Oštrooki, a pogotovo oštroumni opažač lako će zamijetiti da su obojici ozlijeđena po dva uda s iste strane.

gdje je v brzina u relativnom sustavu (brzina koju vidi opažač sa Zemlje), W je kutna brzina rotacije Zemlje, g je akceleracija sile teže, a tr je akceleracija sile trenja, r je gustoća, a p je tlak.

gdje je v u ukupna brzina koju opažač koji miruje vidi.

On nije bio samo povjesničar i asketa nego i oštrouman mislilac i dobar opažač koji je pisao promatrajući Dubrovnik, Lokrum i Srđ kroz širom otvorene prozore višnjičkog samostana Sv. Jakova, a njegovo dalekovidno oko naziralo je i dalje od grada i širokih brda što ga okružuju.

Prividna veličina zvijezda može se definirati kao logaritam energetskog toka (F) sa zvijezde kojeg prima opažač.

Sl. 7 Dvostruki sustav zvijezda kako ga vidi opažač.

Prva fotografije je nastala tek u drugoj polovici 20 stoljeća, kad se pojava javila iznenada a opažač je imao foto-kameru uza se.

U tom smislu iz gornje pojave možemo zaključiti da će opažač čuti višu frekvenciju ako se izvor zvuka giba prema njemu, tj. nižu frekvenciju ako se izvor giba od njega.

To znači da bi opažač, koji bi se nalazio u bilo kojoj drugoj galaktici, ustanovio da se sve druge galaktike udaljuju brzinama opisanim Hubbleovim zakonom.

Zanimljiva pojava povezana uz Mjesečevo gibanje jest da opažač sa Zemlje zamjećuje uvijek samo jednu stranu našeg satelita.

Sl. 2.2 Sunčeva ploča kako je vidi opažač (crtež a).

Lako se pokazuje da iz kosokutnog trokuta (u ravnini), u čijim su vrhovima Zemlja (opažač), središte Sunca i promatrana točka na Sunčevoj površini, slijedi izraz:

Opažač će jednostavno spoznati i ostale karakteristike fremena kad mu se proširi horizont vlastitog iskustva (kad se počne kretati brzinama bliskim svjetlosnoj, kad se nađe u jakom gravitacionom polju i slično) i on će opet ono što doživi podjednako zvati vremenom, samo što će sad imati dva doživljena, različita iskustva vremena, te će ih u umu moći uspoređivati.

Potpuna pomrčina Sunca opaža se ako se točka C u kojoj je opažač nalazi između točaka M i V.

Drugim riječima, opažač na stanici i u vlaku neće izmjeriti istu udaljenost.

Okular sad može biti sa strane teleskopa i opažač više ne smeta svjetlu.

Metoda otkrivanja planeta pomoću mikrogravitacijske leće iskorištava činjenicu da gravitacijsko polje primarne zvijezde skreće zraku svjetlosti koja dolazi od pozadinske zvijezde, kad se obje nalaze na istom pravcu kao i opažač.

Izborom prizora otkriva se kao oštroumni opažač, duhovit, sklon šali i zabavi..

Zbog Zemljine rotacije opažač se pomiče u odnosu na Mjesec pa ujutro i navečer vidi različita područja oko rubova Mjesečeve ploče (sl. 1.13).

Postoje dvije vrste: opažanje gdje opažač postavlja pitanja kako bi razjasnio značenje opaženog ponašanja, i klasično opažanje gdje ne postoji mogućnost postavljanja pitanja.

Stoga opažač može zamijetiti područja udaljenija od istočnog, odnosno zapadnog ruba Mjesečeve ploče, gledano u odnosu na položaj Mjeseca u apogeju ili perigeju (sl. 1.12).

Druga tema vezana je uz gradsku liniju, gdje je Mađer opažač gradskih senzacija, svakodnevnih ljudi, susjeda.

Kada je ta brzina manja od brzine svjetlosti u danom sredstvu c (vidi sliku v = 0.5 c), čestica pri prolasku ' proizvodi ' kuglaste valove koje opažač (koji, na primjer, sjedi u gornjem desnom kutu slike) registrira kao električno polje koje s vremenom postaje sve jače i jače, dostiže neki maksimum, i onda opada.

Opažač u gornjem desnom kutu, za razliku od prije, neće ispočetka registrirati ništa, dok u jednom momentu valna fronta ne dođe do njega, kada on registrira nagli skok elektromagnetskog polja, tj. svjetlosti.

Prividno vidno polje određeno je kutom pod kojim opažač s pupilom oka u izlaznoj pupili dalekozora vidi promjer čitave slike u dalekozoru. (2) Što je povećanje veće, realno vidno polje je manje.

gdje je f 0 frekvencija koju emitira izvor u mirovanju, v 0 brzina kojom se izvor giba, c brzina zvuka (u zraku) i f frekvencija koju detektira opažač.

Stoga opažač na Zemlji može vidjeti područja iza Mjesečevih polova (sl. 1.11).

Opažač koji bi se nalazio na Suncu, tijekom godine vidio bi različita područja oko geografskih polova.

Život i inte ligentni opažač svemira posljedica su što svemir ima takve-i-takve karakteristike.

Na pitanje zašto je nastao tako pre cizno uređen svemir koji je vrlo malo vjerojatan (vjerojatnost mu je 1: 10 1240 prema jednom računu Don Pagea, vidi Betty with Cordell 1987), ne može se odgovoriti zato jer postoji opažač