Doslovno se sve cijedilo niz tijelo, takvom brzinom, da je znoj kapao sa " plavojke " prije nego je uspio uči u okice mi žablje... Prvih 4 km sam se osječala ok i sve je bilo po PS-u... Kasnije slijedi onaj dugi uspon na Gračane, prije " Tunela ".

E, tu je isto, za razliku od prije bilo ok - ali sam osječala, da moram jako paziti da ne " uđem u crveno ".

Od pola 11 počela sam ručno sabirat kalendare njih 1300 da bi kolegica u 3 rekla da bilo bi vrijeme da uzmemo malu pauzu, da bi onda šef rekao pa naravno samo vi odmorite pa niste vi moji robovi, a da nije sama predložila ne bi ni te kratke pauze bilo, bez prestanka samo šetkarale oko stola s tim kalendarima, i tako od 3:5 do 5 kad sam došla doma nisam noge osječala, ali sad je već malo bolje dok sutra me čeka 10 sati sjedenja, što naravno isto tako neće biti ugodno vjerujem, katastrofa, ali drago mi je što napokon radim, samo ne znam kako ću dugo, ali ćak ni to nije bitno... eto javila sam vam svoje doživljaje s prvog radnog dana, pa vas sad pozdravljam do idučeg čitanja...

Zadnji put, najgori, mislim da je znao da sam shvatila kaj radi od mene, i da to ne smije radit, ali nisam mu se iamal snage oduprijeti. sječam se njegovog kurca kako kreče, prvo malo po bedrima, ppa sve više i brže. dok nije krenulo, nije to mogao zaustavit, svršio je po meni, nisam bila sretna, ali jednim djelom jesam jer sam znala da je to bio zadnji put, čak mi je bilo žao, osječala sam se prljavo i iskorišteno, ali nisam bila sretna kaj je prestao, htjela sam da me i dalje ševi jer sam ja to doživljavala kao kaznu za sve loše kaj sam napravila. on je bio moj kralj, a ja njegova sluga. i svejedno sam mu se divila, kako me uspio uvjerit, morao je biti vrlo uvjerljiv, jednom je bala počela dozivat, a on je bio na rubu vrhunca, ja sam htjela otič, ali mi nije dao, primio me za ruku i izvrnuo je, ruku tad nisam mogla micati dva dana. svršio je, neznam kad ni gdje, ja sam se redovito isključivala kad je svršavao. bojao se da netko ne naiđe, ali nikad nitko nije naišao, čak ni na trafostanici, a ljudi su gledali i neobazirali se. nitko nemože reč da se nije ništa vidjelo, sve je bilo vidljivo, ljudi su se čak zaustavljali i gledali, a ja sam ih pogledom molila da kažu nešto, želja mi se nikad nije ispunila, a stvarno sam željela da prestane, jednog dana je. ali tad mi je već i previše boli nanio, psihičke i fizčke. još uvijek me malo peće savjest kaj nisam nikome rekla, trebala sam, al nisam bilo me sram, i strah, ali eto mogu reč da sam to prebolila, lažem, to se ne preboli nikad, ali eto, lakše je bježanje nego suočavanje, poslije toga ga nisam vidjela. niti ne želim, ali spremna sam oprostit, neznam zašto, ali oprostila bih mu da mi kaže oprosti, ali znam da nikad neće, tak da nemrem pogriješit praštajući krivim ljudima. prestala sam ić na mirogoj, nitko me sad nemre natjerat da idem tamo, nalazila sam svakakve isprike preko vikenda jer je moja baka svaki vikend išla na groblje, žicala sam frendove da me kao zovu na ručak, sve samo ne ič na groblje, možda zato ne volim groblja?, zar je moguče da me tolko uništio? možda, neznam, i ne želim znat.

Ako je istina ono što sam jednom pročitao, da postojimo tako što kod drugih stvaramo dojam o sebi, onda se Ivana sa pravom osječala sve manjom, sve sitnijom, sve blijeđom.

Osječala se kao slučajni prolaznik, kojega u gužvi, na ulici, trknemo ramenom i bez gledanja u njega u njegove oči, niti registriramo, samo nešto polusvjesno kažemo sebi u bradu i produžimo dalje, svojim poslom, niti ne pogledavši ga.

Zašto, zato što sam sam se osječala kao totalna glupača koja sama želi nauditi svojoj trudnoći, jer mi ti neki ljudi moraju takve stvari govoriti..

Dorotea i Mr. On su kao nešto zajedno. (zapravo on nju iskorištava samo ona to ne kuži). (valjda će jednom lijepo je živjeti u nadi). uglavnom. kad smo u petak bili kod Cenya, i kad sam ja otišla kući Dorotea je, povedena za društvom, ipak popušila kubanku. strašno sam se razočarala. ona mi je zagrljena s Tomom onako posprdno odgovorila: " oprosti mama nećuu više " to me strašno uvrijedilo. mislim, tako jadno se već dugo, čak ni unatoč depresiji, nisam osječala. vjerujte me da je tu kraj ja bi bila strašno sretna ali... nažalost nije... išli smo dalje a ja sam se sve jadnije i jadinje osječala. kad smo se trebali raziči Tom je čekao kiss od dorotee ali ja sam ga skužila. (pa ljudi, on je samo želi iskoristititek toliko da može reći da je bar nekog zbario). tu sam ja njemu počela držati moralna predavanja, ali budući da on nema čime razmišljati, nije to mogao shvatiti. a nije on kriv (bio rat pucalo se) čekala sam da nam se Tom izgubi s vidika i onda smo se i mi razišli. dok sam se ja Mateju izjadavala on mi je dao čokoladu i bombona da se malo smirim (zna on na šta sam ja slaba. i šta mene umiruje i razveseljava moj stari frend) sutradan u školi skupila sam tzv. " Doroteina grijeha " kojima me je povrijedila. danas u školi skupila sam ih još 4. danas u školi uopće nije samnom razgovarala. tek ponekad bi mi se nešto službeno obratila, ali ovako ništa. pri kraju posta ću vam ih sve nabrojati... (mislila sam čekati pet dana ali smatram da sam i previše toga skupšila u samo dva dana stoga ću ih objaviti već danas) pod vjeronaukom sam se ja odlučila premjestiti u skroz drugi red kako bi bila što dalje od onog gada. pitala sam je: " ideš ti? "... samo me pitala: " zašto se želiš premjestiti? ". odgovorla sam joj: " ovdje se ne osječam lijepo " čim sam se ja premjestila okrenula se Tomu i nešto mu ispričala o meni. (čisto ogovaranje) (nisam znala da si to rade prave frendice to je neka nova moda? odkada to ona prati modu? odkada je ona izgubila to svoje jebeno ja o kojem stalno priča? odkada se promjenila? od kada me ignoriura i ne doživljava? od kada to ona gleda kroz mene? odgovor je samo jedan: OD KAD JE S NJIM gubim li ja to svoju dugogodišnju prijateljicu? baca li to ona u vjetar SEDAM godina? ja ne znam. ali... zar nije očito? ne treba tu nikakva pamet. sve je jasno kao dan. a sada ću vam nabrojati stvari kojima me je uspijela uvrijediti za samo dva dana... jučer, 20. ožujka.2006 1. Dom je s njim manje priča sa mnom, često me ignorira i nekad uopće ne priča samnom. 2. kad je s njim na njegovoj je strani.Dokaz: kad smo išli iz crkve ismijavala je i Tomom mene i to što mi nije drago što je pušila: " Oprosti mama neću više " danas, 21. ožujak.006. 1. uopće ne kontaktira sa mnom.

Kako se osječala tvoja sustanarka Slavica?

Osim međusobnog uvažavanja, poštovanja i razumijevanja osječala se i kemija - koja se jednostavno - htjeli ili ne izgubi.

EUROPA SE DUGO OSJEČALA U NOGAMA I GLAVI?

Jedino u Varaždinu sam se osječala dobro, međutim, nisam tako lijepo rasporedila snagu kao na ovom - Stareku.

Nakon što sam je dobio, rekla je da je sve gotovo i da prema meni ne osječa ništa, niti nikad nije osječala, a prije veze se raspitivala o meni na sve moguče načine

Nisam se javljala par dana jer se nisam osječala dobro i dalje zbog sve te nervoze oko ispita.Danas sam opet imala epizodu ili da kažem više njih.Moj slatkić i roditelji su bili kao i uvijek predivni samnom i imali strpljenja.Mama mi je čak i zabranila da danas učim hehe, tako da danas odmaram i osječam se nešto bolje.Al i dalje jedva čekam da to prođe pa da se odmorim psihički, a i naspavam.

Za svih u kući sam bila poput pakla, napasna i tvrdoglava.. nitko me više nije podnosio, osječala sam se kao da sama živim u kući.. nema prigovora, nema naredbi, nema predavanja.. to je pravi raj..

Ti ne da nevoliš svog muža nego ga niti ne cijeniš.Ne cijeniš niti svoju obitelj.Stalo ti je samo do tebe i nikoga više.da je situacija obrnuta i da saznaš kako bi se osječala?

Kad sam otvorila blog mislila sam da ću prvih 6 mjeseci sto posto nešto pisati svaki dan, al pošto se ovo moje " stanje " nastavlja jednostavno ne mogu, nemam volje.I dalje po cijele dane učim i umorna sam užasno.Svaki dan plačem, i svaki dan me pere strah, nervoza i stres.Koji je to odvratan osječaj.Još se nikad nisam tako osječala na duži period vremena.Jedva čekam da prođe.Naravno de je ispit u centru žiže, sve radim samo da ga položim.Totalno sam izgubila tek, pojedem samo doručak jer jednostavno ne mogu jesti.Tu i tamo popijem koji šumeči vitamin ili cedevitu za snagau, ili možda koju kockicu čokolade da mi da malo šečera i energije.Sad sam već prešla na 2 persena na dan.Djeluju, ali ja još sama sebe trebam smirit, pa kad to napravim tek se onda mogu malo opustiti.To je obično navečer.Napravila sam si plan da nikako ne učim navečer jer sam onda već skroz umorna i ne mogu pamtiti.Tako je večer uglavnom rezervirana za mene.Mami je već tolko žao mene i kaže da me ne može više gledat tužnu i zabrinutu, pa me vež pitala nekoliko puta kad će moj slatkić doči na komp.Smatra da bi me to razvedrilo, a dobro i misli.Al on baš za inat danas radi do kasno, pa ne znam dal će doči online.Bilo bi mi drago samo i da mi zaželi laku noć, onda bi mirnije spavala.

evo i mene konačno se probudila definitivno imam problema sa spavanjem nikako da se naspavam preiscrpljena sam vrijeme mi je za godišnji a tek se vratih s jednog ma samo da mi je jedan free dan da nemoram ujutro ustat iz kreveta i mam bi se bolje osječala naspavano prije svega ne radim trenutno toliko dragi mi šef mi je solidan raspored složio tako da stignem i na tulum u subotu kod svoje drage kume ma malo čemo zaružit niš posebno malo klope malo cuge i sve pet negp ehm da da popijem svoju kavicu u miru i usput vas pročitm malo kisaaa....

Doma biciklom neču računat, jer je sve nizbrdo... Osječala sam se super i to me još više uvjerilo, da mogu odradit tri kruga po cca 1 h30min.

Iako u njezinom životu naizgled ništa nije nedostajalo, osječala se ispraznom, zarobljenom u kolotečini.

Kako bi se ti osječala da se o tebi pričaju takve laži po svim medijima???

ja sam neko veće bila s ljubavnikom i kad sam došla doma... za nekih sat vremena bila sam i s mužem i bilo mi je predivno jer sam još u glavi imala svježe slike lj.. i još sam u nosu osječala njegov miris

Osječala si se nekako posebnom i poželjnom i bila si sva u iščekivanju što će biti nakon toga.

Jedan tren te samo promatrao, a ti si se pomalo osječala neugodno, ipak je to prvi put sa tom osobom, ali si i uživala u tome.

Borane nakon svih tvojih komentara na moje komentare, gdje prizivam kulturnije pristojnije pisanje. moram zaključiti da se kod tebe ne radi samo o kreču, već o zloči i da ti i dan danas jogoslavenstvo izbija iz svake pore.. niti ja niti moja obitelj nismo nikada pripadali nikakvoj stranci, pa ti je pisanje o pokvarenosti promašaj. ja sam se osječala u uvijek bila samo Hrvatica, nikoga nisam niti okrala niti ubila zbog ničega, a da će mi jedan kartaš zatvarati usta, e neće

u petak u busu sam bila tako blizu jednom najslađem dečecu, a osječala sam se tak daleko baš ko na ovoj slici... tako blizu, a tako daleko

Fali nam nešto.. neki dio ljubavi.. znam koji.. možda griješim.. ali mislim da je istina.. fali nam ona strast koju smo imale.. onu prisnost.. ali svejdeno smo se zbližile.. rekle smo si nešto važno.. povjerenje je ono u kaj vjerujem.. mislim da i ti u to vjeruješ.. nadam se.. ali kad je nestao taj mali ali važni dio naše ljubavi?.. dali kad si mi rekla?.. ili prije?.. prije.. jer si se prije počela povlačit.. reagirat na moje dodire.. bježat od njih.. kao od otrova.. nisam znala zašto.. sad znam.. i ne krivim te.. krivim sebe.. nisam primjetila.. a znam kak si se osječala.. i trebala sam znati.. oprosti.. volim te.. i ne želim da nas bilo kaj razdvoji.. a pogotovo ne ovo.. znam da ti je bed.. meni je još gore.. imam grižnju savjest.. da ako te zagrlim, da se ne sjetiš.. i ne scimaaš.. jer imam osječaj kao da ti ja namjerno nanosim bol.. kao da sam ja kriva za sve.. osječam se sebično.. osjećam se kao da te iskorištavam.. kao zadnje smeće.. nema veze.. volim te..

" Ali, nikako, u Vašim močnim rukama sam se osječala tako sigurno. " " Nije mi bio problem držati Vas, znate. " " Oh, hvala, laskate mi. " " Pa kada ste toliko lijepi. " Manda se zacrveni i malo ju zasvrbi tamo dolje.

Kad oni završe, tvoj je red " Osječala se friška krv jelena, dok su se dva vuka klala oko komadića mesa, treči se okrenuo i krenuo prema nama

Vesele me takve gluposti i sitnice koje mi se dešavaju u životu, već dugo dugo nisam tako nešto osječala, stoga: ne zna: