OTAC:... vidite li se vi zaista kakvi ste sada... kao što, primjerice, u vremenskom razmaku vidite onoga koji ste nekoć bili, sa svim svojim ondašnjim iluzijama, sa svim onim, u sebi i oko sebe, kako vam se onda činilo â i kako je bilo, stvarno bilo za vas â Međutim, gospodine, kad ponovo mislite na one iluzije kojih sada nemate, na sve ono što vam se sada više ne ÂťčiniÂŤ onakvim kakvo je za vas nekoć ÂťbiloÂŤ, zar ne osjećate kako gubite, ne velim ove daske na pozornici, nego tlo, tlo pod nogama, zaključujući, premda ste podjednako ÂťovajÂŤ kakvim se sada osjećate, da je sva vaša današnja stvarnost takva kakva je određena da vam se sutra učini iluzijom?