Subota: evo me nazad... kod mene ima svasta... ah da, ja se opet pitam o ljubavi i prijateljstvu... opet sam s Njim, i otuda pitanja o ljubavi-ima li smisla? ima li smisla kada odlazim? a prijateljstvo-tko su mi prijatelji, oni koji ce mu ici govoriti za svakog decka s kojim sam bila, ili oni koji cu mu (i tko zna kome jos) govoriti kako sam tlaka, kako sam ovakva i onakva a meni ce govoriti sasvim nesto stoto? iluzije jebene iluzije... osijecala sam kao da me hvata teska depresija kojoj nemogu izbjeci, koja me grli oko pasa, a nemogu nikako iskliznuti... i plasila me... smijala mi se u facu nekim podrugljivim osmijehom... a ja nisam znala sta da joj napravim, kako da ju otjeram... njegovim zagljajima? poljubcima? novim trapericama ili novim parfemom? nadala sam se ljubavlju... a ljubav ponovno I dobivam Njegovu, mozda na neki njegov cudan nacin, ali tu je mozda samo mali plamen, ali takav moze zapoceti pravu vatru neki dan sam mu rekla kako mi je drago sto smo opet skupa, na sto mi je on rekao: " I meni imam osjecaj kao da ni nismo bili prekinuli " I ja ponekad imam taj osjecaj Kao da smo se voljeli I kad nismo bili skupa, jednom na mjesec ili rijedje No onda se sjetim da je cijelo ljeto proslo a mi smo bili odvojeni njegov rodjendan, moj rodjendan.. 07.07 I 10.07 dogodilo se dosta toga sto nas je promjenilo Ali to sve sada ni nije bitno, jer smo opet skupa, opet sam u njegovom zagrljaju I sretna sam Jako I to mi je sada trenutno jedino bitno vecinu vremena onda se opet nadjem sama u mojoj sobici u Rijeci, sa zeljom da sam negdje drugdje mozda je istina da za svako dobro ima neko zlo naime udaljila sam se od nekih ljudi, od ljudi koji su mi mnogo znacili djelomicno zato sto sam opet s Njim, a oni to ne odobravaju, neki djelom jer sam rijetko ovdje, a nekim djelom jer neki od njih imaju neke svoje lude brije u glavi malo je teze bez njih, ali bolje imati 2 dobra frenda (bubnula sam broj) nego 10 koji ce se pretvarati da ti to jesi, pa kad ti budu najpotrebniji pretvarat ce se prema nekom drugom prosla me zelja za izlascima.. mozda radi moje svadje s DJ u El Riu, di inace izlazim, mozda radi takozvanog drustva u kojem svako vuce na svoju stranu ili zbog frendica koje ne shvacaju da kad dobim stavri, nemam volju za izlaskom ali danas idem, he he bila sma u Trstu (ljudi, tamo je ludnica) I na snizeljima si kupila par for a stvarcica-pa ih idem prosetati..:) probavala sma strava cipele na petu u Pitarellu, ali kako nisam navikla hodati na peti (kamoli jos tolikoj) cim sam krenula prosetati imala sam feeling da cu se strovaliti na nos I koljena su mi pocela propadati he he koja komedija starci su se odvalili smijati

No, nekako sam se uvijek jos bolje osijecala s casnim sestrama, isusovcima, zupnicima, biskupima i kardinalima:)

Cestitam postati cete mama u Augustu? to su bile rijeci njenog doktora kojeg je posijetila jer se u poslijednje vrijeme nije osijecala dobro.

Prodaje se frend... a cijena? koliko i vrijedi... koliko vrijedi svako tuljenje telefona, neodgovoreni pozivi i poruke koje sam pisala tko zan kome, na koje nisam dobila odgovor... Koliko vrijede moje suzeispustene u samoci i tami moje sobe, kad mi je bilo najteze i kad ga nije bilo uz mene... Koliko vrijedi svaki moj monolog, njegovo sutko gledanje u moje tuzne oci... Koliko i svaki put kad sma se osijecala nedovoljno dobrom, svaki pogled u njeogav ramene dok bi odlazio od mene-kad mi je to najmanje bilo potrebno...

to Mu dodje vec kao zabava... uglavnom, gotovo je prije nego li je pocelo... u tom trenu kad je to zavrsilo, tako sam se cudno osijecala-bas kao da se nesto u meni lomi... izigranom... povrijedjenom... nema goreg nego kad te povrijedi i izigra osoba koju volis... nije bitno sta se dogodilo, uglavnom nesto sto ja mislim da nikako nije u redu od Njega, niti bi bilo od ikog drugoga da napravi to isto... s osjecajima se netreba igrati... ne to nikako... najgore mi je sto sam ja ovo vec prosla s njim ljetos, i sad moram opet... taman sam se bila skroz smirila, i pomirila s cinjenicom da vise necemo biti skupa kad se on poceo javljati da bi ponovo i da mu falim i da me voli-pa sta mozes takve stvari izgovarati kao neku laz? i onda sad opet... najteze je prihvatiti da je gotovo... ali mora se... ja mislim da nakon svega sto sam ja za njega napravila u godinu i par mjeseci, nisam zasluzila da se ovako poigrava kad mu je dosadno... barem tako ispada... WHEN A HEART IS BROKEN, THERE ' S NOTHING LEFT TO BREAKE

Mozemo zamisliti bol koju je osijecala, nemoc koja je obuzela onog trenutka kada je svoga sina drzala u rukama.....

Cijeli put isla je kraj Njega, osijecala svaku bol i svaku rijec upila u sebe namjenjenu Njemu, njenom sinu

A ja sam se osijecala kao clanica nekakve " specijalne postrojbe ", koja priprema svoja tajna oruzja - pjesmu, ples i veselje...

postovani: imam 32 god imam neki pritisak u prsima, bol u plecima i bol koja prolazi kroz lijevu ruku.Godinu i pol sam bila pod nadzorom psihijatra imala sam terapiju zoloft i heleks tako da su mi ukinuli terapiju jer sam se osijecala bolje, a sad neznam da li je to se radi depresije ili su neki drugi probemi sa zdravljem.

FRIENDS ARE THE SUNSHINE OF LIFE istina da, da sam se i na frendovima opekla, ali su mi puno olaksali sve ovo, kao i neke stvari inace... cure u mom razredu, moja kujasta sestricnamala plava susjeda, mala u Parizu (koja je toliko blizu koliko moze biti), cupava... a tu su i pripadnici drugog spola-moj sused (neznam sta bi bez njega) i jhos jedna doticna osoba koju nesmijem imenovati... naravno, ima njih jos, ali ti su mi nekako najvise prirasli srcu cudno kako s nekim osobama mozes ne pricati mjesecima, a onda kad se vidite sve je tako normalno recimo, ovaj moj frend, prije ljeta smo se nekih mjesec dana culi svaki dan, i stvarno mi je puno pomogao kad sam prvi put prekidala s deckom, ali s pocetkom ljeta puklo je i nase prijateljstvo osijecala sam se lose, cijelo ljeto se nismo culi a ni pozdravljali kad bi se sreli sad smo si opet dobri, i ful mi je drago radi toga i razgovaramo gotovo kao da nista nije ni bilo..:) gotovo kao ali decko je ful ok, i to olaksava to stvrano, rijetki su prijatelji treba ih znati cjeniti meni prijatelji znace puno vise od iceg drugoga, za pravog prijatelja bi sve napravila a znam da nisam jedina takva, da ih ima jos recimo, decko koj se bacio mom frendu na glavu dok ga je tip cipelario-neznam tko bi to napravio mogao je (kao i mnogi drugi tu vecer) ostati stajati sa strane i gledati btw decko nema ni slomljenu ruku, ni nogu ali ima gadne oziljke po glavi-i prica o tome sta i kako je bilo je stvarno nevjerojatna no da se vratimo na prijatelje, to treba znati cjeniti zna biti tesko raspoznati prave prijatelje od onih ne-pravih, ali to se najvise ocituje u sitnicama

Draga gđa.D citajuci Vase pismo u jednu ruku tu prepoznajem i sebe.Puno sam mladja od Vas ali nisan prosla nista manje maltretiranja zbog toga nego Vi, jedino sta ta sva maltretiranja nisu polazila od mog muza nego mog oca.. iskreno, ne zna se sto je gore... za svog oca cesto znam govoriti da je on moja najveca radost i moje najvece prokletstvo u zivotu.U jednu ruku ga veoma cijenim kao osobu, zbog njegovih stavova i njegovog nacina razisljanja jer uvijek je bio covjek koji je razumio svijet u svoj njegovoj tancini a na drugu stranu me cijeli zivot verbalno maltretirao i ponizavao da se koji put zapitam da li je toga ikada iti bio svjestan jer tesko je pojmiti da jedna takva osoba moze sustavno i svjesno ponizavati nekoga pa jos i vlastito dijete.Ja sam njegova ziva manifestacija u svemu dobrome sto je ikad napravio, izrekao a na drugu stranu prezirem to njegovo tlaciteljsko ponasanje... cijeli zivot sam se osijecala manje vrijednom zbog njega, iako sam razumom znala da to nije tako, ali srce je govorilo drukcije.Sve do nedavno dok nisam odlucila da necu dozvoliti da mi jedna takva oosoba odbroji zivot kao " sitan kusur " i da je napokon vrijeme da krenem dalje i da prestanem neprestano analizirati prethodnih cca.20 godina njegovog maltretiranja i ponizavanja... bilo je tesko, jako tesko, ali sam odlucila zbog sebe i zbog drugih ljudi oko sebe krenuti naprijed, napraviti si nesto od zivota i ne dozvoliti da me jedna takva osoba obiljezi za cijeli zivot, makar ne u tolikoj mjeri.A njemu mogu samo mogu zahvaliti na tome sto mi je pokazao koga i sto trebam cijeniti a sto apsolutno ne smijem tolerirati ni pod kakvim uvijetima.To vrijedi i za Vas, odagnjate se svega losega iz Vaseg zivota, krenite naprijed jer jos uvijek ste dovoljno mladi da bi se prepustili melankoniji zivota i ne poduzimali nista.Bit ce tesko u pocetku, cinit ce Vam se da nema izlaza ni kraja, ali to nije tako, znam po sebi... inapokon kad postignete jedan relativni sklad u vlastitom zivotu nece Vam vise biti zao ulozenog truda i odricanja jer napokon ce Vam se isplatiti.Odvaznima i Bog pomaze

sinoc sam se naglo probudila, jednostavno sam osijecala da se moram dignut i poc do prozora.pogledala sam vanka i vidila da je noc, nije mi bilo jasno... na zavjesi je visio mali covjeculjak.bio je mrsav i imao je krila, bio je velicine malog prsta ali mi se nekako cinio visok-mozda za svoju vrstu.cudno sam ga pogledala, mislim da je vidio strah u mojim ocima.prstom kojeg sam postepeno ispravljala krenula sam dotaknut to cudno bice, nije mu bilo jasno ali nije bjezao.tri puta sam ga bocnula, nije se puno pomaknuo, samo je promijenio izraz lica, postalo je nekako tuzno, kao da me zali, kao da zali moju znatizelju.nisam se ljutila na njega, bas naprotiv-uzela sam ga u ruke i priblizila svom licu.nasmijao mi se nevinim i iskrenim osmijehom.htjela sam ga zadrzati za sebe, htjela sam da bude samo moj.zamisljala sam kako mu govorim sve, kako se zajedno smijemo i zajedno placemo... priblizila sam ga srcu, ali bila sam tako glupa-slomila sam mu krilo to malo, krhko krilo koje me tako fasciniralo.... tu prestaje to nase divno prijateljsto pretvorio se u sjajni prah i nestao.

To je bilo u vrijeme kad ja nisam radila, i on je meni stalno prigovarao da me " hrani "... a ja sam se osijecala uzasno.

Zadnja dva puta urinokultura i antibiogram - rezultat - sterilno, iako sam u to vrijeme osijecala peckanje.

Od uvijek sam osijecala bolove u donjem delu stomaka dok imam ovulaciju, ali posljedna dva mjeseca u vrijeme ovulacije imamo odnose sa suprugom, bol je tako jaka da moram popiti analgetik.

Nosila sam ga u danima, kada se nisam osijecala sigurnom... blabla, truc, frnjf, Always...

Od tad se nisam nikad vise osijecala dovoljno hrabro da ga opet kusam iako je bilo mnogo prilika

Povremeno sam osijecala svrab i neku nelagodu, ali nikakvih problema nije bilo

Osijecala sam se jako ugodno, potpuno me ispunio, a uzbudjene mi je naglo raslo, pa je preslo u orgazam, on je i dalje pravio pokrete i na kraju svrsio, oboje smo bili zapuhani

Ja sam se doduse osijecala napuhnuto sa povremenim grcevima u " crijevim " ali to je jako kratko trajalo, nepuna tri dana.Krvni nalaz (mnogo raznih... sedimentacija, urea, ni sama neznam sto sve iz krvi, jer je to lijecnik na poslijetku ocitao, a ja nalaz nisam vidjela) koji sam naprevila upravo taj dan kad sam bila najvise " napuhnuta " nam je pokazao da su sve vrijednosti u granicama normale.

Danas, ja, puna kutija keksa i to domacica s bijelom cokoladom... kutija bombona zajedno tugujemo i pokoja pjesmica se cuje u pozadini... Danas te ispracujem iz svog zivota... nestajes, odlazis... Predugo si bio tu, a da ni sam ne znas, predugo dragi moj, isplakala sam zbog tebe suza na litre... mogla sam i neko umjetno jezero napraviti da bar bude nekakve koristi ali nisam samo sam ih natapala maramicama... ok bar je neka firma profitirala:). Otisao si jedne ljetne veceri, bez puno rijeci, bez objasnjenja-otisao si drugoj... Zanjemila sam nakon toga, zraka nisam imala, krv u mojim zilama se sledila... Nije te bilo briga, samo si me poljubio na rastanku... nisam imala snage da te ugrizem... grcila sam se a ti si otisao nisi mi rekao ni hvala ni zao mi je... nista... Danas sam te vidjela s njom... ti i ona na drugoj strani ceste... a jao sta je bolilo... osijecala sam fizicku bol oko srca... ali koracala sam nekako sam uspjela hodati maglilo mi se oko ociju... i pokusavala sam uhvatiti zraka... Kad sam sjela, počela sam se tresti i plakati... valjda normalna reakcija... poželjela sam te i nazvati i reci ti da te mrzim i da zelim da te nema... da sam ostaris i da se raspuknes, nesto bilo sta o koliko sam te mrzila ali istodobno i voljela, valjda ili je to bila neka nostalgijica sto god... Nista od tog nisam napravila, ni necu... Boli, boljelo me, mozda ce i boljeti... ne znam... Ali dragi moj dosta je bilo, hvala ti sto zbog tebe imam 10 kg manje... 10 nikad nisam bila mrsavija:) Ne zelim razmisljat o tome jel ona bolja, ovakva onakva... Ja sam bila takva kakva sam, pala sam, beskompromisno onako naivno onako kako mi zene to mozemo... i da dala sam ti sve sta sam mogla vise nisam mogla od toga... Ja sam s tobom bila godinu ipo dana u svakom trenutku a nju si upozna u 7 dana i otisao njoj... Nisi me znao cjeniti, volio si samo sebe, kasno sam to shvatila ali eto... Ovo je moj oprostaj od tebe od danas... sam samo ja, ja i nitko vise... Zbog, neprospavanim nocima, zbogom tugo, a tebi želim da te samo jedna moja suza dotakne..

Nakon 20 dana ranice su zarasle, bar onaj vidljivi dio, i nisam vise osijecala nikakvu bol na dodir. jedini je problem bilo se obrijati oko piercinga, jer ga nisam smjela još izvaditi, ali sam i to naučila

Pier je svrsio u rekordnom roku, meni je bilo fino i jako neobicno bez dlaka, osijecala sam svaki njegov dodir pubicne kosti i svake njegove dlake na mom venerinom brezuljku

Naime, prije toliko vrijemena je umrtvljena, ali nisam je osijecala normalno kao i drugi zubi, nego nabijeno, na njen dodir osijecala sam trnenje vilice.

Moja je kad je izisla iz bolnice jela svakih dvadeset minuta a izmedju obroka mi je bila na cici: rolleyes: Babice su mi rekle da nisam normalna jer da je ona u bolnici jela svaka tri sata ali je ja jednostavno nisam mogla cuti da place i nisam se odvajala od nje jer sam osijecala da joj moja blizina treba (bile smo mjesec dana odvojene) Polako je ona sama prorjedjivala svoje obroke, jesam se napatila ko stoka ali mi nije zao

Nezenstveno sam se osijecala jer sam grozno izgledala i bila jako umorna od svih pizdarija.

Sto se tiskanja tice.... babica i dr kazu kad da tiskas i pri kraju sam osijecala pritask kao da cu mokriti..

Meni je to bilo na proslom poslu, i znam kako sam se osijecala.

Mozes malo objasniti kakve si psih-fiz promjene na bolje osijecala

Na pocetku sam osijecala bol u trbuhu, i znalo me peckat kod mokrenja, ali sada vise ni to, ali ju opet imam, samo ponekad se desi da osjetim