Solisti današnje izvedbe, oboist Dario Golčić, klarinetist Domagoj Pavlović, hornist Bank Harkay i fagotist Žarko Perišić, vrsni su glazbenici inače članovi SO HRT-a koji osim orkestralnog djelovanja nastupaju i u komornim sastavima te kao koncertantni solisti.

Što više, ta je vrst srednjega puta postala potom estetičkom konstantom većeg dijela hrvatske glazbe između svjetskih ratova, a i kasnije, ostvarujući, primjerice, opusima poput Simfonijskog kola 1926, ili opera Ero s onoga svijeta 1935, Mila Gojsalića 1951 i dr. Jakova Gotovca (1895 - 1982), Baranovićevih baleta Licitarsko srce 1924, Imbrek z nosom 1934, ili vokalno orkestralnog ciklusa Z mojih bregov 1927, te Lhotkinog baleta Đavo u selu 1934 atraktivni i reprezentativni repertoar čija je popularnost domovini, ali i izvan nje, bila u skladu s restaurativnim tendencijama jednog dijela srednjoeuropskog kulturnog prostora tridesetih godina.

Ipak, bujnost gudačkog orkestralnog zvuka sa dakako potenciranim prvim violinama nerijetko ostavlja dojam prekomjernosti, a obrisi sporednih dionica na katkad se neprecizan način gube u sveopćoj akustičkoj gustoći.

U samim scenama lutke parodiraju umjetnike različitih žanrova, od orkestralnog dirigenta preko krotitelja lavova, plesača, latinoameričkih glazbenika do upadljivo našminkane gospođe koja dirigira pudlicama i očito talentiranoj kokoši.

Danas je tehni č ki dio orkestralnog muziciranja tako visok zahvaljuju ć i informatici.

Jedan je od stvaratelja orkestralnog stila u jazzu.

Svaki put iznova Rossinijeva glazba javlja se s ambicijom da bude signal upozorenja i pokušaj afirmiranja bravuroznog orkestralnog i vokalnog stila koji radije iznenađuje negoli budi teške misli.

Svira na violini Giuseppe Guarnerius del Gesu iz 1727. Christopher Whiting Studirao je na Kalifornijskom sveučilištu, Berkleyju i Lucernskom konzervatoriju, a iskustvo orkestralnog koncertiranja stekao je kao zamjenik koncert-majstora poznatog Komornog orkestra Lucerne Festival Strings, Njemačke opere u Berlinu i kao član orkestra ciriške Opere.

Djelo je kratka sažeta impresija s uzburkanim početkom bujnog ritma i orkestralnog sloga širokoga spektra boja, uključujući glasovir i udaraljke, što se rastapa u mračnom kontrastu s kapljicama trijangla na kraju.

Perfekcija muziciranja orkestra, u sadašnjem sastavu popunjenoga mladim glazbenicima (dobna granica je 26 godina) iz 25 europskih zemalja, izabra nih na temelju audicija pod izravnom Abbadovom kontrolom, morala je zadiviti svakoga tko poznaje kvalitetu muziciranja ponajboljih svjetskih orkestara, poput Bečke i Berlinske filharmonije, Francuskog nacionalnog orkestra ili Budimpeštanskog festivalskog orkestra da budu spomenuti tek neki od vodećih orkestara koji godinama određuju kriterije kvalitete orkestralnog muziciranja u cijelom svijetu.

Tu je Rachlin dirigirajući nastupio samouvjereno i samodopadno, s napadnom glumačkom gestom, kojom je doduše postigao potrebnu stilsku čistoću, prozračnost i brio, ali nije uspio do kraja izbrusiti preciznost izvedbe i ujednačenost orkestralnog zvuka.

Unatoč ozvučenju, koje nikad nije najsretnije, razabirali su se izvrsni drveni puhači, izvrstan rog, kompaktnost jednog orkestralnog tijela s kojim se godinama radilo (navodno se kontrolne audicije održavaju svakih pola godine).

Najviše sam se bojala jer sam nastupila bez orkestralnog pokusa.

Počasni šef dirigent SO HRT-a, akademik Pavle Dešpalj brižan je promicatelj orkestralnog muziciranja u Hrvatskoj, a posebno potiče osnivanje i rad komornih orkestara.

Beethovenova 9. simfonija brzo je otkrila većinu; za početak dobro separirani gudački instrumenti zvuče nepatvoreno, timbralno korektno i dinamički nabrušeno, a punina orkestralnog zvuka nije dala mjesta lakoj odluci bi li Menuet proglasili " tamnijim ili " svijetlijim zvučnikom.

Zahvaljujući Repušićevu umjetničkom poticaju, vidljivom i zapaženom gestom i mimikom, uvertira Seviljca nije djelovala samo kao uvodna točka orkestralnog koncerta, pače, donesena je kao dobar početak predstave u kojoj sudjeluje solidni operni orkestar.

Njegovu spremnost podržavao je i svojom maestro Repušić, no preangažiranim inzistiranjem na detaljima orkestralnog muziciranja, primjerenom nekom većem koncertnom prostoru nego što je Atrij (idealan za komornu svirku, a nešto manje primjeren za orkestar u kojem je više od četrdeset glazbenika), pa orkestralni prinos nije imao onu pitomu, pastelnu glazbenu boju koja priliči Schumannovu koncertu, odnosno fantaziji za glasovir i orkestar.

Gotovo 8 desetljeća tradicije orkestralnog muziciranja, izvrsni glazbenici u simfonijskom orkestru i odlični dirigenti, dovoljno je poticaja za nešto novo u koncertnoj praksi Glazbene proizvodnje Hrvatske radiotelevizije.

Ve ć od prvih taktova orkestralnog ulomka Svitanje iz opere Rob brazilskoga Verdija, opernog romanti č kog skladatelja Antonija Carlosa Gomesa, bilo je o č igledno da je rije č o izvanrednu orkestru iskri č ava blještava zvuka kakav se tek rijetko č uje na podiju Lisinskog.

Kao promicatelj orkestralnog repertoara na lokalnoj i svjetskoj razini, održava najviše koncerata od svih belgijskih orkestara, nastojeći doprijeti do raznih profila slušateljstva suvremenim načinom prezentacije.

Riječ je o albumu orkestralnog jazza pod nazivom HGM plays our songs, s ukupno osam skladbi, a Hrvatska je zastupljena s dvije tradicijske pjesme: Vuprem oči i Ča je more.

Kao predah na trećem koncertu je gudački zvuk zamijenio klavirski, a nastupio je jedan od velikih pijanista današnjice Yefim Bronfman koji je jakom osobnošću i moćnom interpretacijom rastvorio klavir do orkestralnog zvuka, da bi potom tek šaputao tipkama otkrivajući emocionalni svijet Beethovena, Schuberta, Prokofjeva, Čajkovskog i Balakireva.

Puccinijeve su partiture komplicirane u pogledu odnosa tempa, gustog orkestralnog sloga iz kojega se moraju izvući i najsitniji detalji, puno je agogičkih promjena i treba nastojati da sve promjene (tempa, dinamike, metrike) budu prirodne, baš onako kako ih je Puccini zamislio i u tom pogledu je zahvalan kompozitor jer je svaku svoju zamisao zabilježio u partituri, bilo da je riječ o akcentu ili staccatu na jednoj noti ili gdje treba biti stol na sceni

Sljedeće godine završava poslijediplomski studij orkestralnog dirigiranja na akademiji Ferenc Liszt u Budimpešti u klasi maestra Ervina Lukacsa i Tamasa Gala.

Ljubitelji solo gitare mogli su doći na svoje kad je uslijedila obrada orkestralnog insrumentala Masona Williamsa Classical Gas (zbog koje sam svojedobno revno iščekivao početak emisije Pola sata do dnevnika Radio Zagreba, čija je to bila najavna špica), ovaj put u tečnoj i smirenoj, no dinamički odveć jednoličnoj i prigušenoj Felicianovoj prezentaciji.

A od te ideje što pokazuje solistovo mudro iščitavanje skladateljske i autorske arhitekture nimalo štete, naravno, tek šteta se okrenula i protiv Brahmsa i protiv Gluzmana u trenutku ne baš ujedinjena orkestralnog nastupa za istu izvedbeno nezgodno, a kompozicijski efektno posloženu asimetriju Poco piu presto.

Po bogatstvu svoje melodike, raznovrsnosti orkestralnog zvuka (prisjetimo se tek nezaboravne uvertire), dočaravanju različitih atmosfera, karakterizaciji likova, lepršavosti i istinskoj scenskoj radosti, ona to odista i jest.

Sve više odbacujući vanjsko ocrtavanje zbivanja i usredotočujući se na produbljivanje intimnih doživljaja, Čajkovski se, kao i uvijek, služi širokom paletom izražajnosti i orkestralnog sjaja, ali i profinjenim lirizmom, povremeno protkanim sentimentalnošću.

U Varaždinu je radio kao orguljaš, voditelj Orkestralnog društva i dirigent.

Hrvatska filharmonija (HF) osnovana je od strane profesionalnih glazbenika i poklonika hrvatske kulturne baštine a oslanja se na tradiciju orkestralnog i komornog muziciranja koje započinje osnutkom Hrvatskog filharmonijskog društva (HFD) 1830. g. nastalog u duhu ilirskoga preporoda.