savladavam prostor opipavam granice hodajući zatvorenih očiju

Bojam lice u morsko modro i zatvorenih očiju opipavam zrak, i slanoću neba.

Žena mi je umrla, nijesam joj ni groba vidio, samo katkad me vodi Jana na groblje pa opipavam svojoj pokojnoj ženi križ.

@bartimej Ja ne opipavam SLONA već ga vidim kao cjelokupno biće, nisam slijepac inače u toj prispodobi o slonu slijepci predstavljaju religije koja na Boga gledaju svaka iz svoje perspektive, i ne priznaju da je moguća druga perspektiva jer su jednostavno slijepe.

Opipavam ga i gledam je li to uopće moj indeks.

- Pa nismo se vidjeli sto godina - opipavam ko slijepac u mraku.

Drugi ili treci dan nakon sta sam kupio auto (2005. god 34000 km) kratko sam stao ugasio auto i kada sam ponovno upalio uocio da je temp. izmedu radne i crvenoga, ali cim sam upalio auto ona se vratila u normalu.Sve je bilo normalno do drugoga dana i od tada kada je auto dosao do radne temp. kazaljka temp. je putovala od rad. temp pa do crvenoga, cak znala i uci u crveno, pa je malo bila u normali.... Naravno odmah sam stao i trazio pomoc kolege koji je majstor.Zajedno promatrajuci uocili smo da se ventilator pali u nekim logicnim razmacima da crijeva nisu kipuca cak su se mogla drzati i rukom te smo i otvorili cep od kilera bez ikakvih problema a temp. je pritom bila blizu crvenoga.Kolega je odvezo auto da se termo pistoljem izmjeri temp. bloka, crijeva, rs. tekucine i svugdje je izmjereno oko radne temp. od 87 do 90 stupnjeva celzijevih.Nakon toga je promijenjen termostat i termo sonda i opet je bilo isto sve dok nisam otpojio minus sa akumulatora i ostavio tako preko noci.Nakon toga vozio sam se dva mjeseca i sve je bilo normalno i sada je pocelo opet samo ne odlazi daleko od radne i brzo se vrati u normalu i tako ostane sve dok se opet ne upali auto.Od tada vise neznam sta da mislim jer mi je glava puna vec svakakvih prica da je dihtung glave, da je struja, da je neznam sta.Gotovo svaki dan provjeravam ulje, opipavam viskozitet, gledam razinu antifriza niceg ne fali i niceg nije viska.Zadnje sta sam probao i sto me je uplasilo ozbiljno, pa sam vam se zbog toga i javio je da kada otvorim cep od ulja kao da puse lagano zrak van.Cuo sam da to moze biti zbog propustanja kompresije pa zbog toga me mozda muci i ta temp.

Sve dok me novostečena prijateljica depresija nije natjerala na razmišljanje, tjerala me danima, noćima, tjerala me da se osamljivam, da se opipavam, pounutreno da se osluškujem, svijet da ispitujem šišmišovim ušima, i da naučim vjerovati nečem manje opipljivom od osjetila.

Ja, pak, opipavam izraslinu i trošim zadnje mrvice sa hrpice.

Na preponi, sa obe strane takodje limfne zlezde koje su malo uvecane, opipavam ih

Opipavam mu bilo, masiram i nešto osjetim.

Opipavam držak pištolja kojeg sam za ovu priliku maznuo starome: ima ih još tri i neće ni primijetiti da mu nedostaje.

Ma koji Srednji vijek... ", mislim se ja, dok vadim bicikl iz garaže i opipavam gume koju su tijekom zimske apstinencije ispustile dušu, Onda je Srednji vijek kod mene trajao do prije deset godina ".

ja zato nekad naručim, a nekad idem kod severa u subotu ujutro na dolac, zavisi u kakvom sam raspoloženju ja prije nisam imala naviku muvanja po placu, a sad mi je baš gušt.. dolac, subota ujutro, MM đira s bebom po gradu dok sam ja na placu (tak smo brži).. pa razgledavam, opipavam, kupujem, idem nam po ribu... pa se nađemo i svi skupa na kavu...

Pijanim drhtavim prstima opipavam stražnji džep traperica da provjerim jesu li još uvijek u njemu pažljivo presavijeni listovi papira s našim ljubavnim jezičnim vježbama, jedina stvar koju sam doista čuvao dok sam radio i putovao Europom.

U istom trenutku sam svjesna da ne ležim na krevetu i osjećam da mi pod leđima nema ničega, rukom opipavam prazan prostor ispod mene i deku koja visi preko mene, a istovremeno vidim sebe (izvan tijela sam) kako lebdim iznad kreveta... to je trajalo oko 2 min. po mojoj procjeni.

Navučen na akronim sreće sakriven u njezinom imenu.. trkom gladnog siromaha mislima opipavam njezin lik.

U tramvaju, okružena ljudima, opipavam ustima te riječi.

Volim s vremena na vrijeme ćuti kako visoku politiku seciraju obični ljudi po kafićima, jer tako zapravo opipavam bilo nacije.

Uzimam ga u ruke i opipavam ga mekanog, spužvastog i bezobličnog.

Šutim i opipavam kvržice iza ušiju.

Plavim rukama opipavam zidove, pokušavam pronaći neki spas, izlaz iz ove sobe, no nema ga.

LEŽIM KRAJ NJEGA, NOGE SU NAM SE ISPREPLELE, RUKOM PROLAZIM KROZ NJEGOVU KOSU, PO NJEGOVIM USNAMA.NJEGOVE MALE RUPICE NA OBRAZIMA KADA SE SMIJE, OPIPAVAM IH KADA SE I NE SMIJE.. JER GA POZNAM

Pre par godina sam pocela sa desne strane stomaka da opipavam nesto tvrdo i pokretljivo.

Po prirodi sam mrsava i od tada sam se mozda i ugojila par kilograma ali sada mogu bukvalno uvek da napipam to sto moj doktor zove bubregom.I dalje nista ne opipavam u lezecem polozaju.

Ali evo neprekidno nekoliko dana me jako strah tog raka i samo opipavam limfne čvorove tražim i guglam simptome, i umirem od straha da imam RAK... ja sanjam da umirem, ja se budim i prva misao mi je da imam rak.. ja što god radim najviše razmišljam o RAKU... i iskreno samo čekam trenutak kada će mi doktor priopčiti imate rak, kemoterapiju morate obaviti, JA MISLIM DA ĆU ILI DA BI umrla od jada tuge i boli... Užasno me strah tog raka i svaki simptom googlam na internetu da nije rak..

Momentalno opipavam puls da vidim kakva je situacija i kakvo je raspoloženje za nešto takvo.

Dok o tome razmišljam vidim sebe u bijelom kako rukama po zidu te crkve opipavam otiske lica svetaca, ali pri tome se pravim slijepa jer mislim da će mi ljudi u crkvici prije provjerovati da sam PROROK ako misle da sam slijepa i kao takva osjetim otiske lica svetaca na zidovima te okrugle, bijele crkvice.

I svaki trzaj mišića i svako probadanje opipavam da nema kakvih kvržica