uzmeš dpk se ambalaža ne isprazni bez osjećaja nostalgija jer znaš da ih ima na lageru koliko i kad zaželiš. ljubavnik je ipak netko s kim djeliš i neke malo veće osijećaje nego samo seks.

Takve osijećaje će dosta kasnije pokušavati prizivati, pokušati se vratiti u djetinjstvo ali godine koje su je odvojile od nevinih trenutaka su učinile da izblijedi sve ono što se negdje duboko urezalo u nju.

Kad god te sretnem, kad uhvatim kriomice tvoj skriveni pogled upučen prema meni u njemu osijetim ljubav i požudu koju istinski ne smiješ pokazati zbog drugih koji te okružuju jer ja nisam za njih ono što je tebi potrebno, oni u meni ne primječuju ženu kojoj je potrebna ljubav i toplina, oni ne primječuju da imam normalne osijećaje, nego gledaju osobu sa invaliditetom kojoj nije potrebno ništa osim sebe same.

Anonymous User said: Nadam se da ce netko to rijesiti Anonymous User said: pa i to su živa ej čovjeće... dišu imaju osijećaje...

I to mu dođe isto kao i Web sajt, koji je skup web pages (web stranica), koje su međusobno povezane i nalaze se na jednom web serveru.;) Nema čovjek velik broj ja ali ono šta ima je svijest i podsvijest i ima tjelesne osjećaje i duševne osijećaje ili osijećaje koji se javljaju kada upotrebljavamo svoju beskonačnu inteligenciju za dobrobit drugih pa tako i samoga sebe.

Vrlo ste dostojanstveni i časni, u društvu uvažavate osijećaje ostalih.

Vijerujte mi nikome nikada ne bih poželjela moju sudbinu, nemam više snage da šutim, da se borim sama i zato svoje iskrene osijećaje dijelim sa Vama dragi blogeri (koje sam upoznala i koje nisam) pomozite mi jer su mi potrebni prijatelji kako bih mogla sve iznjeti.

Sama sebi neprestano govorim da ne smijem u drugim muškarcima tražiti dio tebe jer oni nisu ti moram uključiti razum, a ne srce i osijećaje koji su vezani s tobom.

Moj tijelesni hendikep mi je veliki teret jer mi (osobe sa invaliditetom) ništa brudo od zdravh osoba ne dobijamo osim sažaljenja a to nam smeta jer i mi smo ljudi koji imamo normalne osijećaje kao i Vi.

Ali stvar je u tome što vas ne poznajem... Što vas znam ovako... Samo s bloga jer vjerujem i da znam nekoga od vas sigurno ne bi tako lako pisala o svojim osijećajima kao što mogu sada... Jer ja inače mrzim pokazivati osijećaje... I onda sve to skupljam u sebi i onda ponekada stvarno puknem i plačem po cijele dane (KADA MI NIKOGA NEMA DOMA). Jer to je jedino vrijeme kada sam sama kod kuće, kada mogu razmišljati baš o svemu... A čak i zaplakati...

I to sve ne vrijeđa osijećaje većine građana, ali ja svejedno moram strepit da mi policija usred noći dođe doma i odvede malodobnig sine. zato što je neka osoba (kao za vrijeme Staljina) rekla da je moj sin napravio to i to, te se ta izjava uzima zdravo za gotovo bez suda i pravde.

Zapamtite to dobro kada vam prođe euforija (euforija koja ne pokazuje nužno potrebne osijećaje pijeteta prema ubijenim civilima): ne zato što ne bi bili krivi imajući u vidu koncept zapovjedne odgovornosti, već isključivo zato jer je Tužiteljstvo igralo, kako je rekao odvjetnik Anto Nobilo, va bank, na jednu kartu, na onu o prekomjernom i nedozvoljenom granatiranju sa ciljem da se proizvede masovni egzodus Srba.

Predlažem Desideriusa za permaban, jer opako oftopićari i vrijeđa osijećaje drugih forunaša.: kava:

Pred menom stoji na stolu otvoren laptop i nekoliko knjiga ljubavnog sadržaja gledam u laptop, pa pogledavam u knjige, ali ništa me ne privlači jer mi kroz misli prolazi lik žene koja je svojim postupkom prema meni uništila osijećaje za cijeli muški rod, možda ću jednom kada smognem snage pisati o tome, a sada stvarno ne mogu jer kada se sjetim događaja od prije šest godina u želucu osijetim mučninu, hvata me momentalno histeričan napad i crni mi se pred očima.

To je pravi razlog moje potištenost i jedino sam smirena kada osobi koju volim pišem pisma na blogu iako znam da ih on nikada neće pročitati iako zna moje osijećaje prema njemu jer sam mu ih jednom izgovorila, a znam da nisam smjela.

Imam osijećaj da ću se raspuknuti, jer ne mogu promatrati nepravdu pored sebe, nemogu zaustaviti svoje nabujale osijećaje prema muškarcu koji pripada drugoj i bojim se da mi se ne desi moja prošlost.

Voljela bih vjerujte mi da smo jedan dan mogu biti drugačija, da mogu plesati, trčati, penjati se po stablu, ali sve to mogu samo u svojoj glavi... voljela bih da svoju voljenu osobu i svog mlađeg sina mogu samo zagrliti, ali mogu samo u svojim mislima... voljela bih da sam voljena... da ljudi vide da sam normalno ljudsko biće koje ima osijećaje kao i ono... da želim i volim biti željena.

Te osijećaje ne mogu i neznam kako izraziti riječima i podjelit sa svima meni dragima, kao i svim poznatim i nepoznatim koji će ovo čitati.

Priznaj sam sebi svoje prave osijećaje, dođi k meni i dokaži svima da nisam manje vrijedna od njih, da ti je drago moje društvo i da nitko od njih nema prava da kroji tvoju sudbinu.

Slobodoumni ljudi se pitaju, zar to nije uvođenje tiranije na mala vrata.Nažalost, oni (jovanović i vojska " volontera " kukuriku koalicije) su se toliko osilili da drsko vrijeđaju osijećaje vjernika, ismijavaju Vjeru i proglašavaju Vjernike primitivcima, fanaticima.Oni ne razumiju da na taj način vrijeđaju sami sebe, jer biti netolerantan znači biti primitivac.Razni jovanovići skrivaju se ispod krinki znanosti vrijeđajući na taj način divove znanosti, jer vjernici su bili i veliki znastvenici.

Htijela sam reći (opet ja sa tim svojim šta sam htijela reći), najbitnije je da je osoba hrabra i da izražava svoje osijećaje, da ne postane kamen jer to je znak da se osijećaš, da znaš doprijeti do sebe - da si živ

S osobom kojom si dijelila tajne i osijećaje danas ti je nepoznata osoba..

Davno sam se zakleo jednoj osobi da neću više pokazivat osijećaje

Pa ja sam sretan kad je moja partnerica sretna i cijenim njezine osijećaje, ali ovdje pričamo o seksu pobogu.

Tako barem znam da me ljudi iskreno mrze, i znam da gaje prema meni bar nekakve osijećaje jer mržnja je jedna vrsta osijećaja

NAKON TOGA ME ZNAO ZAOBILAZITI, OKRETATI GLAVU OD MENE, NE ULAZITI U ISTI TRAMVAJ, SVE TO MI JE BILO RAZUMLJIVO I OK SADA JE LJUT, UVRIJEĐEN ILI ME JEDNOSTAVNO NE ŽELI POGLEDATI JER MU JE TAK LAKŠE.TRAJALO JE TO DOSTA DUGO, NEKIH MJESEC DANA SVE DOK MI NIJE PUKAO FILM.SLUČAJNO SAM GA SRELA NA TRAM.STANICI, BIO JE SAM.DOŠLA SAM DO NJEGA I POZDRAVILA GA, NISAM MU DALA DO RIJEĆI DA DOĐE NEGO SAM SAMO PRIĆALA I PRIĆALA.. REKLA SAM KAKO NIJE U REDU TO NJEGOVO PONAŠANJE PREMA MENI, JA SVOJE OSIJEĆAJE NEMOGU PROMIJENITI PREMA TEBI, NEMOGU NA SILU BITI SA TOBOM SAMO DA TEBI UDOVOLJIM, NEMOGU SE PRAVITI DA JE SVE U REDU KADA NIJE.ISKRENA SAM BILA PREMA TEBI OD POĆETKA DO KRAJA.NETREBAŠ ME POZDRAVLJATI ALI NISI FER I PONAŠAŠ SE KAO NEKO DIJETE.NE TREŽIM PRIJATELJSTVO OD TEBE JER ONO VIŠE NE POSJTOJI ALI TRAŽIM OD TEBE SAMO DA ME POŠTUJEŠ KAO OSOBU.OKRENULA SAM SE I UPLA U TRAMVAJ ON JE OSTAO NA STANICI I GLEDAO ME.. MISLIM SI KASNIJE A TKO ME NEBI GLEDAO, AL OVU PUCA PMS.. NAKON TOGA ME POČEO POZDRAVLJATI, NA KAVE BI ODLAZILI ALI SA DRUGIM LJUDIMA U DRUŠTVU.

Prošli mjesec sam bila u Đelekovcu To je selo koje se nalazi pored grada Koprivnice Ugl... Jedan dan sam se probudila malo ranije, u dvanaest, kako bih otišla do svoje prijateljice.Tamo kod nje smo se baš super zabavljale: penjale po skelama koje su bile postavljene oko njezine kuće, krale tuđe šljive... Kad ono stigne mi poruka od jednog mog frenda s kojim sam posvađana: " Mi smo kod tebe "... A ja si pomislim " i kaj bih ja sad trebala "... I nakon minute opet mi stigne njegova poruka: " Čitamo ti dnevnik ". Bez razmišljanja sam napustila frendicu i rekla joj da moram na ručak... A do moje kuće ima jedno 20 min.Malo sam trčala, pa malo hodala, ugl.sam se užasno umorila I tako... Kada sam već bila blizu kuće bila sam sva u panici kaj će mi se sad smijati ili nešto slično.Ušla sam u kuću i oni su me samo blijedo gledali i odjednom prasnuli u smijeh Već sam znala koliko je sati " Sad će sve to ispričati cijelom selu i bit će koma " Zatvorila sam se u wc i pokušala smiriti... Jer ipak u dnevnik sve pišeš, svoje osijećaje i sve ostalo... Joj kako sam živčanila... I još na kraju saznam od mog tetka da su me zezali Tu mi je već došlo da ih ubim

Naravno, takve oči znaju bit i opasne, jer se neće ustručavat pokazat ti svoje osijećaje, pa čak i one najneočekivanije.

Ovako nakon jebenodugoginimalopotrebnog uvoda zaključujem sljedeće.Ako imate zgodnu žensku vi ste bogati peder, a ona sponzoruša (ovo je čak i vjerojatno), ako ste sa curom koja je ružna ko noć ali s njom ste samo zato jer vam se daje redovito vi ste našli " pravu ljubav " (ustvari ste očajni jadnik nesiguran u sebe i sigurno ste kompleksaš koji na taj način pokušava dokazati nešto samom sebi, umrite slobodno rođena majka će vam se ispišat po grobu),... ahem, idemo dalje, ako mijenjate cure svaki put kad vidite neku bolju priliku... pa... proglasit će vas nemoralnom svinjom koja ne mari za tuđe osijećaje i najvjerojatnije će neka od vaših bivših probati proširit glasine da ste " kratki " i da je svaki prst bolji od vas (ne brinite... jebe vam se za druge, oni su samo ljubomorni samo pazite treba znat kad stat na loptu... ili kako bi rekla moja prijateljica " propusit ćeš onu pravu ". Ali taj ispad sam joj oprostio)... Ljubav nabim je na kurac

Tijela su im drhtala, a ruke znojile.Nije im bilo lako, znajući da će obadvoma biti ovo prvo seksualno iskustvo.Mirza je bio pažljiv, polako ju je skidao, ljubio i prenosio osijećaje na nju.Osijećala se posebnom a onda je osijetila samo malui bol, i uzdahnula.Nasmiješila se, poljubila ga i privukla sebi.Uživali su zajedno.Proveli su cijelu nioć zajedno, na toj pješćanoj plaži, zagrljeni, vrući, gledajući zvijezde.Proveli su tamo neko vrijem, a zatim otišli doma, kod nje, u isti krevet