Dobro van je neko već reka, OPIREMO SE CENTRALIZACIJI, u svin sferama.

- Vrijeme nas oblikuje i kad ne primjećujemo i kad se opiremo, tako da hoćemo-nećemo postajemo stilske činjenice. (...) Trenutak vječnosti ustupio je vrijeme vječnosti trenutka, ako se hoćemo sjetiti amblematičnog Sartreova imena.

Zato što se njima opiremo crvenom nasilju.

gdje je riješenje. ono je jednostavo, ali u isto vrijeme i vrlo teško provedivo: Iz psihologije je poznato da kad se nečemu opiremo to nas samo više privlači.

Ja ipak mislin da je tvoj nivo puno puno visi, kao i nas drugih, koji se opiremo tom Stankovicevom tracu sa problematicnim gostima i niskim udarcima.

Također, ako se nečemu opiremo to će još dulje trajati.

I kad bi se od nas tražilo da se u borbi protiv grijeha opiremo sve do krvi, to nas ne bi smjelo čuditi niti nam oslabiti nadu u vječnu nagradu.

Mi moramo biti spremni prekinuti s praksom u kojoj se opiremo investitorima jer dolaze ovamo zaraditi.

Zašto se onda opiremo pozivu koji nam je Bog na tako jasan i nedvosmislen način dao?

Sa stranim jezikom problem je daleko lakše rješiv većinom smo vrlo svjesni koliko stvarno znamo ili ne znamo strani jezik, pa se uglavnom ne opiremo učiti ga cijeli život.

Pozvani smo pitati se, opiremo li se negativnoj logici, ili dopuštamo da nas prožme.

Ne opiremo se mi ničemu i ponavljam još jednom da u Kutini neće biti nikakve revolucije.

Zatvaramo se i opiremo silnoj snazi toga znaka i prije smo je skloni umanjiti i banalizirati.Nerjetko se to događalo i u povijesti vjere.

I ne pristajati na učenja onih svećenika koji kršćanstvo pretvaraju u neku bajku koja nas se ne tiče (i uz koju cvatu pobačaji, rastave i nemoral svake vrste među vjernicima, a demografska rupa se samo širi) i pozivaju na to da se zlu ne opiremo.

Na prvome je mjestu naša iskrivljena narav, zatim đavao koji nas napastuje ter sva suvremena promidžba pohote koji se zajedno udružuju ne bi li nas naveli na pomisao a su želje kojima se opiremo tako prirodne, zdrave i razumne da je gotovo izopačeno i nenormalno odupirati im se.

Ali ne Crkva limunade i pričica, ne svećenstvo podvinuta repa koje naprasno i dekretom zabranjuje skupove u svojim (a zapravo NAŠIM) dvoranama i ne svećenici koji nam poručuju da se ne opiremo Zlome.

Kad nas pokušavate promijeniti, mi se tome opiremo

Svi smo mi načeti grijehom i u svakome od nas postoji sklonost da se opiremo Božjoj volji, njegovim zapovijedima i njegovim planovima.

Dakle, zašto se opiremo prihvaćanju savjeta u našoj duhovnoj praksi?

Život ljudskog bića, njegov početak i njegov kraj su u rukama Stvoritelja - kada pokušavamo manipulirati ljudskim začećem ili ljudskom smrću, mi kršimo naše ovlasti, mi se opiremo Stvoritelju.

Ne samo da za ostvarenje svojih ciljeva koristimo samo mali dio svoje energije, nego im se najveći dio vremena nekim svojim dijelovima aktivno opiremo.

Ali njihova je podrška pažljivo sročena. Iako podržavamo općeniti smjer zakonskog prijedloga, uključujući legalizaciju nedokumentiranih te poboljšanja obiteljskih imigracijskih sustava, snažno se opiremo tom da povlastice namijenjene bračnim parovima obuhvaćaju i istospolne zajednice.

U alkemiji tamnih emocija, emocije kojima se najviše opiremo su osnovne kovine pomoću kojih počinjemo.

Kad se opiremo promjenama, to je obično kao da nastojimo gurati vodu uzvodno.

Opiremo li se promjenama, zasigurno će se nešto dogoditi što će nas prisiliti na njih.

Tu hrabrost možemo steći jedino ako poniznim srcem prihvaćamo riječ Božju, ako smo poslušni i ne opiremo se Duhu Svetomu.

Svjesno ili nesvjesno, opiremo se uvođenju novih termina i pridonosimo jezičnom kontinuitetu u kojem neumorno vrtimo iste ideje u krug: red engleskog, red biljnog i životinjskog te red pojmova iz razdoblja prije industrijske revolucije.

Na sjeveru Europe to niti ne pokušavaju, dok se na jugu se odlučno opiremo novom modnom trendu.

Misliti o životu kao o individualnom projektu dio je tehniciziranja ljudskog života i mi smo robovi te tehnicizacije, a istodobno kao da se tome ne opiremo, rekla je Kašić zaključujući kako se ideja o slobodnom društvu ima priliku aktivirati u samoorganiziranju na mikrorazini, u akcijama civilnog društva poput inicijative Srđ je naš ", u ponovnom učvršćivanju zajedništva kakvo je pokušano unutar Akademske solidarnosti " i prije svega u samoodgovornosti.

Katkada je ta riječ možda upravo ono što ne bismo htjeli čuti, ono čemu se opiremo.