Slika u tradicionalnom autobiografskom smislu kao slika-uspomena daje Carlu Spitteleru pravo da za svoja Sjećanja iz djetinjstva (1914), čija je veza sa stvarnošću poricana zbog toga što se ta sjećanja odnose na vrlo rano razdoblje njegova djetinjstva, kaže kako ona sadrže Âťčistu objektivnu stvarnostÂŤ. 36 Poetizaciju autobiografske građe usporedivu s oba prethodna naslova uz površinski snažno partikularizirajuću izražajnu formu ostvaruje Theodor DĂ ubler sa svojim Autobiografskim fragmentima (1915) i to izjednačavanjem autobiografskoga Ja s Âťlirskim JaÂŤ koje realnost u smislu spoznavanja bitnoga shvaća kroz nijekanje subjektivne perspektive, transcendiranje površinske stvarnosti i koncentriranje na stvarnu bit. ÂťJa ispisujem povijest svojega života onakvom kakva ona jest, a ne onakvom kakvu sam je ja doživioÂŤ (DĂ ubler 1915, str. 32 f.).