Ova blaga, produhovljena, pametna, suosjećajna žena i uspješna strukovnjakinja, uspjela je uvjeriti prisutne da su zdravlje i sreća povezani kao u onom aforizmu François de La Rochefoucauld a " Prema sreći treba da se odnosimo kao prema zdravlju; da uživamo u njoj kad je dobro, da budemo strpljivi kad je loša. " Govorila je o tome da emocije utječu na DNK, te da se vrijedi boriti za sebe, da treba nastojati aktivirati mehanizam ozdravljenja, da valja biti optimistom, jer životna radost pospješuje ozdravljenje, da je bolest ima iste simptome, ali da su tijekov i liječenja individualni, da ovise o pacijentima i njihovoj osobnoj povijesti, da je empatija neobično važan odnosno da je svojevrsno stapanje liječnika i pacijenta uvjet njihovog ozdravljenja, te da postoje i drugi načini liječenja od službeno priznatih.