Evo jos jedne panicarke:) evo 2 sata citam postove i imam osjecaj da sam ja napisala 90 % toga, sve isto.. kod mene je sve krenulo kada sam se prije 3 god onesvjestila u wc-u i to nije bilo zato sto mi je pozlilo vec sam lakirala nokte (eto pameti) i aceton me malo nadrogirao i bum.. tad sam se strasno prepala.. medjutim naredne 2 god ja sam bila super i onda odjednom stalno vracanje na to.. krenem iz kuce, mislim da cu umrijeti bukvalno.. bus mi je nocna mora.. zna mi se desiti da po 2 - 3 mjeseca budem super, da ne ulezim u kucu bukvalno ali i u tom periodu sam posjecivala psihologicu, samo malo rjedje i onda samo neki okidac.. i najmanji stres mi je dovoljan.. s tim sto u kuci svaki dan imam strasne situacije, od malena imam problem sa roditeljima i znam da se te traume odrazavaju na sve ovo, negdje mora puci.. fax mi je trenutno najveci problem, nisam u stanju otici na predavanja, gusim se, drhtim, mucnina konstantna, nemoc u rukama i nogama.. imam osjecaj da svi gledaju u mene i komentarisu.. i da.. za mene ono najgore.. grcevi u vratu.. kao neki trzaji tacnije.. ne znam da li se to jos nekome desilo ali je to ubjedljivo najruzniji simptom.. bar meni: S.. profesori i asistensti nemaju razumijevanja kad odnesem opravdanje jer zaboga nije mi nista.. mi svi to samo umisljamo, znate vec kako to ide.. a zavrsna sam godina: S.. sto se tice lijekova prije god dana su mi prepisali zoloft i xanax.sjecam se da sam pila 3 dana i da nisam mogla bukvalno stajati na nogama i to sam bacila.. od tad ne pijem nista i ovako se borim.. ima boljih i losijih dana.. u zadnje vrijeme je nazalost sve vise losijih.. moja psihologica nije nikako za lijekove i smatra da mogu sama sve ovo pobijediti.. a toliko je tesko.. eto veceras je nova godina a meni se ne izlazi ni 1 %.. srecom sama slavim sa momkom pa mi je malo lakse, fascinantno je da samo s njim nemam panicne napade, da se razumijemo zna mi se desiti ona ruzna nelagoda i strah, ali nikad se ne desi... uglavnom ja bih vam preporucila jednu knjigu koju mi je psihologica dala i mogu vam reci da je fantasticna.. napisao je dr. Vladan Starcevic - Bez straha o strahu, panici i fobiji.. slucajno sam nesto guglala i nadjoh je i na netu.. imate na stranici scribd.com..

No, nakon što se onesvjestila pod tušem, hitno je prebačena u bolnicu Southend.

Voli, voli daleko je tko me voli »Ja se nadam da ću preživjet 3., 4. i 5. lipnja tam se budem onesvjestila ak ne vidim svoje ime na onom papiru izvješenom na zidu Gimnazije da sam primljena samo da me prime i bit ću najhappy osoba na svijetu

Kada je umrla dosla sam joj na sprovod sa svoje troje djece, pogledala sam lijes i rekla nikada ti necu oprostiti.... i onda sam se onesvjestila, kada sam dosla k sebi bilo mi je uzasno tesko sto sam to izgovorila, plakala sam kao nikada do tada, jer ta zena koja je sijala strah svojim glasom, pogledom i djelima je ipak jedina koju sam zvala majka

Bila je to srijeda.. bila sam kod bake.. i bilo mi je loše... a onda sam se samo odjedanput našla na podu... otišla sam s bakom u kupaonicu da me osvježi s vodom.. i onda opet mi pao mrak na lice.. opet se ja onesvjestila... zbudila sam se na podu kupaone...

Hoće li me Fragmenti opet zaprosit jer sam ga onesvjestila dugim pisanjem, ili će se Tuđinac javit s nekim srcedrapajućim fnje-ubost ću te šestarom komentarom?

malo mi je bad jer ispada da napadamo mamu, a znam koliko se žena trudi... nekad jednostavno mi ne možemo odgovarati za " devijacije " svoje djece... meni je mala rekla (davno) da će mi " izvadit bracu, ubiti i staviti u grob " (skoro sm se onesvjestila) pa sam iščačkala iz nje da joj je to rekao Marko iz vrtića (jer ja sve saznam odakle koje rečenice dolaze) od kojeg je svako malo dobivala modrice po nogama da sam morala razgovarati sa tetama, pa je ispalo da je mali nažalost dijete kojem ne treba nikakav pvod da nekome drugoe svašta loše napravi. usput, šta se curice tiče, mi već našoj duuugo, jasno i glasno govorimo o pokazivanju i diranju " pikice ". kad sam mužu ovo ispričala-totalno se šokirao.

Jer se onesvjestila od prvotne nanesene boli jednoga nasilnika.

Moja Princeza došla baš sa crkvenog zbora i uletjela u sobu... udahnula i otrčala povraćati... nakon sat vremena se onesvjestila... kad je nadošla svako malo klonila bi joj glava i izgubila bi se na koji trenutak... onako u čarapicama zgrabili ju i otišli do dežurnog liječnika - a on nas odmah usmjerio na pedijatriju gdje je pod hitno zaprimljena s dijagnozom predepileptičnog napada... kažu da je plijesan iziritirala...

Ovaj tjedan je jako puno ljudi falilo u skoli, u ponedeljak se jedna cura onesvjestila u razredu (a sta reci kada s temperaturom 39 dolazi u skolu) a u utorak... je bilo Valentinovo... dan kao i svaki drugi, iako je meni prosao i puno gore od drugih... osim sto sam dobila novi sat (Guess svijetlo plavi, prekrasan)... vezano uz naslov-za jucer smo morali napisati pjesmicu za sat taljanskog, odabrati neku fotografiju pa napisati pjesmicu....... uglavnom, slika je slika obicne klupice, na setalistu izmedju Crikvenice i Kacjaka... a pjesmica... nostalgicna... necemo u detalje, ali vjerojatno da se nije dogodilo sto se dogodilo za Valentinovo nebi ispala tako dobra:) e a sad opet malo o izlascima... Nisam dugo bila vani, ali u El Riu je puno bolje od kad se Mickee vratio, u Buddhu me nisu bilil pustili jednu vecer (nakon sto sam izasla smao u setnju) Na maskarama jos nisam bila, a jedan od blojih izlazaka u zadnje vrijeme je bila maturalna od ovih iz moje skole u Colosseumu u Opatiji i ova zadnja maturalna sad u petak... sljedeci tjedan jos jedna... a meni kao da nije sudjeno da idem na Gustafe prvi put kad su bili u Bencicu, ja sam zavrsila u Crikvenici.Sad kad su bili u Crikvi, ja bila doma.A sad su opet u Bencicu a ja cu u Rovinj... aha da, u Rovinj... na cijeli dan druzenja sa bivsim stanarima BB kuce i jos par poznatih faca, a navecer na otvaranje nekog novog diska tamo, sa svima njima, pod RTL-ovim kamerama he he... pisat cu vam cijeli izvjestaj, sa slikama... Idemo ja i F..... i mislim da bi to moglo ispasti dobro u kraju krajeva...

Kaže da kad je prvi put bila s njim, skoro se onesvjestila kad je vidla šta ima...

Moja nona je samo drsko odmahnula rukom dala malom znak da trci kuci makla se s balkona i onda onesvjestila od straha u dnevnom boravku.

Neki od naslova u novinama koji opisuju događaje tijekom Crnog Petka: - " Žena i muškarac ranjeni vatrenim oružjem u Walmart-u u Tallahaseeu na Floridi nakon svađe " - " U tržnom centru u San Antoniu kupac uperio pištolj u čovjeka koji je ' išao preko reda ' " - " Blagajnica u prodavnici Dick s na Aljasci se onesvjestila " I tako dalje i tako dalje

Znala sam ja biti i zidarski manoval i pitur i vrtlar i krojač, i fuge na pločicama znam radit i knauf znam spajati jedan put san se zamalo onesvjestila jer san želila otkopavati krumpire a bilo je prenaporno za mene i sunce je već pržilo sa visine

I dok su se oni zabavljali cerekajući se našoj nemoći, sestra je plakala a meni je bilo muka, gotovo da sam se onesvjestila vidjela sam njeno lice, plakala je i otimala se, i umjesto da ih udaram ja sam samo vikala.

Najgori dio svega je bilo što sam se na prvom previjanju skoro onesvjestila od boli... nisam dosad nikad doživjela da mi se crni pred očima od boli (valjda je tak dečkima kad ih se šutne u jaja...) jer kak je to bila velika upala sa kanalićima morali su mi u ranu gurati tuffer sa hidrogenom-koji boli kad vam ga na neozlijeđenu kožu stave... a to je bila dovoljna rana da gazu 10 x20 cm totalno ispuni sukrvicom i krvi prek noći... ježim se od tog kad sam vidla kak gaza izgleda nakon kaj su ju skinuli...

Riganje br. 3. mjesto-wc, stanje-lose, jako lose, rigam si po kosi, nogama i rukama, polozaj-klececi. i tako jedno 15 puta dok se nisam onesvjestila.

Profesori su javili kako se naša starija kčer skoro onesvjestila u školi, završila na hitnoj, a zatim u bolnici

Kako bi ja htjela ić na njihov koncert... a joooj kak bi samo to htjela.... mislim da bi se ja na njihovom koncertu onesvjestila od uzbuđenja i onda bi došla sebi sigurno kad završi... ja sam inače pehist veliki tak da se uopće ne bi čudila....

Toliko me izmučila kod poroda, da se uopće ne sjećam samog čina, valjda sam se onesvjestila, ali kada sam ju ugledala mojoj sreći nije bilo kraja.

Samo su tu djevojku na životu ostavili, možda i slučajno, jer se onesvjestila kad su joj krenuli činii grozne stvari.

eh da, jučer sam išla na onu misu u 11 sati i martina je sjela pokraj mene onda je došao onaj dio s hostijom: uzmite i jedite... i ja neš skužim da se Martina počela vrpoljiti pogledam ju a ona nema uopće prekrižene ruke, nego nešto ide glavom lijevo-desno i ja si sad mislim, pa čekaj to nije tipično martinski ona je onaj tip čovjeka koji nikad ne priča pod misom i poštuje crkvu (slična sam i ja, jedino ne idem na misu svake nedjelje: (loše, loše...) tak da bi ona sigurno trebala imati prekrižene ruke i sad pjeva onaj grozan stari zbor s starčekima koji vjerojatno imaju već paučinu na glasnicama pa hropću i cvile i martina se počne ozbiljno ljuljati i sad ja ju pitam jel joj dobro a ona kaže da ne odma sam znala šta je, to isto se meni dogodilo na sam Uskrs nedostatak zraka ili tak neš, nije dobar osjećaj, gledaš a ne vidiš, znači sve ti je crno, problijediš, ne možeš se držati na nogama, vrtoglavica, samo što ne padneš u nesjest, itd. itd. i ona odjednom nagne kao da će pasti sa klupe ja sam se usrala, mislila sam da se onesvjestila i onda je jedna žena pored mene skužila o čem se radi pa smo se složile da ju treba odvest van jadna martinčica, još par minuta kad je bila vani nije vidjela a onda joj se polako vratio vid nismo više ulazile, ja sam propustila uzet hostiju, al nema veze otišli smo do njene kuće, pa si je ona uzela vodu bilo joj je dobro ošle smo kod mene na kolače i onda u vrtić i onda smo nekim klincima uzele štap luda djeca, mješala su kišnicu i trgala grane pih, di taj svijet vodi.....

Kada bi mučitelji krenuli rezati od međunožja, žrtva se ne bi odmah onesvjestila od neizdržive boli, što bi se inače dogodilo da krv nije otišla u glavu.

Kad me šefica vidla s tim koferom, onesvjestila se.. jer treba to ugurati u bubu.. da, onu malenu novu bubu.. ahaha.. koliko li smo se samo namučile da to napravimo..

da.. jučer sam bila u šopingu jeeeee ma moš mislit jeee nevolim ić u grad po ljeti jako je iscrpljujuće i vruuuće kad smo se vraćale, ja i mamić ušli u tramvaj a unutra zagušljivo i tran ta ran ta ta barbara (ja) se još malo onesvjestila baš kad je tramvaj stajao na semaforu u dubcu, znači samo se trebao okrenut i ja bi izašla van i spasila se ne govno od semafora je taman čekalo da meni pozlije prvo je išlo na povračanje nisam baš puno bila jela moram držat liniju šalim se, naravno i ugl. meni se počelo crniti pred očima i ja kažem mami da mi je loše i sad ja skroz izgubila vid, i samo sam slušala kako mama paničari bla, bla, a ja sam bila tako slaba da joj nisam mogla reć da sam živa ova je mislila da sam ja mrtva kaže da sam tako izgledala i onda sam osjetila da me netko drži za ramena odjednom mi se vid počeo vraćat i ja skužim da sam izvan tramvaja neki me čovjek odnio u hlad na travu i za par minuta, ja čila i zdrava neke žene su bile oko mene i pričale mami da sam možda nešto žnj-ična ne sječam se više kak se to zove uglanom, radi se o slabokrvnosti, šta ja znam a možda mi je pao šećer ugl.dobila sam čokoladu od keksa pa nije to tako loše i nakon španjolske ću ić na neke pretrage tek tak, bolje je, makar da znam i tak... to bilo mama se nasmrt uplašila

hej woman meni se to češće događalo kad sam bila manja i uglavnom sam bila zdrava... jesi možda slabokrvna? meni je to zato bilo... eto prije nekih mjesec dana sam ustala iz kreveta onako bezveze, kao i obično i onesvjestila se iz čista mira al sam se prvo mučila sama sa sobom i tom slabošću, umivala se, hladila... zaručnik se uplašio jer se to inače nikad ne događa i zvao hitnu... rekli su mi da sam se naglo ustala. a ja 100 % sigurna da nisam... eto čemu to? stvarno ne znam... ako si obavila sve pretrage i zdrava si možda da paziš kako se krećeš i ustaješ...?

Ju što sam se ja smrzla jutros (čitaj 11 h) kad sam išla na posal... nadobudno si obukla košuljicu i traper sakoić i fura Chi... sve je bilo super dok nisam stala na stanici i svoje lijepo ličeko okrenula prema sljemenu.... SNIJEG ` EBOTE, SNIJEG... onesvjestila bi se taj tren... sreća moja pa bus nije kasnio... trebalo mu je samo 20 min da se nacrta i spasi me od propasti... SNIJEG ` EBOTE...

Draga publiko, pišem vam ovo pismo da bi objasnila zašto sam se onesvjestila, te nakon što sam došla sebi, od tada vidim sve jasno.

Draga Nikolina, citam redovito vas blog. divim se vasoj hrabrosti, i da istina je, djeca nam otvore vrata jednog sasvim drugog svemira i pocinjemo gledati na svijet sasvim drugim ocima, pogotovo ako sve ne tece/nije teklo po planu. i sama sam mama i ovaj tekst me ponukao na, recimo, komentar. ja zivim vec neko vrijeme u njemackoj. moj suprug i ja smo oboje znanstvenici i na neki nacim povezani sa medicinom. krajem kolovoza se rodio moj sincic. trudnoca je bila savrsena, na srecu, jer moj doktor je bio poprilicno nemaran, pogotovo pred kraj. tjedan dana prije sluzbenog termina dosla sam na pregled. ctg nije bio u redu, ali on nije imao vremena pricekati 30 minuta. zurilo mu se. onda me nabrzaka pregledao, i prokomentirao, hm, ne mogu napipati glavicu u kanalu, ako se do subote ne porodite, javite se u kliniku na porod i otisao nisam mogla vjerovati. iza toga sam otisla do svoje primalje i isplakala se. ona me pokusala umiriti, napravila je ponovno ctg, i bio je ok. u srijedu je krenulo. kad sam nakon 12 sati trudova dosla u kliniku (klasicno kod prvorotkinja, treba nam duze), moji krvni nalazi su bili jako losi, imala sam izrazito niske trombocite, maleni je pokazivao stanje stresa kod svakog truda, trudovi su bili svake 3 minute, ali nedovoljno jaki, ja se nisam otvarala, malenome nisu mogli napipati polozaj. ustanovili su da se u 2 tjedna od zadnjeg ultrazvuka pomaknuo i malo zaokrenuo. pa su ga pokusali prvo vratiti u polozaj, pa oxitocin meni, i tako su me mrcvarili slijedecih 12 sati dok se nisam na kratko onesvjestila i nisu izgubili malenog na ctg-u. na kraju su morali napraviti pod hitno carski. jedino sto sam zeljela u tom trenutku je cuti njegov plac. i bio je tamo, maleni je bio totalno iscrpljen i plav. i onda je pocelo. vase djete je dozivjelo stres i zato mu treba vasa blizina. ne brinite, za najvise tjedan dana je kao i sva druga djeca. radite kangorooing, to pomaze, ali nije. imala sam osjecaj da je sve dalje. najgore je bilo da su mi svi moji poznanici, rodbina (izdaleka) govorili da panicarim, ali nisam. on je bio sve dalje, sve odsutniji. onda sam to rekla svojoj primalji, i da se bojom da je lagano autistican. ona mi je rekla da je i ona primjetila da nesto ne stima, ali me jos nije htjela uznemiriti. i preporucila mi je osteopata za pocetak. i to je bio puni pogodak, ali onda su krenuli dodatni problemi; ortoped, pa neurolog (imao je veliki hematom na glavi kao posljedicu poroda), pa rupa na srcu i tako jedna terapija nakon druge, neke ne pokriva zdravstveno, ali vidi se napredak, pa idemo dalje i tako puna tri mjeseca, kucanja na vrata i uvjeravanja u pocetku da nisi histericarka, nego da nesto ne stima, podizanje obrve na on je sve odsutniji. nasrecu moj maleni je sad dobro, i razvija se i vise nego dobro. i svaki puta kad mi se nasmjesi i pogleda, znam da sam na vrijeme reagirala i da se moja upornost isplatila. mislim da nije samo problem u hrvatskoj, nazalost. doduse, ovdje imam mogucnost na vrhunske strucnjake jer zivim u sveucilisnom gradu, sa uni klinikom, etc. ali ako sam ne reagiras, svejedno je. nikolina, ja vam zelim od sveg srca, da vasa malena srecica, nadje svoj put i da se sve vise otvara i razvija svoje sposobnosti. voljela bih da je situacija u hrvatskoj bolja, da se ima vise izbora i dostupnijih informacija i da je cijeli sistem konacno profunkcionira. znam da vam nije lako, ali drzite se.

Jucer sam malo trljala s frotirkom, sve sam.zvijezde vidjela.. danas je malo bolje, koristila sam sesiric, nisam na desnoj bez njega mogla, onesvjestila bi.se... a i htijela bi dati cikama sansu da izlijece...