kaži kako dalje kad, kad se nebo zamraci, kad se spuste oblaci, kad se sunce ne vidi, kad ljubav nestane, kad se riječi istroše a i nema me vise... nikad nisam bila jedna od onih koji se samosazaljavaju.. osim jednom... kad sam bila u svadji s jednim prijateljem.. a tad sam mogla bez problema nastavit sa svojim zivotom.. vise sam pisala one sve gluposti zato sto je to bilo u modi..... nekako ono svi placu, i to je tad bilo zanimljivo.. a ustvari nije toliko bolilo koliko sam ja umislila i utubila sebi u glavu da jeste.. to je bio jedini period kad sam se samosazaljavala... a ostatak svog zivota sam bila optimisticna i jednostavno sretna i ispunjena... kad bi mi neko otvorio dusu nasao bi svega i svacega... =).. bila sam veselo i vrijedno dijete... nisam bila nimalo lijena... bila sam zaista DIVNO dijete... nadarena za ples... sa dobrim ocjenama... i roditeljima kakve bi svako dijete pozelilo.. =).. osmijeh i sreca su bili domaci kod mene... tuga bi samo ponekad zavladala.. al ona optimisticna strana je uvijek bila jaca... kad sam pocela plesat... pocela ostvarivati svoj san bila sam na vrhu sjeloga svijeta... zaista sretna... uzivala sam... tada nisam znala puno ovih mudrih i pametnih lekcija.. koje sada znam.. boriti se i nikada ne odustajati od svoga sna.. bila sam bolesna tamo nekad u 6 razredu ja mislim i to dugo... nisam isla na ples mjesec dana.. kad sam se vratila nova koreografija je skoro bila gotova.. a ja ja nisam znala ni pocetak... ustvari se cjela situacija promjenila.. sve je izgubilo ono nesto... nisam ostala... opet sam se razbolila a i konacno odustala....... i vec sam tada pocela da se gubim.... ne, nije da se hvalim ali....... bila sam jedna od boljih........ sada... danas... u glavi imam puno toga... a osjecam se praznom.... sada kad bi mi otvorili dusu ne bi nasli puno.... nasli bi osim propaloga sna.... i nesto malo ljubavi koje imaju pojedinci.... imam osjecaj da... je ona stara ja zarobljena negdje u dubini i zeli da se vrati a..... ne moze jer ova sada ja nije dovoljno jaka da joj to dopusti.... a meni fali.... falim sama sebi....... koliko god i ja a i moja maska bile jake... i ponekad uzivale..... ispod sam nesto drugo...... vise se ne prepoznajem... i ovo nisam ja..... ne osjecam puno... vise ne osjecam toplotu ni ljubav.... vise nemam nista.... fali mi sve.... a toliko zelim da vratim... a ne znam zasto ne mogu.... znam reci da sam prodala dusu vragu... a ja tako osjecam... otkad sam izgubila ples... izgubila sam i volju a i sebe... prazna sam..... mozda zato sto sam odustala od svog sna.... and i still miss my dancing shoes... i miss that feeling while i dance.... i miss me... Kao da nemam snage da nastavim, kao da je pjesmi kraj, lagano se topim i nestajem, gubim vjeru a ona mi je sve