Kako je jedna od osnovnih karakteristika raka nekontroliran rast i produkcija nefunkcionalnih stanica, jasno je da poremećaj ravnoteže staničnih onkogena i tumor-supresorskih gena može da dovede do pojave malignih oboljenja.

Ukoliko je neki od tumor-supresorskih gena mutirao, prestaje njegova kontrola staničnog onkogena i otvara se mogućnost za nastanak raka.

Problem je s genskim testovima, kaže, što nitko na temelju loših onkogena ne može garantirati da će osoba doista i oboljeti od raka.

Nastanak maligne bolesti obilježava trajna ekspersija virusnih onkogena E6 i E7, te se protein E 6 veže sa protutunmorskim proteinom zvanim p 53 i sprejčava ga da djeluje protutumorski.

Oni isključuju djelovanje određenih onkogena (gena koji podržavaju rast tumora).

Nađeni učinci upućuju na promjene u učinkovitosti stanične membrane, metabolizmu kalcija, međustaničnoj komunikaciji, proliferaciji i diferencijaciji stanica, aktivaciji proto-onkogena i proteina stresnog odgovora te smrti stanica.

Nakon vezanja interferona na receptore na membrani, u sta nici se zbiva niz procesa koji dovode do značajnih promjena u aktivnosti pojedinih gena (onkogena), a kao posljedica pojavljuju se različiti regulatornienzimi.

Onemogućava, vjerojatno već na razini transkripcije, ekspresiju onkogena, osobito c-myc, c-fos, c-ras i c-src.

Molekularna osnova karcinoma povezanih s infekcijom HPV-om razlikuje se od one uzrokovane duhanom i alkoholom u smislu manje izražene aneuploidije, abnormalnosti onkogena i slabije izražene p53 mutacije.

Temeljni molekularni mehanizmi, koji pokreću i održavaju nekontroliranu diobu tumorske stanice, jesu aktivacija onkogena i inaktivacija tumor supresorskih gena.

U tijeku je uvođenje novih postupaka molekularne dijagnostike (DNK tehnologije) zloćudnih bolesti kao što je analiza somatskih mutacija, aktivacija onkogena i antionkogena te primjena metode kulture stanica u svrhu prognostičke procjene.

Protein koji kodira APC gen odgovoran je za degradaciju beta-katenina, proteinskog dijela transkripcijskog kompleksa čija je svrha aktivacija onkogena odgovornih za rast stanice (kao cyclin D1 ili c-myc).

Istražuju ulogu činitelja rasta i onkogena u procesu maligne transformacije te struktura i mutacije protoonkogena i supresorskih gena.

Zna se da je glavni uzrok zloćudne preobrazbe CIN-a u karcinom infekcija onkogenim tipovima HPV zbog trajne ekspresije virusnih onkogena E6 i E7 koji remete kontrolu staničnog ciklusa.

Stalne upale pojačavaju izražajnost onkogena nazvanog c-Myc.

1936. rođen je J. (ohn) Michael Bishop, američki imunolog i mikrobiolog. 1989. je za otkriće staničnog porijekla retrovirusnih onkogena podijelio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu sa suradnikom i sunarodnjakom Haroldom E. (lliotom) Varmusom (r. 18. prosinca 1939.)

Protiv HPV infekcije u svijetu i kod nas registrirana su 2 cjepiva, četverovalentno i dvovalentno, kojima su obuhvaćena dva najopasnija onkogena tipa HPV 16 i 18 i dva najčešća niskorizična tipa, 6 i 11 koji su uzročnici genitalnih bradavica.

Uz već poznato, razlog nastanka adenoma hipofize (AH) mogu biti i mutacije onkogena i/ili tumor supresorskih gena, uvjetovane genetičkim ili epigenetičkim (imprinting) događajima.

Ti enzimi - tirozin kinaze najčešće su jedni od onkogena u organizmu, fosforiraju proteine i jedan su od glavnih mehanizama pomoću kojih se prenose signali.

" Nije jasno zašto se to događa, ali mnoge od tih žena imaju veće razine T stanica protiv dva HPV-specifična onkogena-E6 i E7 ", rekao je dr. Joseph Kim, izvršni direktor Inovio Pharmaceuticals koji je utemeljio istraživanje.

Čak i bez primjene onkogena, umetanje faktora u genom može biti potencijalno štetno ako npr. manipulacija aktivira nativne onkogene ili naruši funkciju tumor supresorskih gena.

Dio istraživanja odnosi se na aktivaciju i ekspresiju staničnih onkogena nakon oštećenja DNA alkilirajućim agensima te općenito kontrolnih mehanizama staničnog rasta (međuovisnosti stanične komunikacije, adhezije i proteolize).

Neki od njih koji obilježavaju osobe u visokom riziku od razvoja CIN-a višeg stupnja su: prvi spolni odnos prije 17. godine života, promiskuitet, rane i multiple trudnoće, infekcija s HPV tipom visokog rizika, infekcijas s više tipova HPV odjednom (u nekih pacijentica i pacijenata nađe se kod HPV genotipizacije i 3 - 5 različitih genotipova HPV virusa odjednom, te osobe će u puno kraćem roku razviti teže oblike cervikalne intraepitelne neoplazije (druge strane preporuka je da se Papa test nikada ne radi u razmaku manjem od najmanje 60 dana) niski socioekonomski status, imunodeficijentna stanja, pušenje, nutricijski deficit, dugogodišnja oralna kontracepcija, visokorizični partneri, mikrotraume, perzistentna virusna infekcija, integracija u genom domaćina, aktivacija onkogena, inaktivacija tumor supresorskih gena.

U ožujku 1990. na 9. međunarodnom simpoziju Budući pravci u kemoterapiji, dr. Dvorit Samid izvijestila je kako antineoplaston AS2-1 uspijeva potiskivati djelovanje onkogena, a sprječava i proliferaciju (širenje) malignih stanica, a da nije toksičan za normalne stanice u tijelu.

Njegovo je otkriće promijenilo naše shvaćanje svijeta kao malo koje: od dešifriranja ljudskog genoma do borbe protiv virusa; od onkogena do molekularne analize evolucije; od identifikacije umrlih do funkcioniranja imunološkog sustava; od kloniranja do genetski modificirane hrane.

Također je poznato da je u više od 70 posto karcinoma cerviksa utvrđeno prisustvo dva najčešća onkogena HPV-a tipa - 16 i 18. Zaštiti se od HPV genitalne infekcije se na prvi pogled čini gotovo nemoguće.

Mi trenutačno u kolaboraciji s farmakološkim tvrtkama u Njemačkoj studiramo mogućnosti primjene monoklonskih protutijela kao terapeutskih sredstava čije bi se djelovanje sastojalo u ciljanom uništavanju onkogena odgovornog za razvoj tumora.

OČEKIVANI REZULTATI: Određivanje referentnih vrijednosti kod zdravih ispitanika svih salivarnih elemanata koji će se u sklopu ovog projekta istraživati kao markeri bolesti s oralnim manifestacijama; involviranosti i značaja citokina i onkogena u patogenezi i malignoj transformaciji oralnih prekanceroza; iznalaženja markera za praćenje parodontnih bolesti; potvrde promijenjenih vrijednosti salivarnih i/ili serumskih neuropeptida kod oboljelih od sindroma pekućih usta (SPU); povišenih vrijednosti salivarne alfa-amilaze kao odraza psihičkog stresa u etiologiji rekurentnog aftoznog stomatitisa (RAS) i oralnog lihena rubera (OLR); procjene učinka i sigurnosti intraoralnog elektrostimulatora za lučenje sline; ocjene uspješnost liječenja suhoće usta laserom niske izlazne snage (LLL).

Na in vitro modelu BBB želimo dokazati značaj produkata lipidne peroksidacije u nastanku tumora mozga prateći njihov učinak na proliferaciju, diferencijaciju i apoptozu tumorskih linija neuroektodermalnog porijekla i ekspresiju staničnih onkogena, tumor supresorskih gena i gena uključenih u staničnu adaptaciju na stres i lipidnu peroksidaciju.

On sudjeluje u unutarstaničnim procesima odgovornim za antioksidacijsku zaštitu, stvaranje energije u mitohondrijima, supresiju onkogena, obnavljanje DNA i apoptozu, čime direktno utječe na usporavanje procesa starenja.