D) ako su vjerske zajednice na političkoj razini odvojene od države (laičnost iz prvog dijela čl. 41. Ustava) onda u tom kontekstu brojnost religiozne ili ireligiozne populacije nije relevantna (u suprotnom bi automatski značilo da je svjetonazorske manjine moraju obavezno slijediti većinu, ili slijede sankcije (osobno ne bih htio da drugi silom zakona slijede moj svjetonazor)) gledano društveno; i/religiozna populacija ima značaj kroz opće korisne akcija koje vode i svi ih skupa sufinanciramo (iako mislim da je podosta tih akcija s pozicije opće koristi društva upitno? blizu nevjerojatnih 2, 5 milijarde kuna izdvaja RH (porezni obveznici) za preko 40 tisuća različitih udruga civilnog društva 60 %, i sve vjerske zajednice 40 %) i oni koji se deklariraju vjernicima i oni koje se deklariraju drugačije dijele se različito po strankama posljednji predsjednički i parlamentarni izbori dokaz su toj tvrdnji (mnogi analitičari zbivanja u društvu RH u tome su suglasni), zato mislim da vjernička (preciznije, religijski opredijeljena) populacija sigurno postoji i na političkoj ljevici, kao i na desnici (uostalom, niz političara s ljevice deklarira se vjernicima) pa ipak, kako će se netko deklarirati (već sam ti pisao) ja kao građanin ne mora ni znati (ipak je to osobna stvar tog čovjeka), važno je kako se ponaša posebno ako obavlja javni posao (državni ili lokalni) da ga obavlja odgovorno analogno Evanđelju: više djelima nego riječima