Jer ovdje je konačno riječ o etičnosti, čak etičnosti erotizma poezije u kojoj pjesnički jezik doživljava ontološko utemeljenje, nadilazi oskudnu zbilju, kada erotizam nije jednostavno oponašatelj seksualnosti, nego je njegova metafora, nego je pjesničko čuvstvo druge razine, višeg stupnja, jer čovjek je dužan upoznati i spoznati slijepu lucidnost žudnje.

Antropološko pitanje jest središnje pitanje našeg društva jer se čovjek nalazi u političkim, kulturnim i drugim gibanjima, rekao je predavač i konstatirao da se danas nude brojni antropološki odgovori koji negiraju ontološko dostojanstvo čovjeka jer »dok se u nebo dižu ljudska prava, čovjeka se koristi kao oruđe za postizanje raznih drugih ciljeva«.

Ontičko proizvođenje postalo je ujedno ontološko.

Roazen to čini, primjerice, suprotstavljajući kartezijanski cogito ergo sum aristotelijanskom povezivanju egzistencije ponajprije s osjetom nudeći, na taj način, prikaz misaone tradicije, koja, pridavši osjetu, a ne mišljenju ontološko prvenstvo, problematizira osjet i u drugih živih bića interpretirajući ga kao preduvjet njihova samoočuvanja i opstanka.

Etičko prethodi etničkom, ontološko prethodi etičkom.

Na jedan paralelan način mi prisustvujemo uništenju potpisne umjetnosti, tako što umjetničko vladanje sve više postaje arhetipsko i ontološko ».

To je i ontološko zgušnjavanje, rekao bih poglavito ontološko.

Njihovo se neprihvaćanje i osuda temelje ne samo na ontološko-filozofskim i političko-povijesnim nego upravo i na teološko-vjerskim razlozima.

Filozofi to pak promatraju kao čovjekovo ontološko iskustvo, iskustvo transcendencije koja ima konstruktivno mjesto u čovjekovoj humanosti.

Fala bogu, Kunderino inteligentno ontološko zaoravanje u mogućnost ljudske prirode ih je nakratko smirilo i čak se razvila koliko-toliko normalna rasprava.

Svi u sebi nose određene servirane izjave, logičke greške, dualizam materije-duha, uma-tijela i ostale metafizički i logički nepomirljive teze s kojima se ne slažem: npr. ontološko Jastvo koje lebdi iznad tijela, koje je nekako samo sebi dostatno, koje ne proizlazi iz kompleksnih evolucijskih i emergentnih svojstava prirode, tj. neprolazni subjekt koji nadgleda ostale objekte.

Autor je glazbe koja se pušta pacijentima Akademsko medicinskog i ontološko istraživačkog centra (AMOIC) u Staroj Kapeli pokraj Vrbovca, Peter Hubner, njemački muzikolog i klasični kompozitor.

Misija Monochroma, njegova strast i kvazi-ontološko poslanje je prije svega sakupljanje, grupiranje, bilježenje i propitivanje (oslobađanje?) pukotina u tkivu svakodnevnih kulturnih artefakata.

Ponekad mi se činilo da čitam neki novinski članak, a ponekad osobnu ispovijest pojedinca koji više ne pati od egzistencijalne mučnine već od potpune ispražnjenosti, praznine, jer njegovo postojanje zaista nema nikakvo ontološko opravdanje.

Stoga se postavlja i jedno, gotovo pa ontološko pitanje vezano uz cijeli projekt.

Na to je ontološko pitanja (plesne) izvedbe pokušala odgovoriti Ivana Müller (Lisa kolektiv), stalna gošća Tjedna suvremenog plesa, hrvatska autorica sa stalnom adresom u Amsterdamu.

To čekanje ne bi bilo neko vremensko čekanje, kao kod ljudi, nego ontološko čekanje.

Ali meni je poznat taj ontološko - epistemološki pristup, znani su mi ljudi koji su vjerovali da ako se stvarnost i nesretnici koji u istoj žive i preživljavaju ne uklapaju u vizije onih koji čine historiju, utoliko gore po stvarnost.

Što se tiče te kuće i proktologije kao egzistencijalističkog koncepta čini mi se da je nedodirljiva oštrica samog vrha vrhova vrhunaca, da na Himalaji (pomislio sam i na planinu Brokeback) beru trešnje, ontološko gnoseološki ezoterično sofistički susret Drive i čupavog sarajevskog dezertera.

S obzirom na to da je rad Ivane Franke usmjeren isključivo na područje fizike širenja elementarne svjetlosti bez izrazitih valera, tumačenje njegovih dubinskih razina uključuje ontološko-egzistencijalne rezonance, a budući da u realizaciji uvijek polazi od prostora izlaganja, valja pritom obuhvatiti i autoričinu refleksiju o širem kontekstu mjesta i vremena u kojem se rad odvija.

Za Nietzschea je dionizijsko dimenzija koja zahvaća kako predontološko tako i ontološko razdoblje grčke kulture (i sam naime ontološki smisao bivanja drži prirodnom crtom ljudske svijesti koju izražava« ljudska mudrost »Silena i koja je u obrnutom obliku prisutna i kod Homera jer ontološki smisao imaju i tvrdnja da je najbolje biti niština, kao i tvrdnja da je najlošije postati niština).

U Bretonovu nadrealizmu ontološko utemeljenje na isti način imaju ljubav i poezija, tako se stvari brane i preko granica njihove obranjivosti:

Tjeskoba i samoća, koje prate svaki čin izabiranja i odlučivanja, nisu samo osjećaji jednoga trenutka, nego pripadaju ontološko-egzistencijalnom ustroju čovjeka.

Šegedin je više situacijski nego doga đ ajni novelist, što zna č i da opisuje atmosferu, ugo đ aj, stanja, koja opsesivno opsjedaju junake, o kojima oni potom reflektiraju i koja ih razdiru, a u temelju je svega eti č ko i ontološko pitanje.

Zanimljivo je ipak pitanje, kako zavelim reče ontološko, što postoji, što ne postoji. postoji li uopće ono što je postojalo. jesu li stvari materijalni predmeti, predmeti čula ili ih imenuje jezik. da li je postojala jugoslavija ili ne, da li je postojao jugoslavenski jezik. ja mislim da je postojao, isto kao toharski. makar nekima u srcu nije bio, on je postojao. postoji li bruno orešar? postoji, makar bi neki htjeli da ga nema. prema tome, stavljanje navodnika na termin koji je 50 godina korišten kao naziv, ime današnjeg hrvatskoh jezika, svakako je proizvoljno. gaj ge je nazivao jezik ilirski, zvli su hrvatski jezik krot povijest raznim imenima uraznim razdobljima i od raznih ljudi. jezik je imenovao sam sebe, ontološki se temeljio samopovratnošću, davao si nadimke itd. e, sad reći da nije postojao hrvatsko-srpski bliže je vrapču nego reći da je postojao. a budući da je postojao obilježen tim imenom, nikakvi navodnici ne mogu opisati njegov nestanak, njegovu povijesnu zabludnost, njegovu neutemeljenost. i zato, braćo, pogasimo navodnike na hrvatsko-srpski jezik, ne budimo škrti prema vlasitioj povijesti, snazi i postojanju čak unutar mnogih bivših država. ne mogu stvari nestati ako ih stavimo u navodnike, što jejoš gore, one navodnike koriste kao rogove i jurnu na nas s 4 bodlje, sa sve četiri strane. zavelime, imaš li ti svoje mišljenje o jeziku ili ti ga belevarac određuje. mislim pritom ono što si napisao da se s njim slažeš kao uvijek dosad? nemojte brisat i premještati ovaj upis. ajmo malo razgovarat. vrlo sam se razočarao, da budem iskren, čuo sam priče mnogih ljudi kako je imoart ovakionaki, onih koji su bili članovi. sve sam mislio pa šta je ljudi vami toliko smetalo. sad ih pomalo shvaćam, ali ne, nećete me se lako riješiti. i do kraja ću inzstirat da promijenite uređivačku politiku, tj. da ne forsirate svaki upis na političku desnicu. to hoću, i možete pričati kako toga nema, ali ja vidim, a vi se samo branite, zbijajte se skupa u živi zid, u kordone akohoćete. koristite svu silu, prekomjernu akohoćete.

U dinamici tog dvostrukog opažanja artikulira se i komplicirana (ontološko-etička) relacija između Ja i Drugog, dijalektika jednog bića koje promatra i onog koji je s druge strane, koji je temeljem tog pogleda postao objektom od kojeg je gledatelj zauvijek i nepovratno distanciran.

U ovom potonjem, dakle, ontološko-sakramentskom, prvo mjesto pripada euharistiji, u binomu " svećeništvo-žrtva ", a u drugoj prvenstvo ima riječ i služba naviještanja.

Bachovo glazbeno vrijeme može se okarakterizirati kao objektivno, »ontološko«, a njegov protok reguliran je ponajprije baroknom motoričnošću, jednom od osnovnih značajki stila.

Prema tome ovo doktrinarno načelo nepovredivosti dostojanstva ljudske osobe i čovjekovih prava ima ontološko i religiozno značenje jer mu je Bog izvor i jamac.

Zato su likovi poput Dawkinsa i Hawkinga prekršili osnovno nepisano načelo znanosti, koje čak nije ni etičko već ontološko.