Što više, ta je vrst srednjega puta postala potom estetičkom konstantom većeg dijela hrvatske glazbe između svjetskih ratova, a i kasnije, ostvarujući, primjerice, opusima poput Simfonijskog kola 1926, ili opera Ero s onoga svijeta 1935, Mila Gojsalića 1951 i dr. Jakova Gotovca (1895 - 1982), Baranovićevih baleta Licitarsko srce 1924, Imbrek z nosom 1934, ili vokalno orkestralnog ciklusa Z mojih bregov 1927, te Lhotkinog baleta Đavo u selu 1934 atraktivni i reprezentativni repertoar čija je popularnost domovini, ali i izvan nje, bila u skladu s restaurativnim tendencijama jednog dijela srednjoeuropskog kulturnog prostora tridesetih godina.