Često omalovažavan, jer je utemeljen u američkoj kinematografiji, a vrhunac dosegnuo u doba klasičnog Hollywooda, proglašavan banalnim i društveno nazadnim, pa čak i perfidnim načinom na koji buržoaski ideolozi manipuliraju publikom, klasični narativni stil preživio je modernizme, postmodernizme i sve druge izme i trendove i još je model unutar kojeg se diljem svijeta snimaju izvrsni filmovi, bilo da je riječ o Yamadinim Sumaraku samuraja i Skrivenoj oštrici, Bongovu Sjećanju na umorstvo, Chaseovoj romanesknoj seriji Obitelj Soprano, Eastwoodovim oporim staračkim filmskim testamentima ili remek-djelu Završni udarac Woodyja Allena, koji je klasično pričanje priča veći dio života zapravo prezirao. Život drugih je udžbenički pokazatelj golemih mogućnosti klasičnog narativnog stila, mogućnosti koje u nedostaku prostora obično zovemo slojevitost.