Pod zajedničkim svodom, uz more koje pripada svakome i svima, javljaju se srodna i slična stanja duha i tijela: na suncu i u sjeni, ljeti, zimi ili u bilo koje godišnje doba, za vrijeme dugotrajnih žega i naglih studeni, na taracama, verandama ili balkonima, po vjetru i u zavjetrini, između podneva i sumraka, sumraka i noći, noći i zore, kad odasvud izbija vlaga ili se pak unaokolo sve sasuši, po omari, pred kišu, poslije oluje, kad uhvati " fjaka " i kad napokon popusti, u luci gdje miriše po svačemu ili se pak gubi svaki miris, u oštariji i na pijaci, kad se ne može ostati u kući ili se opet mora skloniti pod kućni krov, dok glava boli od luda vremena i loša vina ili se pomuti pamet tko zna od čega i ponovo izbistri tko zna zašto, kad zapuše južni vjetar, jednom mokar i težak, drugi put suh i vreo, ponekad i žut od afričkoga pijeska - pješčana me olujina zatekla za boravka u Toulonu - ili pak kad opet okrene sjeverac, oštar i leden, mistral, bura, tramontana, u dane kad riva ostane pusta ili kad se ne može njome proći od vreve.