Nije dakle riječ o pukoj estetičkoj polemici, zgražajućoj reakciji na neke određene tekstove (koji čak i mogu biti diskutabilne estetske kakvoće) ili polemici s autorima, nego o zahtjevu da same novine u kojima su ti tekstovi objavljeni nestanu, čime se vlastiti estetski ukus pokušava nametnuti kao normirajući i obvezujući za državne činovnike, a posredno, valjda, i za javnost općenito. (Ne treba vjerovati kako se diskurs o porezu poreznih obveznika omaknuo gospodinu Bebiću i osobama u čije ime, navodno govori: ukoliko taj porez jest argument, kako to da se njime koristi osoba i preko nje mnoštvo ljudi koji desetljećima niti žive u ovoj zemlji niti joj plaćaju poreze.)