jučer je bio čudan dan.. uhvatila me ona neka tužna faza.. kad pomislim da ne radim sa svojim životom ništa korisno.. ništa ono što želim napraviti.. toliko sam imala snova, toliko toga što želim od života.. nisu oni nestali, sakrili su se.. snovi ne mogu nestati.. jucer sam shvatila da su me neke beznacajne stvari toliko okupirale da sam zaboravila na ono sto je vazno, zaboravila sam raditi ono sto volim, ono sto me opusta, sto me cini sretnom.. i odlucila sam stati na kraj tome.. uzeti uzde svog zivota u svoje ruke, a ne pustiti da me vjetar vodi kud mu odgovara...