Suza mi je orosila oči I sada se niza obraz toči Gledajući naše pločarice Tuga ova prikrila mi lice

Kad bi znala, ženo u mreži ropskoj, gdje se život darovani, ko razbojnik hvata, okove prepoznati svoje i javno ih se, pokajanjem odreći smjelo, Zemlja bi se orosila mirom i do suza ponosila svetim uzdignućem žene.

Pfanneru, koji je s nebeskih visina tužno promatrao »ostatke ostataka« svog nekadašnjeg veličanstvenog samostana, omakla suza koja mu je orosila obraz i kliznula niz sijedu bradu.

Od Krapine preko Pregrade i Desinića do Velikog Tabora (uz put je u šumi i skretanje prema Grešnim goricama, ali tamo se vratite okrijepiti nakon što vidite dvorac; -)) Petak je bio pravi jesenski dan, pomalo maglovit, pomalo kišovit, ali je ta kišica tek tu i tamo orosila stakla našeg vozila.

- Djevojka zašuti, suze počeše ju gušiti, a trepavica joj se orosila - napokon završi: - Pa jesam li takvu šalu zaslužila?

U 5 toj milisekundi od izletanja tog neidentificiranog komada iz nosa, orosila mi se kompletna glava.

Iako smo znali da je teško bolestan, vijest o njegovu ovozemaljskome kraju stisnula je grudi i orosila oko.

Milost Božja orosila je njegovu pustinju koja je rađala dobrotom i plemenitošću.

Publika gladna hitova Tako je vjerujem u sebi i polutiho i poluglasno reagiralo, a poradi promjene termina i dana ponešto i razrijeđeno općinstvo s posljednjega ovosezonskog rasporeda iz ciklusa Lisinski subotom (27. svibnja), gdje se za gostovanja zvučno razvikanih imena bečkoga dirigenta Waltera Wellera i Škotskoga kraljevskoga nacionalnoga orkestra orosila i upravo evegrinska nota Norvežanina Edvarda Griega.

Je l ' ti je cvijet mlađanih dana orosila suza ljubavi?

Uzbudljivu utrku na Spa-Francorchamps u par je navrata začinila kiša koja je orosila stazu već u uvodnim krugovima, a jednako " mokar " je bio i sam završetak utrke

Kada gledah na njegovu ljepotu i razmišljah o njoj, radost bi mi orosila dušu i znah da nisam vrijedna takvog sina.

Kako si njezan i krhak I kako si lijep i cist Kao svako dijete kad se rodi Kosa ti je tek zasvilila i orosila Kao lisce mlade stabljike u aprilu Usne su tvoje pupoljak ruze jos nerazvijen Ruke kao plavi nagovjestaj zore Noge o jadnice kao da i nemas To su dva ljiljana samo za tetosenje Pa kako ces u svijet poci tako sitan Kako nezasticen tako Nikad se zbog toga necemo rastati mili Nikad se necemo rastati Nikad tijelu moga tijela Duso moje duse Nikada Znam Ti ces me nositi u srcu Jer sam ti srce i sve oko srca dala Ti ces me nositi dokle god budes pozdravljao radjanje dana

A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora.

Ja sam već doma skrivećki orosila jer sam među papirima za vrtić našla i ovo pismo roditeljima kad su nas obavijestili da je primljen:«. Sve Vaše dileme i eventualni strahovi vezani za polazak u vrtić itekako su opravdani, jer ono što ćete nam povjeriti, najdragocjenije je u Vašem životu. »

Uz to čobani su o spomendanu ovoga drevnoga sveca pravili od zovike diple, zatim od jasenovine pišćavce i diple, od jasenove kore trube sv. Juraja, kojima su nakon jake zime ponovno radosno u zelenoj travi i zelenim pašnjacima, što ih je orosila i nebeska rosica, tj. obilata kiša, po zagovoru svetaca travnja: sv. Izidora, sv. Marka, sv. Jure i drugih, pjevali u pohvale proljeću na nove trube načinjene u čast sv. Juri.

Ja sam mislila da ce se ziher zguzvat i zali boze tolikog frizerskog truda, ali je bome majstorica izisla nakon sest sati drndanja bez da joj se i dlaka pomaknula s glave i bez da joj se makar orosila gornja usna.

A kako župančiće one prve noći rosa ne orosila, tako im glave gole, lise, ostale.

Iako je kiša orosila zemlju, osam litara koliko je palo po metru četvornom, ni približno nije dovoljno da se ublaže učinci dugotrajne suše na neretvanskom području - Kao posljedica sušnog razdoblja očekuje se smanjenje uroda voća i povrća na otvorenom i u plasteničkoj proizvodnji

Iako je kiša jučer orosila žednu neretvansku zemlju, osam litara po četvornom metru padalina, ni približno nije dovoljno da se ublaže učinci dugotrajne suše koja je pogodila ovo područje.

Misli su mi već tamo, tada, davno.. Mala studentska soba, prigušeno svjetlo, svijeća u tanjuriću.A što će mi svjećnjak, važno je da svijeća gori u tanjuriću.Očekujem nekoga da dođe.Iščekujem NJU Dlanovi se znoje, hodam po sobi, prelazim metre i metre, sklanjajući i najmanje zrnce prašine, da sve bude naj.Svaki rub plahte na krevetu, na stolu mali stolnjak zatežem, uglačavam, da sve bude spremno.Već je moglo biti spremno odavno, ali.. mora biti spremnije.Sve za NJU Oko moje sobe se čuju Božićne pjesme, tiho.Nije se smjelo slaviti Božić " javno ", glasno svirajući Božićne pjesme.Zvukovi dopiru do mene, a ja pripremam svoj stari gramofon na radio aparatu, onaj sa poklopcem, tražim long play ploču sa Božićnim pjesmama.Pustit ću muziku glasno, pa što bilo da bilo.Ipak je Božić Već počinjem pogledavati na sat, čuje se tik-takanje, nije bilo digitalnih u studentskim sobama, tek stare vekerice na navijanje.. tik-tak-tik-tak.I treba popraviti košulju, uglačati je povlačeći dlanom preko nje, na tijelu, pripijenu.Kosa se orosila znojem od nervoze, od iščekivanja kad će ONA doći.Istrljao sam je ručnikom, pa se opet počešljao.Gramofonska ploča okreće svoj repertoar Božićnih pjesama, pri kraju je, uskoro će i zadnja pjesma.Prekidam je, stavljam iglu na početak.TIHA NOĆ, BIJELI BOŽIĆ.. zapjevah, onako u sebi i poluglasno.Sa puno sluha, a malo lijepog glasa.Sam sam sebi najbolji pjevač, neka tako i ostane, u zatvorenoj studentskoj sobi, skrivenih zvukova Božićnih pjesama.A tko će sad misliti na glas i dobar sluh za glazbu, kad se bliži trenutak susreta.U glavi mi odzvanjaju glasovi voljene, preko telefona.DOLAZIM U ZAGREB POPODNEVNIM VLAKOM, NE MORAŠ ME ČEKATI.BUDI U SOBI Možda sam ipak trebao otići pred nju.A što ako se mimoiđemo, kako, kada ćemo se i gdje naći.I propast će naš susret u najljepšem trenutku godine.Zar se to mora baš meni dogoditi? Bolje je čekati je, kako je i sama htjela, u sobi.Ona vekerica se sve češće i jače čuje.Vrijeme sporo prolazi, a moja ljubav ne dolazi.Gubim nadu.A u susjednoj sobi pjevaju.Sam sam.. Otvaram prozor na prvom katu, magla je, nebo je žućkasto od neonske rasvjete, tamo, prema Savi, prema Novom Zagrebu.Mjesec se povremeno probija kroz tanke oblake, oreola mjesečine se ocrtava na sivo-žutom nebu.Osvrćem se okolo, pogledavam lijevo-desno.Nemam više ni kamo pogledati, nikoga nema vani.. Začuh korake.. Ne, nisu njeni.Tek neki muškarac žuri, u tamnom mantilu.Još jednom se osvrnem.. ništa Jesam li dobro čuo svoju ljubav kad smo se čuli telefonom?? Koliko pitanja Jesam li nešto krivo shvatio u dogovoru? Prečuo? Bliži se ponoć Nema moje ljubavi Misli gube razum, nadu i svaku pomisao da će ONA doći Zamorna priča, noćna mora.. 23:46 h.. sjećam se točno koliko je bilo sati, jer gledao sam u staru vekericu upravo u trenutku kad začuh kucanje.Tiho, tiho.. Utišao sam gramofon, da se uvjerim ne sanjam li možda, imam li halucinacije, od silne želje da čujem baš taj zvuk.Da, dobro sam čuo kucanje na vrata.I to baš onakvo, kako je moja ljubav kucala, stidljivo, gotovo nečujno.Nisam ni riječ rekao, potrčao sam prema vratima, rukom prema kvaki, udario koljenom u rub kreveta, zajaukao od trenutne boli i otvorio vrata.Moja ljubav stajala je pred vratima, u zimskom kaputu, smeđem, sa malo krzna na reveru.Sa šubarom na glavi.I što je najvažnije, osmijehom što je ipak stigla, na vrijeme.U trenu smo se zagrlili, nisu bile potrebne riječi, prislonili obraz uz obraz, stisnuli jedno drugo.Nisam ni razmišljao, hoću li je od sreće stisnuti, da je boli.. Ništa nismo osjetili, osim sreće, u tom trenutku.Božić dolazi.A naša srca su jedno, u najljepšem trenutku godine.I mi smo u tom trenutku.. zajedno.Važnije od svakog trenutka, kad se osjeti bliskost voljene, i dodir i topli pogledi.. Svijeća je već izgorjela, zajedno ćemo zapaliti drugu.. Pjevati Božićne pjesme, tiho, potajno.Tada se nije smjelo javno

Plakati, plakati pomislim valjalo bi ali neće suza, ne na oko, dušu je orosila, dušom proplakala, mojom dušom slavonskom, dvorištem ja jutros slavonskim prolazim i djeda slušam kako doziva, kako grmi: Teruš, majku očinu ljubim, pa đe mi je rok; jesen kišna, hladna, a njemu se baš prohtjelo konje u kola upregnuti, baš mu se prohtjelo malo njive obaći, od Urbara do Sondloka, od Pješčare do Borove i rok svoj traži, gledam ga, glave gole, kosa gusta na centimetar šišana, uvijek, opanke kožne na nogama, čarape pletene, baka plela uz petrolejku u kasnim noćima, svima je ona čarape plela, a bilo nas je desetak, rok svoj traži, konje preže, jednu zove Olga, drugu Cveta, slušaju ga, dobre su to kobile i ždrebad imaju ali dolaze Talijani i odvoze djecu njihovu, ja plačem svaki put, djed mi obećava do godine novo ždrijebe, a ja već znam i to će Talijani odvesti pa unaprijed plačem, onda me umotava u gunj i kapu pletenu, i rukavice pletene mi stavlja pa me u kola, u sijeno zašuška, još samo rok da mu baka donese; Teruš, majku očinu ljubim, po smrt te treba poslat, đe mi je rok; plakati, plakati pomislim, ne, neću plakati, osmjeh prolijem dušom, djeda nema, konja nema, samo njive još su tamo, a i ja ponovo u dvorištu mome slavonskom starom, sjećanjem

Iako smo znali da je teško bolestan, vijest o njegovu ovozemaljskome kraju stisnula je grudi i orosila oko.

Svježina jutra osvježila je peteljke na stablima, digla uvis kapice mahovinâ, orosila kapljicama bobe na svibu.

Ovoga smo puta na škoj došli samo s jednom bočicom vrbničke žlahtine koju smo oladili na primjerenu temperaturu, i dok smo mumali pohane šnicele, taman se onako lipo orosila, ali kad smo je išli otvorit, zaključili smo nemamo vadičepa

Ovaj mladić, muškarac čini se onako, konvencionalno pita milu, koja očito nije njegova mila,« ge je orosila krila »; na izravno pitanje dobiva izravni odgovor« u šljiviku čekajući diku ».

Jer nije baš jednostavno priznati da je krila (podsuknju) orosila u šljiviku.

A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14 Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: " Što je to? " Jer nisu znali što je.

Isto vrijedi i za ove ofajle i polovnjače ovdje šta piskaraju o svojim trostrukim životima na forumu, ja ne znam koja količina kiseliša u nečijem životu mora bit da nakon šta svjesno nabijaš nekom kome je stalo rogove jer ti se digo kurac ili malo orosila pička, da još i po forumu pišeš o tome.

Što se i tebi orosila, valjda na samu pomisao na Inkvizitora