U partituri su se, doduše, čuli neki skladateljevi standardi od klasičnog harmonijskog jezika do uobičajene instrumentacije u kojoj glasovir ima posebno važnu riječ u prozračnom orkestralnom tkivu.

Upravo u stilu najnovijeg Batmana, Zimmerova je partitura uglavnom atmosferska: tematski rad skriven je u prosječno instrumentiranom orkestralnom tkivu (uobičajeno je za Zimmera da nedostatak prirodnih dubokih tonova nadopunjuje elektronikom), gdje su iskočili jedino solistički instrumenti (violončelo koji svira Martin Tillman te električna violina koju svira Hugh Marsh), uključujući glasovir koji je koloristički oživio unificiranu boju dominantnih gudača.

Najboljom orkestralnom izvedbom proglašen je album Boulez dirigira Varesea sa Čikaškim simfonijskim orkestrom (Deutsche Grammophon), najbolja instrumentalna solistička izvedba pripala je Trulsu Morku za Brittenove Violončelističke suite (Virgin Classics), a nagradu za najbolju vokalnu izvedbu uzela je Cecilia Bartoli za Gluckove Talijanske arije (Decca).

Manje je sreće bilo sa Slikama s izložbe, oglednom orkestralnom tour de forceu.

Taj je makedonski skladatelj skladno obojio dva makedonska napjeva finom orkestralnom podlogom i virtuoznim ispreplitanjem u klavirskoj dionici, u kojoj je dobro raspoloženi Trpčeski našao mjesta i za pjevanje teme.

Kako bilo, Kartaloff poznaje ljudske strasti i porive, dominantna konvencija nije ga omela da prati razvitak likova i događaja i na više mjesta postigne sugestivnu scensku realizaciju (u cavatini Figara, orkestralnom intermecu s letećim kišobranima ili završnoj sceni opere), premda je bilo i situacija s pretjeranim gegovima i nejasnim intencijama (unošenje topa u kuću, cijela scena s Basilijevim učenikom i još neke).

Bečka je filharmonija za svoje zagrebačko gostovanje odabrala ruski repertoar, pa će tako novu sezonu Zagrebačke filharmonije otvoriti s 3. orkestralnom suitom P. I.

A odmah tu, u orkestralnom trbuhu Njemačke komorne filharmonije iz Bremena te na sliku i priliku kolorirana čembala, a po principu onodobne izvođačke (dobahovske) prakse, meštar od ceremonije bio je Ton Koopman, prvi od prvih autoriteta za povijesno utemeljenu, a nikad sterilnu sliku naše glazbene prošlosti.

Međutim, ona se uvijek pojavljuje na logičnim mjestima, a k tome je usko povezana s orkestralnom glazbom koju je skladao Igor Kuljerić.

Ovaj put bio je to ambiciozni tubist Zagrebačke filharmonije Krunoslav Babić (1974), koji se već dokazao kao vrstan solist na tubi, i koji je sam ili u okviru ansambala koje je osnovao (Hrvatski brass kvintet i Kvartet tuba XL) razbio sve predrasude o tubi kao isključivo orkestralnom instrumentu.

Glazbeni centar Maestro je vrlo respektabilna firma, a njeni djelatnici vrlo profesionalni, pouzdani u odrađivanju tehničke pripreme za interpretaciju do najsitnijih detalja, kako u zatvorenom prostoru tako i na otvorenom prostoru (ljetnim pozornicama), poštujući individualne želje izvođača i općenito sugestije na dinamičke, zvučne i svjetlosne konstelacije kako u folklornom segmentu tako i u orkestralnom.

I ona mikro, gdje se izvanredno precizno (i u najtišim pasažima; osobito u srednjem i gornjem basu što ukupnoj reprodukciji daje naglašenu životnu dimenziju i čini je " dišućom ") ocrtavaju sitni otkoloni u glasnoći pojedinih instrumeneta u okviru istovrsnog instrumentalnog korpusa kao i ona makro, gdje sjajno funkcionoraju kontrasti izmađu najtiših i najglasnijih orkestralnih dijelova kao i razlike u tonskoj snazi pojedinih grupa u orkestralnom tkivu.

Osnovnu glazbenu naobrazbu stekao je kao student crkvene glazbe na Konzervatoriju u Trondheimu, a potom se usavršavao u zborskom dirigiranju kod Erica Ericsona i Stefana Skölda te u orkestralnom dirigiranju kod Colina Mettersa, predstojnika dirigentskog odjela na Royal Academy of Music u Londonu te kod Jorme Panule, profesora dirigiranja na stockholmskoj i helsinškoj glazbenoj akademiji.

U suradnji s izdavačkom etiketom Lanoo, orkestar trenutno radi na razvijanju serije audio-knjiga s originalnom orkestralnom naracijom za djecu.

Tajna Toscaninijeva uspjeha bila je u izvanrednoj sposobnosti balansiranja svih kotačića u velikom orkestralnom mehanizmu i nalaženju sugestivnih interpretacija glazbenih fraza.

No osim što se svojom orkestralnom i klavirskom glazbom udaljio od funkcionalne harmonije i tretmanom zvukovne boje otvorio nove putove glazbi 20. stoljeća, Debussy je svojom jedinom operom značajan za glazbeni teatar nakon Wagnera u jednakoj mjeri kao i Schöbergovo Iščekivanje ili Bergov Wozzeck.

Pjevnom melodijom on crta sukobe, odnose i osjećaje svojih junaka, a u orkestralnom tkivu otkriva se kao spretan dramatičar s velikim smislom za scenske orkestralne gradacije.

Upravo zato, ovaj soundtrack najviše odiše jednom epskom orkestralnom izvedbom, koja izvrsno upotpunjava jednako epsku priču.

Razlog zbog kojeg se dionice za klarinet u orkestralnom notnom zapisu pišu u netransponiranom obliku, a praktički izvode u transponiranom je u tome što se razni tipovi klarineta sviraju na isti način.

Slušajući Bartókovu Muziku za gudače, udaraljke i čelestu, posebno pak majstorski Koncert za orkestar, može se vrlo jasno razabrati da je riječ o homogenom orkestralnom sastavu izvanredno kvalitetnih pojedinaca koje Bernstein silinom svoje energije s lakoćom drži na okupu, potiče na promptne reakcije, tonski modelira i interpretativno usmjerava.

Ali, unatoč dobrom orkestralnom prvom dijelu čemu zasluge velikim dijelom valja pripisati inspirativnom Zlatanu Srziću, kao da je sva koncentracija i članova orkestra i publike bila usmjerena na drugi dio večeri.

Bečki nenametljivo i po naravi stvari razumljivo fino muzičko tkanje dirigenta Petera Schneidera pritom je cjelini provedbe osiguralo stilski besprijekornu notu izvornika, a kvantitativno skroman prinos glasovno odlična maloga sastava zbora od osam ženskih i osam muških pjevača, u slozi je s orkestralnom čistoćom najvišega ranga pripremio prostor za scenski ipak najprimamljivije zbivanje: ljubavničko ljubavnim spletkama trostruko ulančan pjev solističko vokalnoga para uz koji svaka opera prolazi ili pada.

Je li program za ovu sezonu napravljen s naglaskom na pretežno orkestralnom muziciranju ili na orkestralnom muziciranju i sa solistima?

Ova interpretacija osim svih superlativa koje zaslužuje ističe neke detalje koji se kod nekih drugih slušanja utapaju u orkestralnom korpusu.

Kvalitetna cijevna pojačala osobito dobro reproduciraju timbar neamplificiranih instrumenata kakvi su oni u simfonijskom ili kakvom manjem orkestralnom sastavu, njihovu složenost i finu teksturu, a P70 u tomu nije (loša) iznimka.

Velika kriza u orkestralnom svijetu uslijedila je 1942. kad se Američka glazbena federacija sukobila s predstavnicima glavnih diskografskih kuća zbog nereguliranog isplaćivanja tantijema, čime su instrumentalisti na neko vrijeme prestali sa snimanjima.

Giampaolo Coral (Trst, 1944.) debitirao je u Njemačkoj sa svojom prvom orkestralnom operom, Rekvijem za Jana Palacha i druge (1969.), a 1971. u Gradskom kazalištu Giuseppe Verdi u Trstu sa skladbom Magnificat za sopran i orkestar.

Orkestar na objema snimkama zvuči vrlo dobro, a izvedbe u cjelini posve odgovaraju kasnoromantičarskom bravuroznom solističkom stilu i bogatom orkestralnom slogu obje skladbe.

Ta nadahnuta priča o starom Egiptu, mističnim obredima i zabranjenim strastima obiluje prekrasnim arijama, moćnim zborovima, baletnim prizorima i uzbudljivom orkestralnom glazbom.

Kompleksno i zahtjevno u orkestralnom smislu, istovremeno ritmički živahno i duboko, Brahmsovo djelo smatra se jednim od najvećih skladateljskih dostignuća uopće.