Samo pokušavam iskreno reči kako ja opažam tebe, što osječam i koje mi se misli javljaju dok te slušam.

Unazad 3 mj osječam oštru i jaku bol na...

Jer sam ranije skužila, na dugim treninzima i trekinzima, da mi nakon 3 h sve skupa postane predosadno i osječam se bezvoljno.

Napominjem da imam jednog partnera od početka spolnog života i uvijek koristimo kondome.Inače u zadne vrijeme osječam pečenje u području vagine.Čini mi se da je najgore prilikom promjene donjeg veša, tako da sada koristim samo i isključivo pamučno.Kreme i vag. mi nisu pomogle.Savjetovano mi je da promijenim prašak i nakon šta sam to učinila i po više puta ispirala rublje pečenje se skoro povuklo.Nekad se javi ali rijetko.Da li je i radi ovih simptoma potrebno napraviti nekakve pretrage.Unaprijed vam zahvaljujem na odgovoru.

Još uvijek pored sebe osječam ono ubrzano disanje svojih suboraca.

Osječam se ko guska u magli.

Hvala ti Bože što te osječam uz sebe i da me čuvaš cijelo ovo vrijeme.

U nedjelju ujutro probudim se, super se osječam i putem do wc-a osječam dobro mi već poznatu mučninu, skidam gačice ka ono malo krvi........... u tom trenu me oblije takav hladni znoj, dolazi mi da sve izrigam, osječam kako gubim tlo pod nogama.

aaaa... uvijek je tak dragi moji.. i da znam da sad mislite kak počinjem filozofirat i to i da bit će ovo takav post jer se sad tak osječam jer me još uvijek drži novogodišnji mamurluk.no možda i neće bit tako dugačak jer čovjek nemre pisat o nečem ak se tog ne sjeća.. uglavnom imam neke fizičke posljedice; tur me boli jer sam jedno 15 puta pal na njega ko neka beba.. spalio sam si prste jer nisam skužio valjda da mi cigareta izgorila i da filteer gori i tak neke šeme ogrebotine i to ko da sam iz rata došo... a najveća spika idem onak doma i sretnem starce i ujutro nakon kaj sam se probudil ih pitam kad su došli doma.. uglavnom danas cijeli dan nisam mogo niš pit a bio sam žedan ko pas jer sčim bi popio malo tekućine bi to ispovratil i ono... sad se stanje malo stabiliziralo nakon juhice i to ne... i kaj da vam još velim bilo sve u svemu okok prostor, ok ljudi, ok cuga i ono ok provod.ali fakat ono mogu reć na kraju svema E KAKO SAM SE JA UROKO iako vjerujem da ste se svi urokali. i da ono... božića se ipak sječam lol.. i sad vam svima želim sretnu novu godinu i božić.. e da zakaj se uvijek kaže želim ti sretan božić i novu godinu, ane novu godinu i božić.. možda zato jer je božić ranije.. uglavnom to će ostati misterij u našim glavamai da ono.. ne znam o čem pišem i idem ja sada odmah... aj aj jak se maš... a evo i slike jedne sa nove godine.poz svima, kosta...

Nisu mi potrebni pogledi muškarca ali kad ih " uhvatim " osječam se poželjnom.

Sve to oni meni prikopčali, posjedne mene zgodni likić da bi mi dali spinalnu.Preživjela ja i to, čekamo mi nekih 5 minuta da mi noge utrnu i da ih više ne osječam a ja još uvijek plešem sa nogama i baš mi je mrakić, jedino što je u svemu tome utrnulo bilo je moje jadno dupe.

Osječam se da sam zarobljenj njima i htio bi ih skroz izbaciti iz upotrebe.

(Imam lumbago i užasno me bole križa i na ovoj stolici pored računala osječam se gore nego na električnoj stolici.

Ne mogu ništa reći protiv Liverpoola, zato jer se ovdje osječam odlično. " - " Imamo šansu za osvojili Premiership, ali to če biti teško.

tako je pipi, a ono u čemu se ja dobro osječam je opet stvar ukusa, a o njima se ne raspravlja, pa vjerojatno postoje neka " skrivena " pravila, al pravila postoje zato da se krše i kako ti veliš tko nije za zabavu neka lijepi tapete. (ana (nb) 24.10.2007., 09:41:28)

ne znam što reći... nije da se ikog, osim mene i. još nekog tiče, ali jednostavno nikako ne uspijevam sakriti tugu, tjeskobu koju osječam... po čitave dane sam tužna i deprimirana jer me ubija stvarnost. ne želim da je tako kako mora biti. i da, vi vjerojatnmo nemate pojma o čemu ja sad tu kenjam ali... nije ni bitno

Gledam nečije cipele, osječam krv u ustima.

Osječam se ženstveno ujutro nakon buđenja kada mi je kosa sva raščupana, a on mi prilazi sa smješkom i ljubi me u vrat.

Osječam se ženstveno kada se nježno smije jer mu govorim one male sitne probleme koji me muče.

Osječam se ženstveno jer sam žena...

E sad, zašto to pišem ovdje; neki misle da se ne osječam dovoljno loše zbog toga, pa su se potrudili da još malo " začine " moje stanje.

Samo se nadam da neće opet nastradati neki slućajni prolaznik kao pok.Domini a mafija neka se ubija, ja se osječam siguram jer nisam nikome ništa ukrao niti sam dužan osim banci a znam da nitko ne dira nikog bez veze osim ovih mladaca koji malo malo pa nekog pretuću ali toga je i prije bilo sako što se zaboravlja na cigle koje su se morale kupovati.što se tiće današnje mafije, to je relativno lako riješiti, treba poćeti od političara iz devedesetih godina, ispitati porijeklo imovine, osobno znam da se isplatne liste ljudi koji rade čuvaju doživotno, zatim ispitati porijeklo imovine mafijaša, a na kraju ili može na početku i policijskih dužnosnika ali visokopozicioniranih i onda če sve biti jasno ali s time da se i gleda imovina njihove familije, jer lako je sve pripisati na nekog iz bliže i daljne rodbine i reći ja nemam ništa, samo ljudi moji to se neće dogoditi jer bi ostali bez vlade, sadašnje i svih prijašnjih, također bi ostali i bez sabora jer je sve to mafija na neki naćin, jednostavno treba zbrojiti njihova primanja i imovinu koju posjeduju i odma će se znati kako su to stekli ali na žalost do toga neće doći.

najženstvenije se osječam kada se nakon tuširanja lijepo obučem, naparfemam, obujem petice, pustim svoju dugu kosu i znam da ću vidjeti nekog kome se veselim

Osječam to... Prepoznajem po galopu kroz livadu.

Ne možete vjerovat kako se dobro osječam

... čitam, čitam.... te shvaćam.. kako.. puno ljudi na blogovima piše kako im je život jadan, kako nema smisla... da su po cijele dane nadrk... i tužni, kako je najbolje da ni ne postoje ()... pa ni moj život nije sjajan... više sam tužna, neg što sam sretna... Znam da zvuči glupo, al šta mogu kad je tako.... i ja bih se voljela osjećati bolje i sretnije... ne znači, sad kad se smijem da sam sretna... svi se mi smijemo šalama, al to ne znači da smo sretni.... smijeh nije sreća.... smijeh je veselje... nitko ne zna kako se ja osječam, što se krije u meni... mnogo bih stvari htjela promijeniti, ali ne mogu... htjela bih se osječati bolje, htjela bih kad uđem u svoj raz. osječati toplinu, neku složnu zajednicu, da mogu u šk. doći opušteno kao nekada, obratiti se svima, biti sa svima o. k., htjela bih biti s jednim dečkom koji mi se jako dugo sviđa, htjela bih se više družiti s frendicama, htjela bih zaboraviti neke stvari, htjela bih da se neke stvari nisu dogodile.... ali nije sve tako lako.... zato se nadam,.... jer... u nadi je spas..... i nadam se da će biti bolje........

Naravno, nizbrdice pičim - tj., ni sama neznam koliko točno pičim nizbrdice, jer ne osječam nikakav umor.

Osječam da će nam se nemanja u dikensovskom duhu uskoro kroz pola sata javiti s nekom božićnom pričom u kojoj će akteri biti stvarni likovi, a sve će djelovati katarzično i vjernički.

Dorotea i Mr. On su kao nešto zajedno. (zapravo on nju iskorištava samo ona to ne kuži). (valjda će jednom lijepo je živjeti u nadi). uglavnom. kad smo u petak bili kod Cenya, i kad sam ja otišla kući Dorotea je, povedena za društvom, ipak popušila kubanku. strašno sam se razočarala. ona mi je zagrljena s Tomom onako posprdno odgovorila: " oprosti mama nećuu više " to me strašno uvrijedilo. mislim, tako jadno se već dugo, čak ni unatoč depresiji, nisam osječala. vjerujte me da je tu kraj ja bi bila strašno sretna ali... nažalost nije... išli smo dalje a ja sam se sve jadnije i jadinje osječala. kad smo se trebali raziči Tom je čekao kiss od dorotee ali ja sam ga skužila. (pa ljudi, on je samo želi iskoristititek toliko da može reći da je bar nekog zbario). tu sam ja njemu počela držati moralna predavanja, ali budući da on nema čime razmišljati, nije to mogao shvatiti. a nije on kriv (bio rat pucalo se) čekala sam da nam se Tom izgubi s vidika i onda smo se i mi razišli. dok sam se ja Mateju izjadavala on mi je dao čokoladu i bombona da se malo smirim (zna on na šta sam ja slaba. i šta mene umiruje i razveseljava moj stari frend) sutradan u školi skupila sam tzv. " Doroteina grijeha " kojima me je povrijedila. danas u školi skupila sam ih još 4. danas u školi uopće nije samnom razgovarala. tek ponekad bi mi se nešto službeno obratila, ali ovako ništa. pri kraju posta ću vam ih sve nabrojati... (mislila sam čekati pet dana ali smatram da sam i previše toga skupšila u samo dva dana stoga ću ih objaviti već danas) pod vjeronaukom sam se ja odlučila premjestiti u skroz drugi red kako bi bila što dalje od onog gada. pitala sam je: " ideš ti? "... samo me pitala: " zašto se želiš premjestiti? ". odgovorla sam joj: " ovdje se ne osječam lijepo " čim sam se ja premjestila okrenula se Tomu i nešto mu ispričala o meni. (čisto ogovaranje) (nisam znala da si to rade prave frendice to je neka nova moda? odkada to ona prati modu? odkada je ona izgubila to svoje jebeno ja o kojem stalno priča? odkada se promjenila? od kada me ignoriura i ne doživljava? od kada to ona gleda kroz mene? odgovor je samo jedan: OD KAD JE S NJIM gubim li ja to svoju dugogodišnju prijateljicu? baca li to ona u vjetar SEDAM godina? ja ne znam. ali... zar nije očito? ne treba tu nikakva pamet. sve je jasno kao dan. a sada ću vam nabrojati stvari kojima me je uspijela uvrijediti za samo dva dana... jučer, 20. ožujka.2006 1. Dom je s njim manje priča sa mnom, često me ignorira i nekad uopće ne priča samnom. 2. kad je s njim na njegovoj je strani.Dokaz: kad smo išli iz crkve ismijavala je i Tomom mene i to što mi nije drago što je pušila: " Oprosti mama neću više " danas, 21. ožujak.006. 1. uopće ne kontaktira sa mnom.

ljudi moji. neznam šta da vam pričam. osječam se.... neću sad o tome. vjerovatno vam idem na živce sa svojim pesimizmom. nisam ja za to kriva. svako jutro si kažem: " Tina, na sve loše gledaj (bar pokušaj gledati) optimistično. " da, i tako to bude.. nekih desetak minuta dok se ne razbudim i dok ne shvatim da živim. da, upravo tako. dok ne shvatim da živim u tako okrutnom svijetu. ja zbilja ne želim biti neka glupa pesimistica koja će samu sebe zatrpavati glupim pesimizmom. želim biti sasvim normalna cura koja će voljeti sve što vole i drugi i koju neće moriti svari tj. teme poput: jesmo li sami? zašto je sunce žuto? pitanja levitacije, duhova, telepatija, psihometrija, stigmatizacija, psihokineza, vidovitost i ostale slične teme no to sam ja. takva sam i ne mogu se promjeniti. neki me takvu vole a neki ne. oni koji me voli prihvačaju me takvu kakva jesam a onima koji me ne volim smetam i kad sam miljama udaljena od njih. vjerovali ili ne, mene zaboli tko me voli a tko ne. drugi me prihvačaju takvu kakva jesam, ali... zašto ja sebe sama ne mogu prihvatiti takvu? ne znam. ima ljudi koji su drugačiji od ostalih. koji se odvajaju i odbijaju od okoline. smatram da pripadam tim ljudima. da sam svrstana među njih i da ću uvijek biti svrstavana među njih. nekoliko puta sam pomislila da prestanem pisati blog. mislila sam da nema smisla mućit ljude sa svojim razmišljanje. sa svojim čudnim razmišljanjima i gledanjima na svijet. sva moja tzv. umišljenost vlada samo kako bi uspijela sebe prihvatiti kao takvu kakva jesam. nekoliko puta su mi ljudi rekli da sam umišljena. da jesam. ali nisu me pitali zašto si umišljena?. ne njih zaboli za mene i moje probleme. pa ljudi imaju svojih problema. baš su željni da ih ja još zasipam svojim. eto zato sam i počela pisati blog. kako bi mi totalno različiti ljudi koje nikad nisam ni vidjela ni čula pomogli. nemate pojma koliko me ćini sretnom kad mi netko daruge lijepu riječ u komentaru tj. kad me iskreno savjetuje ili slično. ponovno ovo nema smisla, znam. vidite li onaj tamo ixić u desnom kutku vašeg monitora? e lijepo tamo kliknite i zaboravite da ste ikad pročitali post bolesne, pesimistične duše kojoj ni sam Bog ne može pomoći.