OpenID je zasnovan na federativnom modelu upravljanja identitetom koji podrazumijeva četiri osnovne komponente: korisnik, korisnički agent (sadrži informacije za pokretanje akcija), pružatelj usluge (pouzdana strana) i pružatelj identiteta (omogućuje korisniku registraciju identiteta) te dva toka korisničkih podataka - SP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj usluge) te IdP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj identiteta).

OpenID identifikator obično je u obliku URL-a.

Osim URL-ova, OpenID identifikatori mogu biti predstavljeni i preko jednog oblika XRI (eng.

Uloga XRI standarda u OpenID-u je siguran prijenos podataka između više sigurnosnih domena.

OpenID je jednostavan i siguran sustav za dijeljenje identifikacije korisnika između više nepovezanih stranica.

Korisnik OpenID sustava jednom stvara svoj identitet u OpenID registru (kao što je npr.

ClaimID ili MyOpenID) i kasnije taj identitet može koristiti za prijavu na sve ostale Internetske stranice koje podržavaju OpenID kao metodu identifikacije korisnika.

Korištenjem OpenID-a nije potrebno za svaku web stranicu upisivati korisničke podatke, nego web aplikacije preko povjerljive strane razmjenjuju informacije pa korisnik svoje podatke mora upisivati samo jednom.

Prilikom stvaranja identiteta u OpenID registru korisnik dobiva URL adresu koju kasnije može koristiti za prijavu na druge stranice.

Umjesto upisivanja korisničkog imena i zaporke, jednostavno se upisuje adresa željenog OpenID identiteta.

Nakon odabira gumba za prijavu, korisnici se preusmjeravaju na adresu korisničkog OpenID registra, gdje se je potrebno prijaviti s korisničkim imenom i zaporkom (ako korisnik već nije prijavljen).

Ukoliko je korisnik već prijavljen u OpenID registru prijavu nije potrebno ponoviti, nego se korisnik odmah preusmjerava na stranicu s koje je pokrenuta prijava.

Pored korištenja URL i XRI standarda, decentralizirana priroda OpenID standarda i manji trošak učinili su ga vrlo popularnim i prihvaćenim.

Pružatelji OpenID-a mogu birati između raznih programskih ostvarenja (npr.

Prednost OpenID-a je i to što neće pretrpjeti veliku štetu ako jedan od pružatelja OpenID-a postane zlonamjeran ili propadne (jer postoji više pružatelja OpenID autentikacije).

Osim decentralizacije na više razina, prednost OpenID standarda je struktura troškova koja je znatno niža nego kod modela gdje svaka Internetska usluga ima svoj vlastiti sustav nadzora pristupa i upravljanja identitetom.

Nedostatak OpenID-a je slabija razina sigurnosti, odnosno njegova ranjivost na napade, od kojih su najčešći: napad uskraćivanjem usluge, napad ponavljanjem, napad čovjek u sredini, phishing, krivotvorenje zahtjeva s druge domene te napad na privatnost.

OpenID standard koriste mnoge web stranice, od kojih su najpoznatije: AOL, BBC, Google, IBM, MySpace, Orange, PayPal, VeriSign, LiveJournal, Yahoo i Facebook.

U budućnosti OpenID-a predviđa se d aljnji porast korisnika i pružatelja usluga zbog jednostavnosti njegove implementacije i okrenutosti korisnicima, a očekuju se i nove inačice OpenID-a (od kojih su najskorije: OpenID Connect, OpenID V3 i OpenID v. Next).

U njima je spremljen kriptirani korisnički OpenId pomoću kojega portal prepoznaje pojedinog korisnika.

OpenID je jednostavan i siguran sustav za dijeljenje identifikacije korisnika između više nepovezanih stranica.

U dokumentu je dan osvrt na federativni model upravljanja identitetom na kojem se zasniva OpenID.

OpenID projekt (službena stranica) omogućava korisnicima jedinstven prijavu na stranice koje podržavaju OpenID.

Dokument objašnjava i najčešće napade na OpenID protokol.

Dokument također daje popis poznatijih Internetskih stranica koje omogućuju OpenID autentikaciju korisnika, zajedno s načinom pristupa tim stranicama (URL adresama) te predstavlja SAML i InfoCard, autentikacijske protokole slične OpenID-u.

U budućnosti OpenID-a predviđa se veliki daljnji porast broja korisnika te broja web stranica koje će podržavati OpenID autentikaciju.

Iz tog razloga OpenID zajednica radi na daljnjem usavršavanju OpenID standarda i već se predviđaju nove inačice standarda od kojih su neke OpenID Connect, OpenID V3, OpenID v. Next te OpenID Artifact Binding.

Također, može se podijeliti na dva osnovna modela toka korisničkih podataka, a oni su SP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj usluge) te IdP-inicirani SSO (komunikaciju inicira pružatelj identiteta). Također, dokument opisuje povijesni razvoj OpenID standarda od njegovih početaka 2005. godine pa do pristupanja Facebooka 2009. godine, što se smatra velikim priznanjem OpenID-u u informatičkom svijetu.

Pomoću OpenID identiteta korisnik ima pristup velikom broju poslužitelja usluga, koji se nazivaju i pouzdana strana (engl.

Pouzdana strana su sve web stranice koje pružaju uslugu OpenID autentikacije korisnika.