Ontološkim argumentima bavili su se kroz povijest i brojni matematičari-logičari kao što su Descartes, Leibniz, Goedel i drugi.

No ovo nije primjerno mjesto za tako općenito pretresanje pitanja: možemo se složiti da predavanje iz 1969. godine označuje vrhunac procesa Heideggerova ponovnog otkrića prostornosti te dakle i obračun ne samo s pozicijama Bitka i vremena, gdje je vremenitost bila vodećom dimenzijom ponovnog postavljanja problema bitka, nego i s mnogim kasnijim ontološkim razradama.

Njegovo svojstvo da bilježi stvarnost u samim je ontološkim odrednicama medija filma.

Searle govori u ime mnogih a nalitičkih filozofa kada kaže da smo »u dvadesetom stoljeću (uglavnom pod utjecajem Wittgensteina i Heideggera) počeli vjerovati da nas je ta potraga za temeljima (ontološkim, epistemološkim ili fenomenološkim, dakle Platona, Descartesa ili Husserla) zave l a i dovela na krivi trag.« No on ustraje na tvrdnji da to »nimalo ne ugrožava znanost, jezik, ili na kraju krajeva, naš zdravi razum« (World, str. 77).

Jendričko zatravljuje upravo takvim stihovima: on se ne libi koketirati s Nečastivim, suočiti se s ontološkim mrakovima, razuditi emocije uzvišene i mračne, prokazati strah, otkriti Bogu snomorice, viknuti živima tugu i tjeskobu, zamjeriti se licemjerima vremena i šmirantima života, upornošću onih koji nemaju što izgubiti posegnuti za onim vječnim Onkraj.

Zuppa je govorio o ontološkim pretpostavkama tjeskobe.

Naime, kako saznajemo, pri odabiru laureata bilo je potrebno uključiti širi kontekst kriterija s obzirom na različitosti u pristupima, tehnikama i medijima, uzimajući u obzir i ocjene i zalaganje te aktivnost studenta. »Kod« je odraz izrazite studijske osviještenosti iz koje je vidljivo kako Vedran Rosandić na različitim likovnim i ontološkim razinama, samoinicijativno, mimo nastavnih zadataka, objelodinjuje kiparstvo, objašnjenje je povjerenstva zbog čega je upravo ovaj student koji dolazi iz Slavonskog Broda najuspješniji u 2012. godini.

Konačno, živimo u vrijeme u kojem se čovjek nužno mora baviti ontološkim pojmovima...

Lirski intonirane i naglašenog ritma, uglavnom vezanog stiha i u rimi, Jesenje su molitve autoričini razgovori sa Stvoriteljem, traženje razrješenja ovoživotnih napetosti i tragedija u sezanju za ontološkim, traganje za unutrašnjim mirom koji se realizira u odnosu s transcendentnim.

Marcionovo djelo Antithesen nadahnuto je gnosticizmom i ontološkim dualizmom (mazdaizmom), oprečnost između zle materije i dobroga duha, pa time i oprečnosti između Boga stvoritelja materijalnoga svijeta u Staromu zavjetu i dobroga Boga ljubavi milosrđa u Novomu zavjetu...

Eseji Sandija Blagonića rječito govore o jednome ranjenome i frustriranome društvu u kojemu se trenuci apatije naglo pretvaraju u trenutke intenzivne emocionalnosti i obratno, u kojemu se o egzistencijalnim temama govori blijedo i frazerski, a o efemeralijama strastveno i u gotovo ontološkim kategorijama, u kojemu, naposljetku, nema prepoznatljive granice između javne i privatne komunikacije.

Dakako, jasno je kako su idealistički filozofi naklonjeniji ontološkim argumentima općenito, pa tako i ontološkomu argumentu u prilog Božje opstojnosti (što su u novome vijeku naslijedili racionalisti), dok su realisti naklonjeniji aposteriornim argumnetima (argumentima iz uzrokovanosti, što pak novovjekovni empiristi nisu nasljedovali jer su prihvatili fizičku uzrokovanost, a odbacili metafizičku).

Polazeći od hermeneutičkoga problema mogućnosti istinske interpretacije i zasnivanja kritičke znanosti kao društvene prakse, Bürger iznosi postulate o ontološkim i socijalnim temeljima avangarde.

Drugačiji pristup ontološkim pitanjima i drugačija epistemološka rješenja čine veoma bitnu razliku u odnosu na zapadnoeuropsku tradiciju.

Svi radovi Krunislava Stojanovskog predstavljaju izrazito dinamične kompozicije, redovito napučene ontološkim značenjima.

Bez obzira odlučili mi ozbiljno se pozabaviti ontološkim problemima na koje su nas upućivali egzistencijalisti ili frankfurstka škola, ili ih odlučno odbaciti kao potpuno irelevantne, činjenica je da su glavni tekstovi ovoga pravca već odavno napisani, a papagajsko ponavljanje ovih rečenica, bez osobnog udjela u raspravi, danas više ne može (ako je ikad i moglo) dobiti oznaku ' dobre književnosti '.

Ona nastaje iz refleksivna i samopromatračkog mentaliteta, nadasve zaokupljena temeljnim ontološkim pitanjima plastičkih umjetnosti i načinima obavljanja njezinih produktivnih praksi, očitujući da se njezin autor u stvaralaštvu nadovezuje na iskustva tangencijalnih tijekova moderne i suvremene umjetnosti, da poznaje i uvažava europsku i izvaneuropsku kulturnu tradiciju te da od početka javnih nastupa u matici najsuvremenijih umjetničkih zbivanja prepoznaje one najvažnije i svojoj umjetničkoj naravi bliske, a umjetničko djelovanje shvaća i obavlja kao cjelovito intelektualno, a ne kao usko specijalističko poslanje. "

Polazišna je točka njegov odnos spram Platona i platoničke filozofije, ali je naglasak ipak na ontološkim pitanjima i na Biblijs k oj teologiji.

Ni religija sa svojim autoritetom u ontološkim pitanjima, te pitanjima duha i morala, ni znanost sa svojim istančanim metodologijama nisu od tih vremena napravile nikakav bitan spoznajni pomak u smjeru prepoznavanja vrijednosti i nepovredivosti Života kao takva, pa se stoga pogled na životinjski svijet u većine ljudi danas, bilo da su vjernički bilo ateistički orijentirani, još uvijek svjesno ili podsvjesno oslanja na taj alibi koji nečovječnom postupanju, tom istinskom holokaustu nad životinjama, pružaju materijalističko-profiterska znanost i religijski dogmatizam.

Spektakularno izvedena, repeticijom malog broja (ograničenih) pokreta, s utiskom duplog odraza u ogledalu, kad se učesnici maestralno predano isrpljuju do poslednjih atoma energije, sledeći više ciljeve i prateći metafizičke odgovore, kroz poistovećenje s bezrezervnom ljubavi, patnjom ili žrtvom, kao prirodnim životnim kosmološkim i ontološkim principima, koji tumače esenciju prirode postojanja i očuvanja bića, kao i sveta u kome ono egzistira.

Iako ponekad podsjeća na bogatu nacionalnu tradiciju vodvilja i farse, ovdje se radi o " ontološkim dubinama " kartezijanskog duha.

Naslovna, kafkijanska sintagma (objedinjujući naslove dvaju Kafkinih nedovršenih romana) upućuje na, također kafkijansku, fascinaciju prostorom kao ne samo dekorativnim nego i mitsko-ontološkim, dakle bitno strukturirajućim elementom.

Dramski je predložak bogat parafrazama, citatima, asocijacijama, očito je replika na brojne teorije kojima premrežujemo našu realnost, pa pokazuje visok stupanj znanja, ali i duboke zamišljenosti nad kulturalnim ali i ontološkim pitanjima.

Romantična mišljenja o Crkvi kao instituciji koja se brine o duhovnim, eshatološkim i ontološkim pitanjima vlastitoga nauka, a ne zalazi u svjetovne sfere poput obrazovanja ili gospodarske politike u velikom su neskladu kako sa sadašnjošću tako i sa poviješću te najstarije institucije Zapadne civilizacije.

Tamo gdje govorim o ontološkim obvezama ljubakam s Quineom.

Zaista, pitati o mogućnostima interpretacije i o ontološkim obvezama preuzimanja tog-i-tog tumačenja jest filozofijsko, ne matematičko pitanje.

Prilozi iz prvih dvaju poglavlja pripadaju onoj skupini tekstova za koje njihov autor kaže da su ključni za razumijevanje vlastitoga puta prema teoriji koju je, po sugestiji Umberta Eca, nazvao ontološkim strukturalizmom, a koja kao sinteza hegelijanstva, egzistencijalizma i strukturalizma nastoji filozofskim kategorijama potvrditi i razraditi spoznaju o temeljnoj kontradikciji čovjeka, odnosno njegove povijesti, kulture, duhovnosti i društva.

Neki tumači u ovome vide ranu verziju onoga što se kasnije nazvalo ontološkim argumentom za egzistenciju boga.

O tom sam naslovu već više puta govorio: s jedne strane on se poziva na jednu, kako je ja doživljavam, činjenicu s ontološkim reperkusijama, a s druge otvara prostor za promišljanje i djelovanje.

Reći da su i pojedinci i šire društvene formacije (uže, pod-osobne formacije također) stvarni znači biti privržen onome što DeLanda naziva ontološkim realizmom.