Prva poseta zubaru. ja imam nepunih 6 godina, pocinjem da placem usled bola, zubarka, matora zena, mi odvaljuje samarcinu. jel treba jos nesto da vam, kazem? tu pocinje moj agonija-strah od svega sto nosi bele mantile. pre nekih 10 - ak godina odem ja kod privatnika na popravku. covek kaze mora da se vadi zivac. izvadi zivac, napuni zub, al ' ne do kraja. u roku od mesec dana u tom prostoru (u zubu koji nije nafilova do kraja) pocne proces, zagnoji se uz bol od koga sam gubila svest. sve me to snadje u drugom gradu (u kom sam studirala) i to, necete verovati, u nedelju. brzo trazi nekog dezurnog privatnika (u panici i od bola nisam mogla da prestanem da placem). preko prijateljice nadjem jednog privatnika (zenska), kada sam sela u onu stolicu, kaze ona, ovo se zagnojilo, ne pomaze anestezija nista, a mora da se zasece. uzme ona skalpel i zasece, tu se meni zacrni pred ocima i onesvestim se. sl. trenutak me bude hladnom vodom, nastave da mi kopaju po zubu nekom iglom. u jednom momentu kaze zenska: ups ostade mi pola igle u tvom zubu (paste sad to nije onaj bolesni zub, nego susedni zdravi), spremi sutra za operaciju 150 dm eto. vratih se ja kuci u beograd i zavrsi ' na stomatoloskom fakultetu na operaciji, gde su mi ocistili i onaj prvi bolesni zub i vadili iglu iz susednog zuba. btw, posle operacije sam izgubila onaj prvi zub od kog je sve krenulo. ko se boji zubara jos