Danas vam neću ništa pametno pisati jer sam imala prenaporan dan da bih išta pametno misila a ne pisala.... danas je moj dan da nisam od ničega a ni za šta.... iziritirana sam glupim porukama čovijeka koji ne shvaća da su neke stvari gotove... nisam ni ja htijela da tako bude ali jest i točka... fakat se osijećam nekad tako umorna od toga da bih otišla negdije miljama daleko sjela i nerazmišljala o ničemu.... zaustavila bih vrijeme pa ga stala i promatrala zaleđenog... htijela bi novi početak ali mislim da i za njega nemam snage.... fakat me nešto danas strašno ubija... nekako sam svugdije prisutno odsutna.... ma nije da me opterečiva sam želim mir.... a tempo kojim ja živim to je tako nemoguće postići... i onda mi dođe on kao šečer na kraju... tako me počeo nervirati... osiječam da ću eksplodirati... nemogu vijerovat da netko koga sam do jučer voljela, ma za koga sam bila sve spremna učitniti je posto tako plitak... njegove riječi danas su riječi dijeteta od deset godina koje je izgubilo igračku i nezna kako če je dobiti nazad.... fakat neznam kad če taj čovijek odrasti.... postoje i druge stvari u životu od naljevanja lude glave i pričanja nebuloza.... možda je naviko na šuše ali ja imam nešto u glavi.... i na kraju jedan odgovor za njega

nije ingrid svijesna koliko ta osovina Kalmeta-Zrili... ma gledaj ti ove silovače zadarske zdrave pameti. pa sve promašaje su napravili, zato su izgubili., najprije montirali bilića za kandidata, čovijeka koji radi za hypo, nije to pametno, i da uistinu bilić je sposoban. nije pametno udovoljavati nečijoj taštini, jeli to bilić ili ingrid, ili Milanović, jednostavno su smatrali da zadrani će iči esdepeu, a svi pokazatelji su bili suprotno tijekom predkampanije. i nakon gubitaka prvog kruga bilić je rekao da će preči Kalmetu u drugom krugu... isto tako i Milanović sanjari da sdp će pobijediti iduče saborske izbore, i vijerujem da nakon gubitaka tih dolazečih izbora Milanović će povrijediti našu inteligenciju sa prosto glupom izjavom da " neke pobijediš, neke izgubiš " nema opravdanja za zoliko nepažnje o svojoj državi, do jedan grad je važan, ne samo Rijeka ili Split, izgleda bilić je naučio od njega da gubitak nije gubitak, uostalom Milanoviću ostaje fotelja, biliću lipa bankarska plača, a mi zadrani, po biliću i Milanoviću možemo iči di nas su poslali sa ovim, u donje njihove dlake. ali nismo mi tražili njihov experiment bilićem, to je sdp prisilio na Zadar. osiječam se prevarenim, i na zadarskoj i na državnoj razini. nisam očekivao da toliko prokleto glupo će sdp voditi bilića kontra Kalmete ili, na drugi način luzerski, toliko glupo voditi ostojića kontra Bandića. a sada nakon gubitka zadra, sdp može sam sebe zavaravati, ali početak vlastitog kolapsa je več potenciran od samog esdepea. gledajuči po dokaženoj nespretnosti, i to dok su bili duplo jači, nakon ulazka u EU sdp će još više naljutiti glasače. ma koje pobijede im dolazu? pa bilić je pokazao da sdp je iluzija, nije stranka, nikako u zadru da sdp zaslušuje išta, jer toliko su sabotirali vlastitu priliku ovaj put.

Nisam bila na poslu 3 dana, ja kažem da sam imala mali godišnji.Uživala sam, iskoristila sam svaki ljepi trenutak i svaku zraku sunca... pila sam kavice, zasadila sadnice cvijeća i uredila malo okoliš svoje kuće, ma super Koliko se odmah bolje osiječam kad dođe lipo vrime, ne znam da li i vi, ali ja sam bila u takvoj depresiji da s ničin nisam bila zadovoljna, sve mi je smetalo, svi su mi išli na živce ajme ajme ajme, ali sad... to je več druga priča. znate kako svi u proljeće žudimo za nekim promjenama, najčešće u obnovi garderobe, tako sam ja vidila jedne rebe od određene marke, ali problem je u tome što su jaaako skupe, inače nosim njihove rebe i mogu ih kupit, ali ne znam da li je to perverzija i snobizam, te cijene uopće više nisu realne, bolje rebatinke ne možeš nać ispod 1000 kn, Ti trgovci samo dižu cijene a mi ko naivci to kupujemo.Kako to?? Pa non stop se žalimo da nemamo novca, ja sebi to i mogu priuštit, ali kao to može kupit jedna curica od 15 - 16 g. vjerojatno (ako potječe iz srednje klase) joj onda roditelji žive na kapaljku cijeli taj mjesec, ne želim nikoga uvrijedit na kraju krajeva i ja sam bila u tim godinama, ali ja sam sve trebala sama zaradit.I mislim da ču i ja tako odgajat svoju djecu, ali zato znam da neki roditelji posude novac da bi mogli svojoj kčeri kupit rebe I kažite mi vi.da li je to u redu??? Da li je to moralno ili moral u tim godinama još nije razvijen?? Ili je možda stvar u tome što se manje ima to se manje to se ne da gušta drugome, pa i ono malo što imamo uložimo u svoju vanštinu?? molim vas odgovorite mi... adioooo

Pitala sam dotičnog blogera da li priča može biti romantičnog sadraja, ali nisam, a osiječam da i neću dobiti komentar na svoj komentar ostavljen njemu ili njoj.

Dana sam imala tako naporan dan ali se odmah bolje osiječam kada pogledam sliku ove prekrasne ruže i osijetim miris pokošene trave.

Gledaj ovako da sam ja na tvom mjestu reko bi mu da se on odseli iz stana ako hoće dalje snjom biti i nek odmah sad odlući skime če dalje živjeti stobom il njom.Jer mislim da je najbolje da se odmah sve sasiječe u korijenu a što se tiče da nema dobrih muškaraca ima nači ćeš i ti nekoga valjda nikad se nezna.Ovako da ti kažem kako sam ja prošao moja žena je imala drugog već nakon 1,5 g. a u braku smo bili 5 g. i kad sam je uhvatio da ju je drugi dovezo autom nisam vjerovo.Malo sam je ošamario a došlo mi je da je zgazim, jer prije tog nikad je nisam povrijedio ružno joj nikad nisam ništa rekao ni mater joj opsovao nikad uvijek dobar i nježan prema njoj.Kupio joj bi npr. 10 čokoladica od tih deset njoj se samo jedna dopala ako i ta jedna ja sam radio ona se izležavala iako sam cijenio to što mi je skuhala i oprala.I nakon šamara kaže da je trudna al ne sa mnom već njim i nakon toga pokušao sam još spasiti brak bili smo zajedno 3 mj. al uvidio sam da nije dobro ja sam bio u stanju oprostiti i to i prječi preko svega.Al uzalud u njenim očima sam vidio da nije u redu i tad sam reko bolje da sve ja prekinem.I pazi sad ovo kad sam je pitao zašto je otišla snjim rekla je da nezna a tko onda zna pomislim sveti otac papa i kad smo se razišli volio sam je i dalje još 2 g. kupovao joj pelene za djecu hranu.Dao nekad lovu itd. Volio sam je kao što mejbi nikad više neću tko zna dal ću i nači neku meni je sad 45 g. osiječam se mlad i tako izgledam jako mladoliko al vrjeme prolazi i čini svoje.Ja sam, sam a ona živi snjim i sad sam joj pomogo sa lovom.Iako ne osječam ništa prema nojoj mogla bi pored mene i spavat al ništa od seksa nebi bilo jer nemam nikakve osječaje nimalo prema njoj postoje i dobri muškarci na ovome svijetu.Usudim se reći i predobri samo što to neke ne znaju cjeniti ne neke nego večina njih.Sretno ti bilo anđele i riješi svoje probleme ti najbolje znaš dal se isplati borit za njega i što ste sve prošli zajedno čudni su putevi gospodnji.

i kupiće me sa jednim zagrljajem.. to mi se još više gadi. a najviše mi ide na živce činjenica šta on sve zna... nemora on niti otvorit forum da bi znao šta mislim.. i kako se osiječam.. on to zna..

Moram priznati da sam ponosna na sebe... danas sam ga srela... pokušao je razgovarati sa mnom... ali... nema šanse šećeru... čovijek treba naučiti volit sebe... a ja sebe volim... čovijek se treba znati poštivati... a ja ispod tih granica ne idem... ljubav je ljubav samo ako je čista i iskrena ne ako boli... ne ako se osvečuje... ljubav je poklonjena ali je traba znati i zadržati... cijeniti... da bi trajala... inače sa vremenom pređe u zaborav... između ljubavi i mržnje je kratka granica... i zato dok te još malo volim pusti me... jer ako te počnem mrziti bit će još teže... neželim nikoga mrziti... a najmanje nekoga koga sam volila.... siječanja ostaju... ali sa vremenom blijede... oprost se daje... ali zaborav ne... nešto što je puklo popravit se nemože... jer će uvijek ostati krhotine... a one bole... protiv toga ne mogu... ali to ne znači i da ću patnju izabrati... mi toga nismo vrijedni.... zato ja dižem glavu.... ja krečem iz nova... ja možda voljeti kao sada više neću... ali imat ću dostojanstvo... a ono je puno vrijednije od svega što što si mi dao... jer ono je ja... bez svega mogu ostati ali ne i bez sebe... sam znaš koliko sam te voljela... volio si i ti mene... i sam znaš koliko sam griješila... ali griješio si i ti... propala stvar je propala stvar... ponekad poželim da zaspem i da sve je san.. da se nismo varali... da se nismo svađali... da se nismo vrijeđali... ali jesmo... možda se volimo na neki naš specifičan način ali ja to više nemogu... nemogu leći i razmišljati o svemu... nemogu leći i iznova svaku našu svađu analizirati... ja za sve to više nemam snage... bio si mi sve... ali nisi me shvačo... nisi razumio da mi nitko od njih ništa nije značio... previše si tražio od mene... a ponekad osiječam da sam ti i previše dala.... zadnji put se opraštam sa tobom i ne želim te više čuti... pito si me dal sam sretna... iskreno nisam... ali nisam ni sa tobom.... reko si da nisam normalna kad sam rekla da ću biti sretna sa drugim ali hoću... možda neće me volit i ljubiti kao ti ali će me cijeniti... držat će me kao kap vode na dlanu... bit ću mu jedina... i neće biti poput tebe... moć ću sa slobodno živjeti... sa tobom sam se osiječala kao zarobljena u kavezu... svaki moj pokret bio je popračen tvojim specijalcima... svaki moj uzdah si znao... ponekad pomislim da sam živila život koji si mi ti kreirao... ali toga je dosta... ti znaš da ćemo se viđati... ti znaš da imamo zajedničke prijatelje... pa da ćeš me možda i mrziti... i da ću te boljeti... ali i znaš da ne odustajem... jednom sam se pokorila više neću... znaš da vrijedim više od toga... zato mi nediži tlak... ne budi mi uspomene jer ti one ne pomažu... ako me voliš pusti da kranem iz nova... znaš da ću uspijeti... budi sretan radi mene... jer to je sad jedino što možeš učiniti.... sve ostalo već jesi

danas mi je četvrti dan dijete i osiječam se super, skinula sam 2.5 kg a znam tu i tamo pojesti jogurt popodne, super je dijeta, javljam se za 6 dana sa novim nadam se ohrabrujućim rezultatima inače imam 69 kg a visoka sam 1.62

e jesi me rasplakale majkemi.... nečeš vjerovati ali sam danas na poslu jednoj teti pričala kako se tužno osiječam moj grad Dubrovnik je prije davno bio jedan mali grad pun života, mladih ljudi, pun vike-bilo lijeto ili zima a sad, sad je to grad jeke jer neme na stradunu nikoga osim standardna 2 - 3 čovijeka koja su uvijek tamo neme dijece, nema nikoga sve mame po danu dijecu idu šetat u uvalu lapad jedino ja i još par njih odu ispred sv. vlaha nahranit bebe kod golubova koji uvijek jedu u 12.00 ali neka, ja sam ipak mala sa atraduna e.... jesi me rastužila... samo da znaš pozdrav (lulo 30.01.2008., 23:39:53)

Dok radim bicepse kontrakcije desnog osiječam savršeno, dok je lijevi: flop: tj. jako ga slabo osijećam

VIDIŠ bez ikakvih uvreda, pristojno komuniciram stobom što mi nije baš često na ovom portalu i sa moim sugrađanima nazovimo ih tako, jer osiječam da si normalan i pošten čovik, i tri dana ovako mogao bi stobom diskutirati nebi mi predstavljalo problem, ali znaš ima i a koliko hočeš i u mom gradu sakriveni iza raznih nicova seru provociraju vriđaju onda se desi da kadkada planem pa budem i preveč grub i prost, no0 kako i sam vidiš moja duša je čista, moje misli su poštene, ja se ode šibenčanac moj predstavljam sa svojim punim imenom i svi znaju tko sam ja ali ja bogami neznam tko su oni a da ti iskren budem nit me to i zanima, čak sam im ode na ovom portalu i ostavio u raznim prepucavanjima i svoj pravi broj mobitela pa zlu ne trebalo ako kome nešto nije jasno nek nazove nek se javi, no mobitel i dalje miruje pozdrav

@patuljčica.. nema ovdje nikakve eVrope i eVra nego eUropa i eUro... vidim da baš ne pričamo istim jezikom.. možda tvoje nije al ja se osiječam ki da moje je... za vrime rata sam bija u šibeniku koji je granatiran i za koji nigdje nije podignuta nikakva optužnica. s ovakvom presudom je ta tvoja eVropa doslovno rekla da moje pišljivi hrvatski život vridi manje nego srpski...

Poradi raznih " imogena " i ja se osiječam postiđen.

Poneka se osiječam fakat čudno... imala sam buran mijesec... kao da se pola moga života okrenulo naopačke... stalno sam čula istu rećenicu... nemože uvijek biti po tvome... imam osijećaj da sam sama zamislila svijet onakav kakav želim da bude i da sam uporno sve oko sebe tijerala da se ponašaju onako kako ja želim... dobro nije to samo osijećaj nego živa istina... počinjem misliti da mi ljudi govore samo ono što ja želim čuti... a i nije da to samo mislim nego je to tako... ali ponekad je tako teško naći kompromis... pogotovo meni koja će učiniti sve da njena bude zadnja... i sad kad je ova godina prikraju razmišljam koliko sam samo ljudi povrijedila... a ja sam mislila da je sve idealno... koliko je ljudi trpilo da bi meni ugodilo... ali najgore je od svega što ja to nesvijesno radim, nesvijesno namećem svoje mišljenje i nesvijesno nedajem drugima pravo na njihovo.... pa da se i pokušam promijeniti uopće neznam kako... ponekad se osijećam ko bomba koja samo što nije eksplodirala... tako lako planem kad mi se neko oko nečega usprotivi.... a onda još više poludim na sebe jer neznam to kontrolirati... ponekad bi tako volila da mogu začepiti ova prokleta usta i nekad barm na jednu pokušat prešutat... ali nema šanse... mislim da bi prije crkla... a najgore je što ja znam da to nije u redu i da nevalja... na kraju krajeva kad zbrojim dva i dva najgore je meni.

zrelost je sposobnost da se odupremo iskustvima koja nas uništavaju i da ne izgubimo glavu zbog iskustava koja nam gode ponekad mislim da sam zrela... ponekad sam tako sretna kad nekome mogu pomoći nekim savijetom... ponekad obožavam svoje pogreške jer me uči mnogo čemu... sebe smatram pametnom curom malo teškog karaktera, malo ljubomornom, malo sebičnom ali uvijek spremnom da se suoči sa nekim problemom nekom greškom i riješi ga pošto poto... uvijek sam volila ono zabranjeno... naizgled nedostižno... nešto čega sam svijesna da nemogu imati... i uvijek sam to na kraju dobila... i uvijek je brzo dosadilo... ali onda sam i ja jednom oplakala... jednom sam srela nešto što nisam smijela... nisam trebala... svi su govorili ne možeš ti bolje ali ja sam htijela ono gore... i dobila sam... ali nije dosadilo... a bilo je dobro... a bilo je grozno... ali opet sam se vratila... i opet nestala... i tako stalno... i sve je više boljelo... previše... čak ponekad se pitam kako je kad ne boli ili možda kako je kad boli... jer više ništa ne osiječam.... možda jednog dana opet budem... ali ne dok se vračam.... a vračat se više neću... iako možda... noćas... kad usnem... a možda i ne....

jesi jadan nisam ja ikada rekao da hdz je sve dobro napravija. bio sam protiv hdz. ali sada vidim da sdp nije manje zlo od hdz. big brother nije dobar način vladavine. " pipl mast trast as " je preveliki pokazatelj gdje sdp bi vodio nas. netrebaš ti razumiti zašto sdp je izgubio moju podršku na politikostrateškim pitanjima, dodatno na lokalnoj razini putem bilića ja se osiječam da Zadar je politički silovan od strane sdp-a. ti samo sanjari da stvar je jednostavna, isto tako je i bilić sanjario. jedino je upitno jeli Milanović će se probuditi na vrijeme, ali več je kasno.

što čekaš uporno na pola puta i ne prilaziš mi iako znaš da dušom i tijelom pripadam samo tebi moram reči da osiječam u nosdrvama miris prelijepe ruže što je čuvaš samo zbog one koja te je opsjela, a misli na drugoga s kojim je bila i onda kada se tebi klela na vjernost i ljubav.

Kao Splićanin i ljubitelj nogometa i navijač Hajduka osiječam se povrijeđeno i uvrijeđeno.

Tako ću vjerojatno i ovo ljeto:) Prošli tjedan me nije bilo doma 5 dana, isto normalno bez interneta, uopće ne osiječam potrebu za njim.:)

Vidim da nas ima puno, Hrvatski sam Branitelj i poslje rata krenuo sam na posao vjerujuč u ovu državu digao sam stambeni kredit u švicarcima te se skučio ali ispada da sam prevaren barem se tako osiječam zbog tog jel mi je rata narasla za skoro duplo a vjerovao sam u onu narodnu pokri se kolko ti je deka duga ali moja se smanjila za pola a ne mojom krivicom, sad sam u dužnjičkom ropstvu, siromaš tvu.Ma za kakvu sam se državu borio, na kraju ostao bez posla zbog propasti firme.Ako tako nastave propast če i ova drž ava.Izgled a da ču se morati vratiti na početak ove tužne priče...

Danas se osiječam dobro ali me zanima da li će činjenica da sam preboljela tu bolest imati kakav utjecaj na moju djecu.

... ponovno sam danas otvorila stranicu da napišem još jedan tekst jer jedino pišuči ne osiječam dosadu i puno sam mirnija i ipunjenija jer pisanje mi je jedna vrsta terapije za moju uznemirenost koju osiječam kada sam doma jer ja volim biti sa ljudima i tada ne osijećam samoću kao kada sam sama u stanu jer moj sim je cijele dane vani sa dijecom iz zgrade te nema vremena doći ni da ruča sa mnom.

Kad se dobro ispjevam i ako nisam baš neki u tom pjevanju veliki maher al se dobro poslije toga osiječam.

wd advance Često skoknem do portala da vidim što ima novog u ovom do srži pokvarenom i propalom svijetu i sve se gore osiječam.

Tako sam se teško jutros probudila, a posla je preko glave... bio je petak... dali više od toga moram govoriti... pošla sam na mjesto na kojem dosad nikad nisam bila... a ianče to ne volim, volim izlaziti tamo gdje me svi znaju... volim kada se moram javiti stotinu ljudi i tad se osiječam svoj na svom... nevolim ići na mjesta sa ekipom na kojima samo njih znam... ali sinoć je bilo drugačije... bilo mi je fenomenalno... zadnji mi mjeseci i nisu bili najbolji, imala sam masu problema i neke sam teške odluke donosila i sitnice bi me izludile a sinoč sam po prvi put cjelu veče bila ok ali baš ok da me nitko nije iznerviro, da me ništa nije bacilo u depru, da sam se fakat dobro zabavila... po prvi puta me ništa nije podsječalo na neke gluposti po prvi puta me te gluposti nisu stigle... kako li je to samo čudno čovijek je društveno biće on cijeli svoj život potroši trežeći društvo i pokušavajći ga zadržati a ponekad je tako sretan kad ga nema jer ponekad je sretni kad mu barem na trenutak pobijegne iako će mu se vratiti.

Kako ste proveli Božić? ja katastrofa.... sinoć sam vidila prvi put u životu nekoga koga stvarno volim sa drugom... nju grli i meni šalje poruke nju ljubi a mene cinično gleda... jadno... a jadnije je od toga što sam to i ja njemu napravila i to ne jednom a tek sam sinoć vidila koliko je to jadno.. uopće neznam dali me zabolilo? fakat nemam pojma... neznam dali išta osiječam... kad sam ga vidila sinoć sa njom bila sam ljubomorna ali ne da bi nju ubila i neznm što već.... rekla sam mu da je to jadno i smiješno prvo jer je ona balavica drugo kad me mijenja sa nekom ženskom pa neka bar bude nešto što valja a treće bio je sinoć sa njom jer sam ja preksinoć imala blagi izljev ljubomore kad smo pričali o njoj. ma eto sve u svemu pokušavam naći jedan razlog zbog kojeg ja njega volim samo jedan.... pametan očito nije... ma čak mu se ponekad divim koliko je glup... samo želim da ga zaboravim ono kao da ga nikad nisam ni upoznala... iako to će biti teško... kako zaboraviti zadnje dvije godine svoga života?

Isto tako osiječam potrebu da Vam objasnim da je dijagnostika najzahtijevniji dio autoservisne struke.

Ja znam da griješim, ali ne osiječam krivnju

Halo, di je tu logika, naravno i ja kao i svi volim nove krpice i visoke potpetice (mada pokušavam ubuti one u kojima se najbolje osiječam), jer meni osobno ne predstavlja problem provesti noć u cipelama s petom 10 - ak cm i više...