Manjača je raspuštena 18. prosinca 1992. Za mnoge, poput Milutina Dimača, pjevača narodne glazbe poznatijeg kao Dimčo, muke nakon Omarske nisu prestale ni na Manjači, a o pokušaju jedne razmjene svjedoči.

Kao Coldplay Letica spominje da se u blizini Prijedora nalaze i srpski logori iz zadnjeg rata, poput Omarske i Keraterma (poslije Srebrenice i naravno Sarajeva, Prijedor je grad s najvećim brojem žrtava ratnih zločina).

O seksualnom zlostavljanju žena u Domovinskom ratu govorile su tijekom devedesetih godina različite udruge žena u Hrvatskoj koliko se mogu prisjetiti, Društvo hrvatskih intelektualki, Bedem ljubavi, Centar za žene žrtve rata, Pokret za život i obitelj, Hrvatski informacijski centar, Međunarodni centar za ljudska prava, udruga Kareta inicirala je tužbu u New Yorku za žene BiH iz Omarske koje je predvodila Jadranka Cigelj.

A žrtve Srebrenice, Sarajeva, Omarske, Manjače, bile bi žive da su Srebrenica, Omarska, Sarajevo, Manjača bile Heliodrom, s Neđom ili bez Neđe, pa bi se danas žive mogle vratiti iz Švedske, Norveške, Hrvatske,.., u BiH, te ih ne bi iskapali iz masovnih grobnica i tražili kao nestale.

Jadranka Cigelj je diplomirana pravnica iz Prijedora koja je u ljeto 1992. prošla pakao Omarske.

Polazni motiv i okvir rada umetničko-teorijske Radne grupe Četiri lica Omarske jeste kritika recentne kulturne produkcije u Srbiji i odnosi se na pitanje: Koje politike stoje iza kulturnih i umetničkih praksi, i koja je uloga kulturne i umetničke produkcije koja učestvuje u reviziji socijalističke prošlosti, kao i negiranje i brisanje istorijskih događaja iz devedesetih koji se odnose na ratne zločine, kroz primer filma Sveti Georgije ubiva aždahu, kao i aktivno učešće kulturnih politika u konstrukciji novog srpskog nacionalnog identiteta i srpske nacionalne istorije.

Radna Grupa Četiri Lica Omarske polazi od stava Grupe Spomenik prema kojem je sistem reprezentacije umetnosti uvučen u mehanizme produkcije rata, nasilja i terora, tako da umetnosti njena aparatura učestvuju u nastavku rata drugim sredstvima.

Trud Čuvara Omarske nedavno se pokazao plodonosnim.

Nakon sastanka Jose Maunela Barrosa s novoizabranim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, 14. lipnja 2012., i pisma koje je inicirala grupa Čuvari Omarske, potpisanog od strane velikog broja organizacija i pojedinaca, 18. lipnja 2012. jedan od članova Barrosovog kabineta stupio je u kontakt sa Satkom Mujagićem.

Na Facebook grupi Čuvari Omarske čuvaju od zaborava uspomenu na sve žrtve, spaljena mjesta, ali i transparentno i dokumentirano obavještavaju o svim aktivnostima vezanih uz inicijative koje pokreću.

I začuh glas jednog od njih: ' Ajmo kanistere ' vamo ', početak je priče Milutina Dimača, još jednog bivšeg stanovnika Omarske, Kereterma i Manjače.

Milutin Dimač Dimče, kojega mnogi znaju kao pjevača narodnih pjesama, danas živi u Minneapolisu (SAD) i član je grupe Čuvari Omarske.

Jasenovac je simbol starih srbo-komunističkih tvrdnji o nekakvoj genocidnosti Hrvata, zločinačkom karakteru svake hrvatske države i o Srbima kao žrtvama koje zbog te svoje žrtve imaju pravo na povlastice i kao opravdanje za pokretanje ratova, pokolje, Vukovare, Srebrenice, za Omarske, Škabrnje, pljačke, silovanja itd.

U kolovozu, jedan bivši logoraš je naveo da je prilikom premještanja zajedno sa ostalih stotinjak logoraša iz Omarske u Manjaču, morao prenoćiti u autobusu.

Kako obilježiti stradanja u SC-u, a istovremeno se odmaknuti od tradicionalnog pristupa komemoraciji, pitanje je kojim će se baviti sudionici radionice i okruglog stola, organiziranog u suradnji s umjetničkim kolektivom Četiri lica Omarske iz Srbije.

U to spadaju logori smrti poput Keraterma i Omarske, ali i mjesta gdje su ljudi mučeni u zatočeništvu kao što su škola u Bratuncu, gdje je ubijeno mnogo ljudi, stadioni i policijske stanice.

Čuvari logora Omarske prisilili su oca Envera Alića da sam izvede sina da ga ubijaju. Enverove zadnje riječi bile su: ' Babo, pazi mi na djecu ' Sve ovo događalo se u hangaru u kojem danas ljudi normalno rade, jer je Omarska opet u pogonu kao rudnik željeza, navodi Mujagić, dodajući da je tvrtka Mittal Omarsku kupila u travnju 2004. (51 % koncesija), a čiji zaštitari ne dopuštaju preživjelima i onima koji žele odati počast ubijenima, posjet mjestu gdje je prije 20 godina stajao logor smrti.

Uz predstavnike Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke, Šehrizada Begića i Mensura Ferhatovića, među gostima su bili glasnogovornica Haškog suda Nerma Jelačić, Ed Vulliamy, novinar Obervera i Guardiana, Satko Mujagić, preživjeli logoraš Omarske i Manjače, te Murat Tahirović, bivši dugogodišnji predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine, sudionici tribine " Prešućena istina " koja se večeras održava u dvorani Euroherca u Rijeci.

Nizozemska televizija NTV danas u 17 sati je emitirala dokumentarni film o Anti Gotovini u kojem su pričajući o hrvatskom generalu emitirali snimke srpskih koncentracijskih logora poput Manjače i Omarske.

Presude su izrečene i brojnim zapovjednicima i čuvarima logora od Omarske, Keraterma preko Foče do Luke u Brčkom te lokalnim dužnosnicima Republike Srpske poput Karadžićeva kolege liječnika Milomira Stakića koji je dobio 40 godina za zločine na području Prijedora.

Oni koji to ne žele znati, imali su snage da na sat leta od Auschwitza otvaraju Omarske i Keraterme, ubijaju ranjenike iz vukovarske bolnice i vrše genocid nad muškarcima Srebrenice.

Taj dan stražari Omarske, rezervni policajci, su na poseban način obilježili.

Dogodilo se to 20. lipnja 1992. između 16,25 i 17,00 sati, s tugom se prisjeća Satko Mujagić, jedan od preživjelih logoraša srpskih koncentracionih logora smrti, Omarske i Manjače, pokretač inicijative za izgradnju Memorijalnog centra u Omarskoj iz studenog 2004. i suosnivač grupe Čuvari Omarske na Facebooku.

[ BLOK ] u suradnji s Radnom grupom Četiri lica Omarske

Čuvari Omarske su grupa na Facebooku koja trenutno broji oko 6.500 članova, sa 15 - ak administratora.

Ovo pismo potpisali su ljudi iz cijelog svijeta, a tekst se može pročitati na grupi ' Čuvari Omarske '.

Među imenima nalaze se: Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, Udruženje logoraša Prijedor ' 92, Žene u Crnom, 4 lica Omarske, Sonja Biserko, Florance Hartmann, Ed Vulliamy, Tilman Zilch, Rezak Hukanović, Murat Tahirović, Mirsad Tokača, Edina Bećirević, brojna udruženja i pojedinci iz Nizozemske, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Amerike, Austrije i Njemačke.

A nakon Omarske treba da se obilježe i drugi logori po Prijedoru Trnopolje i Keraterm, zatim Manjača, Luka, Sušica, Vilina Vlas, Dretelj, Ćelebići, Silos

Četiri lica Omarske je umetnički projekat u nastajanju koji ispituje strategije produkcije memorijala iz pozicije onih čije je iskustvo i znanje podređeno, odbačeno i isključeno iz javnog sećanja i javne istorije; promišlja memorijal iz perspektive sadašnjice, i čini vidljivim kontinuitete i diskontinuitete sve tri epohe i četiri lica Rudnika Omarska: Rudnički kompleks Omarska, površinski kop i nalazište metala u Bosni i Hercegovini iz vremena socijalizma; Logor Omarska, mesto masovnog ubijanja i torture devedesetih u vreme ratova na tlu bivše Jugoslavije; Rudnički kompleks Omarska u većinskom vlasništvu multinacionalne kompanije Arcelor Mittal; Omarska kao lokacija za snimanje istorijskog etno blokbastera aktuelne filmske produkcije u Srbiji, Sveti Georgije ubiva aždahu.

Na tisuće ih je bilo zadržano u mjestima zatočenja gdje su bili podvrgnuti fizičkom i psihičkom zlostavljanju i neljudskim uvjetima poput Omarske, Keraterma, Trnopolja, Manjače, Sušice, KP Dom Foča i Luke s namjerom da ih se fizički uništi kao nacionalne, etničke i vjerske grupe.