mwm pjegava: ko o kome vi o kitama: zubo: A neprijatelj prelazi rijeku... pirat bay pred zatvaranjem (opet)... hr usla u nato. sve gore od goreg.. nego kako to... sanader 23 k... bebic 24 k.... pa on nist ne radi osim sto sverca stanovima.. a mesic 29 k... jebote pa znam i ja viceve pricati a jos nisam svoju kcer uvaljivao tamo negdje... bijeda, zalost, jad nego fino je odgojila hrvatska majka hr navijace... nije ni cudo kad samo gledaju ono debelo krme opru u cijim skolama se siluju djeca... ovaj pipaju... kao da joj je pipun mali otac

1801. Ugarski palatin nadvojvoda Josip 6. kolovoza doputovao u Trst, odakle nastavlja prema K opru, Poreču, Puli i Pazinu, naposljetku posjetivši Učku i Rijeku.

Nećeš čuti nekog (slobodnog:) zidara da kad mu malter štrcne u oko opsuje onog tko je projektirao egipatske piramide ili kad se vodoinstalater udari po prstu da opsuje Opru.

Sve što si o Islandu rekao u smislu prednosti pred nama koja im je (po tebi) omogućila da se opru bankaroidima upućuje na to da je prednost što je lezbijka premijerka, što je gradonačelnik na paradu došao našminkan i u haljini, što su ozakonjeni istospolni brakovi, što homoseksualci imaju pravo usvajati djecu i što je izvanbračne djece kao u priči.

No, i Opru gledajući, svašta se može naučiti.

Dakle, tobože protiv EU, a istovremeno čini sve što može i kopa rukama i nogama da bi ljudima objasnio da nam je to neminovno i da se nema smisla opirati IAKO postoji jednostavan način da se ljudi u Hrvatskoj tome opru: zaokruživanjem NE na referendumskom listiću

Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da poradi silovitosti srca ne upadneš u rastresenost, da ne sablazniš druge kad se ne držiš reda, ili pak da se odmah ne smeteš i ne kloneš ako ti se drugi opru.

U Americi vrlo Mali postotak ljudi gleda Opru, Ali je globalno jaka.

A pogledaj si koji puta Opru kad ima goste koji pricaju o tome kako imati milijun dolara do 45. Sve ti je to na istu foru Bit je u tome da stedis, da se odrices stvari koje su nepotrebne, npr. kavica na spici, cigarete i novine npr. dnevne novine su 7 kn 365 dana = 2555 kn godisnje, za deset godina je to vec 25 tisuca kuna pa jos plus kamate na stednju... kuzis kamo idem s time?

Dovoljno je pogledati Opru da se shvati sva težina situacije kad se obitelj suoči sa stradavanjem svojeg člana, u nekom od ratova što ih Amerika vodi diljem svijeta.

Ajde, gospe ti kuvaj obid i gledaj Opru..... Misliš napravi mužu sendvić za ručak, a Opra i Platon su za nju vjerojatno sinonimi

Gledam, jebote, Opru crnu i osjećam se kao gol u trnju.

Jedan način je da pokušate potisnuti Opru uvođenjem lika koji bi također odgovarao opisu voditelja talk showa, ali koji bi svojim pristupom predstavljao antimelodramatsku imaginaciju lika koji bi također vjerovao u idealizam, ali u vrstu idealizma koja nema nikakve veze s heteroseksualnim romantičnim osjećajima.

Naravno, radi se o Sokratu koji će svojim dijaloškim metodama otjerati Opru u roku od dva dana.

Stoga ih on poziva« neka mu se opru stameni u vjeri »(5, 10).

Ako niste gledali Opru prije par tjedana, evo kratak uvod za neinformirane - predviđam da neće dugo proći do prijevoda knjige, DVD-a i popratnih materijala na hrvatski, te sveopće ludnice hrvatskih celebrityja koji ce Tajnu, uz Alkemičara i Da Vincijev kod, nositi na skijanje i ljetovanje.

Kako će o tebi misliti neki pošten čovjek iz neke buduće generacije, @anđelko, kad naiđe na onaj tvoj tekst u kojem nas uvjeravaš da se ne treba opirati ulasku u EU sada, kad se o tome odlučuje i kad treba ljude poticati na to da se tome opru, ako treba i na ulici?

gloria: vidim ja da si ti nesto cudna... ja sam mislio i da si avataru promjenila... ne znam... nisam to ja na slici... nemam tako lijepe oci... pjegava: hm... ne znam.. ne gledam opru.. u stvari ne gledam tv... al evo ti pa uzivaj http://www.youtube.com/watch?v=NLF9iEXnBRo

I kad počnu kao znanstvenici lobirati sa donošenje određenih zakona koji se tiču smanjivanja dobne granice pristanka na spolni odnos s djetetom ili se pak znanstveno opru podizanju te granice.

U Hrvatskoj nemamo Opru Winfrey, ali imamo Sanju Doležal koja je prije nekoliko godina na RTL-u imala svoju emisiju koja joj je iz tko zna kojeg razloga donijela titulu hrvatske Opre, što je i samoj Sanji bilo smiješno.

Svi pokušaji velikih sistema u kulturi ionako završavaju slabo, ako se ne opru o radne pojedince i mjesta gdje se oni koncentriraju.

Baš SVIMA koji se tome opru?

Ali ovi opru se tomu biru, potuživši se proti njemu najprije pred križevačkim sudom, a zatim pred hrvatskim i ugarskim saborom.

Prije par dana sam gledala Opru i njenu emisiju u kojoj je pokušala sa jednim od svojih doktora i savjetnika pomoći svim Amerikancima da što sporije stare i mlađe izgledaju.

To me podsjeća na Opru, kad je Halle Berry dobila Oscara, a Opra izjavi: " Drago mi je da si dobila oskara, jer si crnkinja " ovo je tipičan primjer kako se danas mogu imati veča (frizirana) prava, samo zato jer je tvoja skupina nekad davno imala manja... to se valjda tako konpenzira?

Život je pun misterija, da, No postoje odgovori, A njih neće naći, Ljudi koji samo sjedaju, Ozbiljno izgledaju, I govore: Nije li život tajanstven, Ajmo tu sjesti i nadati se, Ajmo nazvati jebenog Papu, Ajmo gledati Opru, Intervjuirati Dipaka Čopru.

To će definitivno primiriti Opru i zadovoljiti vašu psihičku publiku, ali problem te metode je povratak bolesti: naime, Oprah će vam ipak dolaziti u život jednom tjedno (vjerojatno nedjeljom popodne).

A da ne govorim o kalifornijskim pastrvama kurtizanama što bi smazale i šou i Opru zajedno.

Znate ono pravilo - ako zelite da uspije reklama, zovite Opru

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama