Preko 1.200 ljudi odvedeno je u logor Manjaču, 780 u logor Trnopolje, a u Omarskoj do 21. kolovoza je ostalo 177 logoraša i pet žena.

Lokalna vlast na čelu s načelnikom Pavićem danas zabranjuje obilježavanje mjesta stradanja, kao i odavanje počasti svim žrtvama zločina na javnim mjestima u Općini Prijedor, pa tako nisu dopustili ni nekoliko posjeta Omarskoj i simboličnu izgradnju instalacije od bijelih vreća u znak sjećanja na ubijene žene.

Istina o zlostavljanjim u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju dospjela je u javnost tijekom ljeta 1992. godine kada su do tih logora stigli američki i britanski novinari Roy Gutman i Ed Vulliamy koji je u ponedjeljak također došao u Omarsku kako bi sudjelovao u obilježavanju obljetnice zatvaranja logora.

Haski sud je protiv Momcila Krajisnika podnio optuznicu, u kojem ga optuzuje da je u logoru u Omarskoj bilo zatoceno 125 Hrvata, i ona jedna Hrvatica, predsjednica HDZ-a, Jadranka Cigelj koja je od tog svog boravka napravila karijeru i to dobrano unovcila preko knjige i raznih stvari.

Ko izdade naredbu za otvaranje logora smrti u Trnopolju, Omarskoj i Keratermu, pa na kraju i Manjači?

Pravu usporedbu sa Schindlerom, Brozova bi imala povijesno pravo napraviti da je našla nekoga Srbina koji je spasio tisuće Bošnjaka i Hrvata iz srpskih konc. logora ili Srebrenice, jer je Schindler bio pripadnik onoga naroda koji je sustavno i planirano u logorima, i gradovima-logorima, vršio genocid - Nijemaca, a ovdje su isto to izvodili jedino Srbi u Srebrenici, Sarajevu, Bijeljini, Goraždu, Višegradu, Omarskoj, Manjači,... a namjeravali su i u Bihaću.

Sudac Orie počeo je karijeru na ICTY-ju kao savjetnik obrane Dušku Tadiću, bosanskom Srbinu koji je ubijao civile u logoru Omarskoj.

Bio je to uvod u masovne progone i zločine a procjenjuje se kako je u etničkom čišćenju šireg područja Prijedora ubijeno više od tri tisuće njegovih stanovnika Hrvata i Bošnjaka dok ih je tisuće bilo zatočeno u zloglasnim logorima Keratermu i Omarskoj.

Autorica je knjige " Apartman 102 " u kojoj opisuje silovanja i zlostavljanja žena u Omarskoj.

Tog kobnog 20. lipnja 1992. u Omarskoj su ubijeni: Jasmin Hrnić, Enver Alić, Emir Karabašić i Fikret Harabašić, a na sreću preživio je Emir Beganović koji je o svemu kasnije svjedočio. Nisam siguran je li istoga dana mučen i Senad Muslimović, brat poznatog pjevača iz Prijedora, Halida Muslimovića, ali i za mučenje njega Tadić je osuđen. Emir Karabašić bio je policajac u Kozarcu, Duška je poznavao odlično, dolazio mu na slave, trenirali su zajedno karate i družili se, prisjeća se Mujagić govoreći o ' dobrosusjedskim ' odnosima prije ' 92. koji su se na najzvijerskiji način promijenili odvođenjem ' komšija ' u neke od srpskih logora smrti. U logoru Omarska, ležao je u mojoj prostoriji i u srpnju bio prebijan nekoliko puta.

Prvi sastanak s Baanom bio je u siječnju 2005. u Rotterdamu. Nakon što je čuo dosta detalja o logoru, pokazao sam mu slike Bijele kuće u Omarskoj i mezarja u Kozarcu i rekao: ' Ovo je što zasad tražimo (misleći na Bijelu kuću), a ovo je zašto to tražimo (misleći na pobijene logoraše) Baan je obećao da će ulaz u logor uvijek biti omogućen.

Zahvaljujući ratnim reporterima je zatvoren logor u Omarskoj u kojemu je ubijeno najmanje 800 ljudi, rekao je Rathfelder.

Slike sa bijelog platna su govorile, pričale životne priče zatvorenih logoraša u Trnopolju, Omarskoj i Keratermu, cijelom gradu Prijedoru koji je u stvarnosti bio konc logor za svo nesrpsko stanovništvo. Kriv sam što sam pristao da budem u Keratemu.

EU je logore opisala kao " odurne i odvratne ". [ 14 ] U Omarskoj, nekadašnjem rudniku udaljenom 20 km od Prijedora, je držano između 4000 i 6000 zatvorenika, Bošnjaka i Hrvata.

Tijekom ostanka u Omarskoj, ali i u Keratermu i Trnopolju, logoraši su premlaćivani i držani u neljudskim uvjetima. [ 15 ] Zbog velikog pritiska međunarodne zajednice, logori su zatvoreni, no procjenjuje se da je stotine a možda čak i tisuće ljudi preminulo u njima. [ 16 ] [ 17 ]

Potvrdio je to predsjednik Komisije za traženje nestalih osoba u BiH Amor Mašović 6. studenoga, dodajući da je to druga po veličini masovna grobnica u državi, te da je riječ najvjerojatnije o ostacima žrtava iz zloglasnih srpskih koncentracijskih logora u Omarskoj i Keratermu.

Ovime vam samo dajem malu sliku količine zla koje se u Omarskoj, crnoj rupi svijeta u ljeto 1992. godine nakupilo.

Dogodilo se to 20. lipnja 1992. između 16,25 i 17,00 sati, s tugom se prisjeća Satko Mujagić, jedan od preživjelih logoraša srpskih koncentracionih logora smrti, Omarske i Manjače, pokretač inicijative za izgradnju Memorijalnog centra u Omarskoj iz studenog 2004. i suosnivač grupe Čuvari Omarske na Facebooku.

Dodaje da je 9. svibnja 2011. u Omarskoj pun emocija uzviknuo: Ima da ga bude, misleći na Memorijalni centar u Omarskoj. I ima da ga bude.

Bili smo na ukletom mjestu, u Omarskoj, bivšem logoru, razgledavao sam terene za snimanje i nešto me ugrizlo za nogu.

Nisu nas silovali samo vojnici, nego i srpski civili, mijenjali su se kako bi im palo napamet, počela je svoju ispovijest Tesma Elezović (62) koja je tri mjeseca bila zatočena u Omarskoj pokraj Prijedora u Bosni i Hercegovini

Obitelj u Omarskoj slavila je nakon što se zaposlio u bolnici.

Sto se tice Jesenovca, osudujemo ga ali zasto vi vase Jesenovce prekrijete, i sto ne kazete istinu kako su cetnici onde ubij sto onde dvista onda petsto itd. a to je dokazano u domovinskom ratu i Vukovaru i Omarskoj i Kozarcu da ne govorim u drugim krajevima.

Samo dan uoči raspuštanja logora u Omarskoj srpske su snage 5. kolovoza 1992. godine po kratkom postupku strijeljale 124 zatočenika i njihova tijela bacili u jamu Hrastova glavica odakle su ekshumirana tek nakon rata.

Dobio sam pet godina u Omarskoj.

Barroso je pozvan da posjeti bivši koncentracioni logor u Omarskoj, i to 6. kolovoza, na 20. godišnjicu početka raspuštanja ovog logora.

Radna grupa Četiri lica Omarske (uz Milicu Tomić čine ju - Mirjana Dragosavljević, Srđan Hercigonja, Sandro Hergić, Vladimir Miladinović, Marija Ratković, Dejan Vasić, Jovanka Vojinović i Zoran Vučkovac) koristi različite formate zajedničkog rada - čitalačke grupe, radionice, javna čitanja, razgovore i javne sastanke koji se održavaju ne samo u sredinama u kojima je govor o Omarskoj izreciv, nego ga dovode i u Banja Luku, u blizinu samog središta ne samo nemogućnosti govora, nego i sustavnog zatiranja prošlosti.

Ono što se u kontekstu projekta Gdje se sve tek treba dogoditi i njegove opće metodologije čini osobito komplementarnim i važnim je da Radna grupa ne djeluje kao izolirana skupina pojedinaca začahurena u teorijskom i intelektualnom nadmudrivanju, već uspostavlja stvarne odnose s pojednicima čiji su životi dovedeni onkraj smrti u logoru Omarska, ali i onima koji su suočeni s težinom egzistencije u današnjoj Omarskoj i okolici Prijedora.

Oni su znali i znaju da u Auschwitzu ili u Omarskoj nisu postali mudriji, ili dublji, bolji, ljudskiji ili čovjeku naklonjeniji, naprotiv, izišli su ogoljeni, ispražnjeni, dezorijentirani.

Nakon 54 dana provedena u Omarskoj i pet u Trnopolju, datumski od 14. lipnja do 8. kolovoza 1992., Jadranka Cigelj, inače pravnica iz Prijedora, oslobođena je ponajviše zahvaljujući zalaganju zapadnoeuropskih novinara.