnosti.

Hrvatski mediji, koji su u službi neoliberalne politike i Novog svjestskog poretka, zatupljuju ih nebitnim informacijama prešućujući one bitne, zbog čega je narod i postao nezainteresiran za pljačku koja mu se pred nosom događa pojašnjava Hromin Sturm, te dodaje da bi narod trebalo pod hitno razbuditi, ako želimo političare prisiliti da rade u korist onih koji su ih izabrali, a ne za MMF i međunarodnu financijsku oligarhiju.

Za vladavine Leonida Kučme Ukrajina nazaduje i pretvara se u ' oligarhiju ' bezobzirnih magnata i regionalnih klanova.

- Poruka je to vlastima, ali i jedno emotivno pražnjenje radnog naroda, jer zapravo ono što bi vlast moglo doista uzdrmati je samo generalni štrajk koji bi blokirao funkcioniranje države i maknuo oligarhiju na vlasti.

Bliže se izbori, presudni izbori za Hrvatsku, oni koji bi trebali petrificirati uspostavljene vlasničke odnose i učvrstiti Oligarhiju, moć na vlasti u Hrvatskoj, i Internet je postao prevelika opasnost.

Po svim tim slučajevima gdje puk sudjeluje u javnim poslovima vidi se da se on ' po starom običaju zvonjenjem zvona ' pozivao na Placu da potvrdi neku važniju odredbu Velikog vijeća; puk dakle nije imao nikakve inicijative, niti je, u to vrijeme, imao pravo mijenjati ili čak odbijati što se pred njega iznosilo - jednom riječju, njegovo je sudjelovanje bila puka formalnost, kao što znamo da je bila u mnogim autonomnim općinama, naročito u Italiji gdje je uprava malo-pomalo iz ruku cijeloga građanstva prešla u ruke nekolicine, gdje se dakle demokracija pretvorila u oligarhiju.

Razlog je Friedmanova doktrina i vazalski položaj Hrvatske u odnosu na svjetsku financijsku, političku i vojnu oligarhiju.

Iz svega rečenoga slijedi da bi eventualni zakon o pobačaju trebao odgovoriti izazovima dominantnih uvjerenja građana koji na demokratskim izborima legitimiraju određenu političku oligarhiju.

Vi ste potrošna roba za oligarhiju a shopping centar je poput kućice sa slatkišima u priči o Ivici i Marici, dok vas na vratima zla vještica čeka raširenih ruku.

Zbog toga su mnogi optužili Facebook da je prestao biti demokratski i da se pretvorio u oligarhiju.

Kažeš, demokracija koja se pretvorila u oligarhiju samo je prividna demokracija.

Ta, konzervativna svrha budućeg mandata, očito više konvenira karakteru light-HDZ-a, ali, sasvim bi solidno stvar odradio i light-SDP: Račanov je mandat pokazao kako se to radi, to naime da se ništa ne učini (u Kini Lao-tzea ovaj se princip nazivao wu-wei): niti je Hrvatska restituirala načelo zakonitosti, niti je sankcionirala privatizacijski kriminal, niti je vratila novac isisan iz privrede tijekom mrakobjesja, niti je etablirana vladavina prava, niti je ovo pravna država niti, in ultima linea, u Hrvatskoj građani imaju jednake šanse: ovdje, ponavljam, imamo tek ustanovljenu novu hrvatsku oligarhiju, i nikako ne bi valjalo da sad netko/nešto promijeni

Jačanje demokracije je neizvedivo bez silnog utroška energije, vremena i novca da bi rezultati bili poželjni za vladajuću oligarhiju, a porazniji za narod.

Sve to skupa nedvosmisleno upućuje na zaključak da je pobačaj jedno od najtežih pitanja za političku oligarhiju, neovisno o njenoj ideološkoj obojenosti.

Jedini uvjet za njegovo dostizanje je stvaranje prikladnih političkih odluka, a kojima svakako prethodi stvaranje društvenog konsenzusa kao oblika pritiska na političku oligarhiju, koje neće štedjeti pri odvajanju novčanih sredstava za »laboratorijske igre«.

Socijalistička NDH ili SSRH - Samostalna Socijalistička Republika Hrvatska bila bi daleko podnošljivija od današnje RH, koja je odbacila komunizam a zadržala komunističku oligarhiju, što je najgora varijanta, posve otvorena podzemlju, korupciji i stranom obavještajnom uplitanju.

Herodot dalje navodi kako su sedmorica urotnika protiv Gaumate raspravljali o budućnosti Perzijskog Carstva; Otan je navodno predložio da carstvo bude demokracija, Megabiz I. se zalagao za oligarhiju, dok je Darije I. tvrdio kako je monarhija najbolji oblik vladavine.

zanima me tko su to " bogataši " obzirom da osim todorića i par njih koji uključuju političku oligarhiju ja baš i neznam za " bogataše ". boagataši siguno nisu oni koji imaju stan ili dva i penziju od 2000 kn.