Djeca su mi simpaticna i jednom cu mozda otvoriti blog posebno za njih, a osobe s posebnim potrebama, zaostale u umnom i emotivnom razvoju imaju neka druga mjesta gdje mogu izrazavati svoje osjecaje i pokazivati svoja intelektualna i literarna dostignuca - a to nisu komentari na ovom blogu.

I tu se dogada predivna ljubavna prica izmedu prve casnice Vulkanice T ' Pal koja pokusava zatomiti svoje osjecaje i glavnog brodskog inzinjera Trippa.

covjekoliki majmuni imaju sposobnost apstraktnog razmisljanja, logickog zakljucivanja. gotovo svi sisavci i ptice sposobni su razviti osjecaje. izmedju ostalih i jaku privrzenost i ljubav. ili ti, pak, nikada nisi imao psa?

... jednom prilikom su mi rekli da neznam voljeti... govorili su mi da nikad ne pocinjem voljeti onoga koga nesmijem... znala sam da da je za mene zabranjeno voce, ali upravo je zato bilo najslade Lubav pocinje pogledima, traje poljupcima a zavrsava suzama... i nasa ljubav je kao i vecina ljubavi na daljinu polako pocela gubiti svoj sjaj i tiho nestajati... kazu da ne trazis savrseno da bi voljela nego da bi ga savrsenim ucinila svojom ljubavi... pomislila sam da je to krivo, da nema mana... upravo da je savrsen i da sam ja ta koja ga nema u cemu poboljsati.Shvatila sam da moje mjesto nije uz njega, ali moje srce nije htjelo daleko od njega i nije moglo zavoljeti drugoga.Daljina je stala izmedu nas... zbog daljine ljudi tuguju, placu... ali onome tko voli daljina nista ne znaci zao mi je sto samo ja tako mislim... ili sam barem nekada mislila Ljubav ne sastoji od gledanja jedno u drugo... nego gledanja u istom smjeru.Nikada nije pogledao zamnom... niti mario za moje osjecaje... dala sam mu ljubav... a zauzvrat sam ostala sama... kao kap rose usred bijela dana...

Dakle to je stvarnost i stoga kada kažemo rijec ' ljubavni ' ne mislimo na ljubav u ljudskom smislu koja je vezana uz strastvene i sebicne ljudske osjecaje vec na jednu duboku, profinjenu, slavnu, veclicanstvenu ljubav duše o kojoj se u ovom svijetu vrlo malo zna i vrlo malo govori.

ne vjerujete mi? pogledajte crkvenu povijest. moze se sturo opisati kao hrpa slucajeva ljudi koji pokusavaju opravdati svoje osjecaje toliko gordo da ne posustaju ni od nasilja ni loseg humora, sve da prikazu da su vrlo cool sa seksualnoscu, ili homo-seksualnoscu, dapace toliko cool da mogu bez problema je kritizirati ili napadati.

Usudit cu se reci da smo prokleti s ministrom neshvatljivo napuhanog ega i kompleksom neshvacenog genija koji pretencionzno podcjenjuje intelekt i osjecaje ljudi kojima je najveca zelja dijete, te ih direktno vrijedja zakonom koji salje sublimalnu poruku: ' ako dijete ne mozete zaceti prirodnim putem u rekordnom roku, mozda ga ne bi trebali ni imati '.

draga, draga Medenany sta god ja rekla, mislim da nece promjeniti tvoje osjecaje... ja nemogu ni pretpostaviti kako ti je... ali imam primjer moje mame koja se godinama (mozda i dan danas) bori s tom griznjom savjesti jer jednostavno NE ZNA da li je ona nekako " kriva " za moje zdravstveno stanje/sranje... a nije.Uvijek, ali uvijek, svaki put je napravila ono sto je tada, u tom trenu najbolje znala i mogla, za mene.

Uran u 2. kuci u Skorpiji mi radi kvadrat s Mjesecom na kraju 4. u Vodenjaku, i u jednoj analizi su mi rekli da mi to uzrokuje osjecaje panike u vezi novaca, tj, kako prezivjet, kako izgurat ovaj mjesec, a ta panika cesto vodi i do tezih stanja...

Moram priznat da me malo cudi od tebe keksic da si zaigrala samo na osjecaje.

pa jeb ima i drugih stradalnika po svijetu ovi zidovi bas trguju tom svojom nesrecom i je zbog toga po svima. pa do kada? samo izazivaju suprotne osjecaje kod svakog covjeka koji je po necem jadan, bio bolestan, bio siromasan... evo, meni ih je pun k.

hocu ljudske odgovore svijet se po meni totalo izgubio, pitati covjeka nesto u danasnje vrijeme, postalo je nemoguce, s nekim razgovarati, reci sto mislis, vise kao da nema smisla, kao da js sve vec receno, izraziti OSJECAJE: sta je to?

3. Sto jasnije izrazavamo svoje potrebe i osjecaje, to je veca vjerojatnost da cemo biti zadovoljni u vezi.

Zato najbolji gitaristi nisu oni koji su najbrzi ili sa nekom savrsenom tehnikom nego oni koji svoje osjecaje iskazu kroz tu gitaru...

Mozda zato jer sam osjetila da sam i ja njemu bila privlacna pa je to budilo osjecaje s moje strane.

mi planiramo lorenu u CEKIN TO JE VRTIC ZA DJECU SPOSEBNIM POTREBAMA ima i zdrave djece Lorena je zdrava samo mi se svida njihov program a i ona ce stvoriti bolje osjecaje za djecu s pos. potrebama. cijena je oko 800 kn a kada ide dvoje djece onda se polaca kao za jedno i pol.

Predlazem, umjesto demonstriranja agresije pa cak i nama koji smo osudeni pricitat tvoj post da porazgovaras, odnosno prihvatis situaciju u kojoj se nalazis.Ako si sposoban " pokazat zeni " ili sto si vec naveo kao cin agresije, ja osobno tesko vidim kako bi ikad mogla komunicirat sa tobom, ali kako te ima vec 25 godina, klekni i moli da ti oprosti, ako je nasilje tvoj jezik, nekako razumijem zasto je trebala neciju paznju i osjecaje.

ovim hocu reci da ovakve situacije mogu dobro proci samo ako su oba roditelja u barem nekakvom dogovoru, jer koliko god bilo tesko, radi dobrobiti djeteta treba nekakve osobne osjecaje staviti na stranu.

svaka ti cast... ja sam pre paranoicna za to: rolleyes: lakse mi je ak on meni priđe..... i jako se bojim priznati svoje osjecaje..... bljah

I umjesto da ti je krivo sto on zbog tebe ostat ce doma razmisljaj drugacije, ON ZBOG tebe ostaje - uvazava tvoje osjecaje (jedino ako ti ne nabija to stalno na nos onda je u k....)

Evo subota navecer, a ja doma.... bljeee.... al nema veze nadoknadit cemo mi to sljedeci put.... =)) Ovaj post nece bit pun onih smajlica ko prosli jer me vise ne drzi onaj inat... dada.... ja cu poludit kraj skolske je.. sad kad bi svi trebali najopusteniji a ja imam za strebat mac predmeta (mislim da nisam jedina)... ne moze to tako.. kad vidim vani onako lijep dan.. a ja moram strebat biologiju.. ono, cijelo polugodiste.. evo samo da spomenem da nemorate citat moje gluposti inace ovih dana osjecam se full sjebano.. vjerojatno zbog takve monotonije u mom zivotu... nikakva uzbudenja, nikakvi novi ljudi, bilo sta... mozda cu se ovako naucit veselit se malim stvarima.. =))... nekad se full znam uhvatit u razmisljanju da sam se rodila u nekakvo drugo vrijeme, da li bi sve bilo isto, da li bi ja bila ista??... to mi pobudi neke cudne osjecaje koje ni ja nemogu objasniti... evo sam sam citala tonkin blog.pisala je o hipijima i 60 - im godinama... samo pomisao na to razdoblje popravi mi raspolozenje... zamisljam cvijece, sarenilo, ljubav, zajednistvo, prirodu, muziku... to mi je super kada gledam svijet sada izgleda mi siv.. mozda zbog mog sadasnjeg raspolozenja.. ili je takav zapravo?... ljudi vise nemaju vremena za stvari koje ih usrecuju.. evo gledam sada samo na prijateljstvo.. otkad sam otisla u srednju, manje se vidam sa svojim naj frendicama... to me rastuzuje..

to je ta strasna ideja, to je to sto se crkva boji. naravno da ce crkva reci da pruza ljubav svima, pa to je EPP, no svaki covjek pojedinacno nije tako darezljiv svojim osjecajima kao crkva. tako i svecenici, dobar alibi pola posla, barem sto se samog sebe tice. jer na to se sve svodi koliko ljudi je spremno istraziti svoje osjecaje koje imaju prema pederima.

hej ljudi... ma od kad je prekinuo samnom zbunjena sam, a od sinoc jos vise.ja ne znam zasto on to meni radi ako ne zeli biti samnom vise.. glavnom-sinoc mi je poceo pisati neke poruke i rekao da ga nazovem ako mi je jos na vip friendsu.. nije bio pa sam ga sa kucnog nazvala na kucni i pricali smo duuugo.. opet me zvao mala, bebo, LJUBAVI i svim tim nadimcima kao da smo zajedno.. kao prije.. nekoliko puta mi je rekao i VOLIM TE i sto bi ja sad trebala misliti.. on ide u ameriku na 2 mjeseca, kaze da me zeli vidjeti prije toga, kaze da sam mu nedostajala, da nije bio s nijednom od kad smo prekinuli, da ne prihvacam prekid zdravo za gotovo, i kad sam ga pitala hocemo opet biti zajedno kad se vrati rekao je DA, pitam ga OBECAVAS, a on odgovori NE MOGU NISTA OBECATI.. zasto mi je probudio sve one osjecaje ako ne zeli nista samnom, ja imam decka s kojm sam se trebala sinoc naci, ali nisam, rekla sam mu da ne mogu samo da bi pricala sa goranom.. totalno sam zbunjena.. rekao je da cemo se cuti opet veceras.. volim ga i ne zelim to odbiti.. zelim da sve bude kao prije.. na pocetku nase veze... ali nisam sigurna da bi mi se zelja mogla ostvariti.. ne znam sto da mislim nakon svega ovog.. prij nego sto me nazvao odnosno prije nego sto mi je on navece poceo pisati poruke ja sam mu poslala da mi kaze gdje i kad da se nadjemo da si vratimo sto trebamo vratiti i da prekinem s njim svaku vezu zauvijek.. i onda se navece dogodi taj poziv, ta prica.. te njezne rijeci.. ljudi pomozite mi molim vas.. ja vise ne znam sto da mislim.. sto da radim.. totalno sam zbunjena, sretna, tuzna, zabrinuta.. jednostavno mi dodje da placem.. malo sam ga zaboravila i dogodi se to sto se dogodilo sinoc.. uzas.. vise jednostavno ne znam sto bi.. volim ga, s nim mogu otvoreo pricati, ali ne znam sto da ga pitam.. kako d provjerim sto zapravo zeli od mene..

ja sam uvijek imala " fobiju " od pomisli na vezu, cijelu srednju skolu dok su moje frendice bile u tzv ozbiljnim vezama, ja bi cim bi skuzila da se decko zagrijava za mene, nalazila 1001 manu i pobjegla: D.. mozda to ima temelja za eku dublju psihoanalizu.. ali to se promjenilo sve dok nisam naisla na Njega.. osobu kraj koje sam se osjecala slobodno iako sam bila u vezi, nije me gusio, nije bio posesivan, naucio me da se ne bojim izrazit osjecaje itd.. ugl savrsen...:)

Zene komuniciraju da bi iskazale svoje osjecaje, a muskarci da bi rjesavali probleme.

Pa iznesi osjecaje, ne moras misljenja.:)

a da za pocetak pocnes voljeti sebe i svoje osjecaje i svoju facu i tijelo i da postanes sama sebi zgodna i komad pa da od tuda krene ideja u mozak da mozes takvih kretena na tovar naci, ali ako te ne drzi kao kap vode na dlanu nego te tretira kao zaljubljenu glupacu mozda bude bilo lakse? meni je: ne zna: ja si odmah zabrijem koji k si on umislja peder idiot nije mi do koljena i bude mi lakse: D

2. Hrabrost jest priznati svoje osjecaje, a ne - skrivati pod tepih probleme koji se pojavljuju u vezi.

Sad mi je u glavi nesto drugo potpuno jasno..... onaj tren kada sam danas izasla na ulicu i udahnula onaj topli zrak koji mirise na proljece... sve mi se vratilo, ravno u glavu, ko da nikad nije ni zavrsilo.svi dani koje smo proveli zajedno, sve kave na jutarnjem suncu, svi izleti na vikendicu, svako sjedenje na stepenicama ispred njegove zgrade, svaka setnja centrom grada, svaki njegov osmijeh koji je govorio da me nikada nece ostaviti, da sam ja za njega... lagao je.prestala sam to biti.a bio je tako dobar.nista kao ostali koje upoznajem.nevjerovatno obican ali opet potpuno drugaciji.nije ga bilo briga za skupe aute, markice na odjeci, skupa putovanja... volio je kosarku koju je trenirao, malo seku o kojoj se brinuo... mozda neko vrijeme i mene.bila sam previse za njega.ako se mene pita, bila sam prevelika sminkerica za njega ali to nije imao hrabrosti priznati.i sada, godinu dana poslije, tako ocito ne zeli mi biti ni prijatelj.a meni ostaju uspomene koje su se sve odjednom naglo vratile i nada da ce mi neka visa sila pomoci prezivjeti tople dane koji tek dolaze (a tako sam im se veselila). i da svaka moja setnja nece, kao ova danas, zavrsiti sa suzama u ocima.jer cini se da neke osjecaje ni vrijeme, ni 1000 novih ljudi nece izbrisati...

zivoti se mijenjaju - oni zive svoje, ja svoj - i bila sam naivna sto sam mislila da ce stvari ostati iste - i vrti mi se po glavi peytonina - people always leave - i da, ima u meni ljutnje rodjene iz razocaranja - ne kazem da imam opravdanje za te osjecaje ali ga ni ne trazim - osjecam to sto osjecam i to je jedino sto mi je bitno, ne dira me moguca nelogicnost istoga - i ne trazim zapravo cak ni prihvacanje toga, nego samo govorim kako stvari jesu - i mrzim shvacanje da zapravo mogu prezivjeti nestanak bliskosti - s vremenom - i s jedne strane mi se svidja rezultat - ishlapljena tuga ogulila je sloj sa zidova oko mene - onih unutra koji su cuvali negativne strane - i mozda sam nesto vise bitchy raspolozena nego inace, ali mislim da je to bilo i potrebno - ljudi se jako lako naviknu na to da ce netko drugi umjesto njih rjesavati stvari - odbijam biti taj netko bez obzira sto mogu - i vidim da nije lako onima oko mene naviknuti se na tu promjenu i da ne vide sto se dogadja - well, nije vise moj problem, oni _bitni_ (oni koji _kliknu_ nenadano i sve se promijeni) razumiju - i to je kategorija ljudi koju nemam nikakve namjere previse napuniti - niti to previse ljudi zasluzuje izgleda