Evo da se i ja malo javim... danas smo imali pouku iz umjetnicke fotografije br. 2. Krenuli smo se slikavat po stradunu ko stranci, no nekim cudom smo zavrsili igrat nogomet ispred katedrale sa dva mala bruna.bilo je tu i polijevanja na fontani, lezanja po podu, lizanja beckog sladoleda... sve u svemu jako poucan dan-iako ne znam po cemu, ali osijecam da je bio poucan... bleeee.... inace sutra idem u zagreb, jedva cekam.tako sam sretna... tako da bi se trebala poc pakirat, nazvat romanu i noemi da se dogovorimo đe cemo se nac i tako... puno vas pozdravljam, pisat cu iz zg-a

Uzsno se osijecam.. ne zelim zavrsiti kao njegovi roditelji (bez ikakvog zivota-kazalista kina skijanja ljetovanja..... - na sve sta je moja guzica navikla).. uzsano me strah da to sve izgubim radi njega i njegove nesposobnosti (a za to su sve krivi roditelji)

Nekako kada o njima razmisljam, osijecam se nekako tuzno.

Ne znam smijem li biti ovakva kao ovaj djecacic, ali se zaista tako osijecam, ali vjerujem da ce me cuti Onaj kome cu reci da me nitko nije trazio

Osoba sam kaja je dozivila zlocin od svojih..... neki put kazem samoj sebi ne brini..... psiha je jaca...... i dalje se osijecam Hrvatica-kato0lkinja..... sto je moj najveci problem.....

Danas mozemo biti vrlo ponosni jer jucer je cijeli svijet cuo i upoznao Hrvatsku u pravom licu, discipliniranu igru s zeljom i ljubavlju igranu u jednoj utakmici u kojoj su bili totalni autsajderi a danas nema portala i sportske stranice niti novina koje nije napisala ime nam drago CROATIA i to u vrlo lijepom kontekstu o kakvom smo samo mogli sanjati i ovim putem se zelim zahvaliti svim igracima na vrlo dobroj i hrabroj igri protiv najvece sile u nogometu, a posebno atmosferi koju su stvorili nasi ljudi na stadionu koji su nadglasali velicinu brazilaca te se danas o njima prica u svakom sportskom clanku naglasavajuci ih kao nesto nevidjeno i hvala im za sve za ono sto sada osijecam i sto su nam pruzili ovakvu utakmicu u kojo smo bili ponosni sto mozemo reci da smo Hrvati.Hvala vam. vase sportske

hmm... osijecam miris nacionalizma ovdje. tomu ovdije nije mjesto, a uspt ukusi su razliciti. ono " srpske reklame ". zamisli. koji si ti gad od pokusaja covjeka. strasno, usput nisam srbin ako te to zanimalo.

izdajnik, sve je to lijepo sta pises, samo daleko od realnog zivota.To tako vidi banka i krupni kapital.Normalan covjek u Srbiji nema nikakvih izgleda za prezivljavanje.Najvise radi toga sto ovo nije normalna sredina.U Bg san vec 4 god, sa splitskim mentalitetom, kojeg se nikada necu odreci, jedino sto svaki dan osijecam je da sam na neprijateljskoj twritoriji.Ovdje ima malo normalnih (nisam sreo jos niti jednoga) i za svoje sranje su sami sebi krivi, ali nikada nece priznati, uvijek je drugi kriv, najvise Hrvati...

Zar ne mislis da to dolazi iz individualne zelje sa savrsenstvom... npr moja ljubav prema zivotinjama... zelja da pomognem, ucinim nesto dobro, a i osjecaj da mi je ta ista ljubav uzvracena... ili ljubav prema muskarcu koji me dopunjuje.. ili ljubav prema knjigama i knjiga uzraca ljubav zar ne... barem se ja tako osijecam... znaci davanje ljubavi i primanje ljubavi u potrazi za savrsenstvom....

Zvrsio je i taj povijesni dogadjaj za Hrvatsku i sve Hrvate koji su nestrpljivo cekali ali ipak smo dostojanstveno otisli sa terena s manjkom one dijeteline o kojoj se mnogo pricalo prije sussreta sa Brazilom naime upravo nam je Kaka u 44 min srusio sve snove jednim prekrasnim silovitim i nadasve prejakim za Pletkosu udarcem.I za Brazil je ovo povijesna utakmica jer im je ovo 8 uzastopce pobijeda na SP-ima i tako se upisali u povijest.Svoje osjecaje nemogu opisati rijecima jer mi se jos uvjek tresu ruke a srce kuca pa ako ubude koja gresaka u tekstu nemojte zamjeriti, sada osijecam jedan ponos na sve igrace koji su odlicno igrali i ostavili srca na terenu a posebno moram naglasiti nase navijace koji su odlicno podrzavali nasu repku i dali joj dodatna krila na tekmi.

Osijecam ona je uza me sve ove godine bolesti moje - alí í uvijek

Ipak dozivjet cu punocu zivota onda kada postanemo roditelji, tako osijecam

Naime, prije koji tjedan ustanovljena mi je ciklotimija... pijem ujutro 10 mg elicee, i navecer 100 mg fevarina... u meduvremenu smo krenuli 3 puta dnevno po 50 loquena... nasa ionacica seroquela)... podigli smo na 50, 50, 100 s time da je dokorica rekla da izmdu doza ako mi nije dovoljnoda uzimam po 50 jer sam rekao da mi svaka doza traje vrlo kratko = ili anksioznost izbija na povrsinu vrlo brzo).. prosli put smo dignuli na 100, 100, 100 i doktorica je mislila da je to to.. no na zalost, ucinak svake doze mi traje oko 2 sata i onda osijecam anksioznost, tjeskobu, nemir i ubacim dozu izmedu... sad sdam sam poveca o na 200, 200, 200 i isto to mi se dogada.. prva 2 sata u redu, onda odjednom jaka tjeskoba, nesigurnost i anksioznost... da li mi mozete reci da li je to od samog lijeka ili moja anksioznost).. hvala vam unaprijed..

Vani snjezi, a ja u kuci pokrivena dekom, ispred kamina i pijem toplu cokoladu.Sretna sam sto sam ogradjena od mecave i kaosa koji vlada izvan moje kuce, osijecam se upravo nekako sigurnom, zasticenom.A istovremeno toliko ranjivom, znam da bi me jedna poruka mogla izbaciti iz takta, jedan poziv ili sama pomisao na jednu osobu.A sve bi dala da je tu, da sjedi pored mene dok vani pada snjeg i vlada nemir.Da me nasmijava, da osijetim njegovu ruku na mojoj nozi, dah na mome vratu, toplinu njegovog tijela.Samo On i ja, topla cokolada, lagana vatrica i nitko vise.Dovoljno bi bilo samo da ga vidim i da mi se nasmije.Neznam zasto se zamaram s ovakvim razmisljanjima, sa mislima o njemu, o nama-sijecanjima, nostalgijom.A netreba mi to, mucim samu sebe.Jer znam da vise necemo lezati skupa, pokriveni istom dekom.Znam da necemo s istog prozora gledati snjeg kako pada, ikad vise piti toplu cokoladu iz iste salice.Necu vise osjetiti njegovu ruku na mojoj nozi, dah na mome vratu, toplinu njegova tijela.Iako to zelim A znam da i on.

hey ljudi... vidim da sam vec imala par posjetitelja... bas mi je drago..:)) danas je u skoli bilo solidno, prepisani kontrolni, odgodjena lektira... nista novo... poslje skole sam dosla doma, pa odmah nazad u grad-cura koja nam je drzala radionice (long story:) - u kratko frendica, je danas otputovala nazad u Ameriku... tako da smo nas par dva sata sjedile u parku ispred kazalista, te smo ju otpratile do Zabice... par puta sam vec mahala osobama koje su odlazile, uparavo s tog perona... ali nekako sam uvijek znala da ce se vratiti... ali ljudi, Amerika je Amerika bio je to malo bedirajuci prizor... nakon toga, s jednim djelom razreda u kino-Kraljevstvo nebesko... film nije nista posebno, ima par ok recenica... a ima i ok glazbu... malo je prebrutalan za moj ukus... kad malo bolje razmislite, u zadnje vrijeme svi snimaju iste filmove-Troja, Aleksandar veliki... prebrutalno... ljudi osijecam se kao da se svijet okrece oko mene (dobro okrece se, ali..;) i kao da ja samo stojim i promatram... ali nekako mi sve izmice kontroli, a nista sto ja napravim nece utjecati na nekakvu promjenu... neznam.... saznala sam da imam jos samo 6 sati za ispraviti cijelo drugo polugodiste iz taljanskog (Ariosto, Tasso, gramatika) a sumljam da cu to uspjeti... sad me to malo brine (u biti to me jako brine), ipak ne zelim cijelo ljeto provesti uz Tassa i ostale.. ma... saznala sam jos par stvari radi kojih se ne osijecam nista bolje-2 jako mi drage osobe ce najvjerojatnije pasti razred... bestfrendica mora na operaciju... druga frendica isto... a ja sam se opet razbolila... tako da eto, danas mi nije bio bas pretjerano dobar dan... i sve to-nos mi curi ko blesav samo se nadam da necu morati opet na antibjotike... onda nista od planova za vikend baaa... sad cu vas pozdraviti, isrpljena sam od svega... a jos moram naci lektiru na netu... pusa svima...

U hladovini palme sjedim I modro more gledim Hrane vise nema Pa zato ribu trebam I mislim: Oh, kad bi suncev zar Isfrigao bar jedan riblji cmar Znam da je to malo glupo Al bez hrane se osijecam tupo Podignem glavu uvis Pogledam u grane Vidim kokos i na njemu mrave I ludim jer ne znam sto da radim Al sjetim se ja i akciju pravim Odlucim srusiti kokos na tlo Te udrem nogom o palmino dno I zacudo palma je ostala ista kao i prije Al moja noga vise ista nije I s jednom nogom zdravom popnem se do vrha Al stanem na granu koja je krhka Te ja i kokos, kokos i ja Padnemo zajedno u palmin hlad I vise nikad ne osjetim glad.

kao prelijepi san dok se jutrom budim pokusavam uhvatiti i u rijeci staviti ono što osjecam dok na tebe mislim. misli koje lete brze od slova skrivaju se u mom srcu i ne izlaze. zato stanem. pustim taj san. pustim te rijeci. ne otvaram oci i osjecam tebe kako mi kroz tijelo plovis. zivim taj osjecaj iz dana u dan iz sata u sat, a malo, premalo je reci da uzivam. prave rijeci sto osijecam ne mogu ti dati. misli su skrivene duboko u srcu. i bez srca ih ne mogu dati. tisuce ruza i tisuce snova mogu ti staviti osmijeh na lice a znam nije to sto trazis. ne trazis cak ni da te volim. al zelim da imas sve. usne, zagrljaj, pogled, srce... zato ti bez rijeci poput cvijeta na poklon dajem ovo malo srce... cuvaj ga ono samo kraj tebe ne vene

..... proslo je sedam dana.... osijecam se... nemam osijecaj.... u nekom filmu sam bolnom... oko mene polje jake energije, znam da je tu... nepusta me... i ja nju nepustam..... boli me glava.... praznina... sjecanja nema... na grudima mi bol, knedla u grlu..... mirisim njenu robu, jastuk..... bol.... boli i to jako.... nemam prostora ni vremena... lebdim, padam.... strasno... sa ovim se zelim oprostiti od nje... pustiti je moram kao sto i ona mene mora pustiti.... voljela sam ju i ona je mene voljela.. imale smo samo jedna drugu... bilo nam je prelijepo.... mama....

ej ljudi evo da se malo javim, i napisem vam nesto.. kod mene ima stvarno svasta, neznam od kud da pocnem... u skoli je onako, dobro, prosjecno... imam komad iz biologije za ispraviti i to je to... al muce me informacije u srijedu, radi izostanaka...: S i jos su opet nekakva sranja izbila oko maturalne, oba razreda koji trebaju ici s nama su kaznjena i prica se da nece ici.. a mi moramo popuniti oko 60 mjesta neznam sta ce biti, vidjet cemo u petak su starci od mog susjeda otisli na put, tako da je on bio sam doma... i to je bilo ludnica... navecer sam bila kod njega, i bilo je fenomenlno... bilo je nas par, i meni je bilo super... necu u detalje;) a i zadnjih par dana stalno visim kod njega, uvijek je netko gore, kad nije, opet sam gore... lijepo mi je s njim, bas ono, kao stariji brat mi je kao da mu sve mog reci, i znam da uvijek mogu racunati na njega samo je poceo pricati o tome kako ja odlazim za godinu i nesto i dali ima smisla da se jos vise vezemo jedno uz drugog..: a jucer sam cijeli dan provela s frendicom, spavala je kod mene pa smo ujutro bili skupa, pa su je moji zvali na rucak, pa se vratila... a navecer smo se opet nasle... ma mi nismo normalne.. bile smo kod skole na Pehlinu, pa nam je puklo pa smo isle trcati, pa smo setale... uglavnom, bilo je par decki (mladji decki) koji su nas ful cudno gledali... uglavno, meni je bilo super... danas sam ujutro bila ispratiti frenda koj je otisao u vojsku... kisa je pljustala, ljudi su se grili, plakali... uglavnom, pol sata smo stajali tamo na kisi i bilo mi je ful cudno sto on ide u vojsku... mislim, znam ja da ce se on vratiti, ali to je do ljeta... a kazu da vojska ful promijeni nekoga... nadam se da njega nece, jer se nema zasto mjenjati... i da, susjedstvo nam je krace za jednog clana... jedna se vrati, drugi otisao... joj, sjecam ga se kad smo se kao klinci igrali na ulici a sad vec ide u vojsku cudno, ful mojoj frendici iz razreda, koja se vratila iz Italije, su u dva tjedna dva frenda (taljana) pocinila samoubojstvo... pitam se ima li to smisla? i cemu to? onda se sjetim Tijane, cure koja je poginula prosle godine, i pomislim si koliko bi ona dala da je mogla jos zivjeti? a to su mladi decki, oboje su imali 18/19 godina... jedan je pocinio samoubojstvo nakon sto je prekinuo s curom s kojom je dugo bio... pa sma se sjetila jednog stiha: smrt ne rastavlja, samo manjak ljubavi... a frendovi su se pitali dali su hrabriji oni koji ostaju ili oni koji se odvaze na takav cin... u svakom slucaju, mislim da nam je svima jasan odgovor... jucer je On bio ovdje, pred mojom kucom... sjedili smo u autu, i onda me zagrlio.. i grlio... i grlio.. i bio je tako dobar osijecaj... kao da tako treba biti, kao da je to najljepsi osijecaj na svijetu... opet se prica o nekoj vezi, ali ja neznam... neznam sta da napravim, hm.. ali gledam Ga jucer, i one njegove crte lica, njegove usne jos uvijek nesto osijecam ali neznam i nisam toliko ni sretna koliko bi trebala biti ali joj, zagrljaj bilo bi mi lako, bilo bi mi lako da te nevolim a idem sada, moram ici pisati neku lektiru iz taljanskog, a tako mi se neda pisem vam uskoro, nadam se.. pisite i vi meni pusa

Dan kad mi je majka bila operirana rano sam dosla u Split..... tako je stigao katamaran.. nosila sam slike djece da ih uramim i stavim na bolnicki ormaric, neka se razveseli kad otvori oci... cekala sam da otvori fotograf... cula sam neko pjevanje iz crkve Svetog Duje i mnosto svijeta... popela sam se stubama i suze su pocele same teci.... morala sam otici iza crkve jer nisam mogla zaustaviti suze... vidjela sam da se dolje pale svijece ispod stepenica crkve... sisla sam i zapalila jednu za zdravlje zamolivsi Isusa da nam pomogne.... suze su i dalje same tekle... kad su slike bile uramljene krenula sam do bolnice... nisam mogla uci, morala sam cekati par sati.... vidjela sam ju samu u sobi prekrivenu plahtom prikopcanu na sve moguce aparate... bila je kriticno.... posijeta je trajala kratko, za mene dovoljno da je poljubim, pomazim.... saznala sam da se taj dan u crkvi slavila Sveta Luca... i da postoji izvor ispod crkve sa kojom se vodom umiva.Dosla sam ponovo za dva dana u posijetu bila je super... otisla sam ponovo u tu istu crkvu... bila je opet misa.... BETLEHEMSKO SVJETLO i djeca su palila svijece... suze su ponovo nekontrolirano kapale, jedan djecak do mene pruzi mi svoju svijecu... zavjetovah se da cu svaku nedjelju ici u crkvu, postiti petkom - kruh i voda, i da svaki put kad dodem u Split pomolim se u crkvi Svetog Duje... Neki glas mi je govorio bit ce ok... nesto me cijelo vrijeme vodilo... i sad osijecam da me nesto vodi i govori: bit ce ono sto mora biti... osijecam neki mir i potporu da nikad nije nista gotovo i da nijedan kraj nema svoj zavrsetak nego pocetak...

ili u prijevodu osijecam se iskoristi i ostavi... ona frka o kojoj sam vam pisala-pretukli mi frenda iz osnovne... decko zavrsio sa 14 savova na glavi, slomljena ruka i noga... tip (necu imenovati, ali ovako i onako se zna) mu je dosao ciglom po glavi.decko pao u nesvjest, a ovi ga nastavili cipelariti... pa se drugi frend bacio na njega da prestanu... ma koma totalno, ja neznam iz kojeg se to sve razloga zbilo... frendu mi se bed javiti, a svako prica nesto drugo... kad se malo oporavi, mislim da cemo na kavu... ma koma... i jos su ga moji roditelji sreli u bolnici s mamom, tako da ja imam zabranu odlaska u Tocku... so mi nebi nimalo bio bed da mi frendovi ne nastupaju u petak na Gitarjadi (jedni iz Ri, drugi navodno iz Zg) tako da cu to pokusat jos nagovoriti, ali inace mi se i neide bas uz sva ta sranja... i to uvijek ista ekipa napravi sranje... inace, osijecam se kao da ljudi imaju naviku da me zajebavaju... s jednom od best frendica se nisam cula vec tjedan dana (idemo skupa u razred, ona je sad bolesna).. tj ja sam joj 2 x poslala sms, odgovorila bi ali bi bilo ono javim ti se kasnije pa od tog kasnije nista... pa sam odustala... nije mi jasno, ali sta mogu... isto tj. slicno dobivam i on Njega... mislim ja Njega volim, i taman sam si bila sve poslozila u glavi nakon prekida pa se javio i poceli smo se opet intenzivije cuti i sve to.. i opet se to sve u meni poljuljalo... javio se kad je najmanje trebalo, sjebo me i sad se opet ponasa kao zadnji idiot... neznam vise sta bi sama sa sobom-kao da sam glupa kad je o Njemu rijec... tesko je odustati od nekoga koga volis, jos kad ti ta osoba kaze da te voli... joj, sta mi je trebalo da se tako zacopam?:) kazu da vrijeme ljeci sve rane, neznam zasto ne i meni? nadam se da hoce... a joj, koliko snage je potrebno za ovo... pogotovo kad bi se samo privila uz Njega, rekla mu da ga volim, primila ga za ruku ili poljubila... a nemogu... jao... ma da bar neznam kako je to lijep osijecaj, kojeg su mu okusa usne... kako mi fali i fali mi ljeto, ekipa... paintball, nocno kupnje (necu imenovati s kim;) ali znaju), veceri na plivalistu, galija, pekara u 3 ujutro, kucica kod Kim, mala cupava-la mia picia -, i moja Soozy... joj kako mi fali ljeto u Crikvi: (nista idem sad... pisite mi... citamo se;) pusa

Jos tada sam mojim prijateljima rekla-premalo je Srba koje ova vlast koristi, doci cemo na red i mi.... evo ovo bi trebala biti moja satisfakcija, ali vjerujte mi nije, jer bez obzira osobno osijecam kao pripadnik naroda bol.... doveli su nas do ponora ocaja, od nekad ponosnog i priznatog naroda, sad smo zadnji olos-bijeda-zalosno do besvijesti.

to meni treba osijecam konstantan umor: eek: ko ce se naviknuti na gorko: mad:? znaci zamijenim kavu njim? ima ga kod nas u KZČ?

Stvar je u tome za sve ga se treba ganjati - ponekada se stvarno osijecam kao getsapo.. i to dosta zna biti meni iscrpno

već je 2 - gi dan u 2009. god. ja uzivam u skolskim praznicima i zimskim ugodajima.Gledam tv.pomalo je dosadan program nista pametno na televiziji, no shvatio sam da mogu i drugacije i puno bolje uzivati na praznicima ako odem van pozovom prijatelje i jednostavno se druzimo na svijezem zraku i razgovaramo o necemu korisnome, to je moja zelja no ako oni krenu raditi nesto neprimjereno i stetno ja se tad povlacim jer ne zelim raditi nerede po naselju, vratit cu se ponovno svojoj kuci i druziti se sa vama, prijateljima preko msn-a.Moji prijatelji znaju me cesto nazvati kukavicom jer ne zelim ciniti nesto sto je njima zabavno, meni nije uzivanje i zabava ciniti stetu drugim ljudima kao sto je njima, no ja se ne osijecam kao kukavica jer to i nisam. No idem sada van prije rucka da bas vidim sto im je danas na umu za zabavu, vjerovatno nista pametno, ali ipak idem možda pronadem prijatelja koji razmislja isto kao i ja.

A o okupaciji i da je Hrvatska okupirana od 90 kako ziggy rece, ne osijecam se tako, mislim da imas neki drugi problem ziggy a koji to ti najbolje znas.

Trgnuo se, kupio motor, upisao izvanredno faks i nasao jos jednu pored zene i sad se osijecam super i smjeskam cijelo vrijeme.

A ocjene su sve 5 - ice.... Ja u zivotu nisam imala takve ocjene... Tako da se trenutno osijecam jako pametno, sve dok ne dodjem u Hrvatsku...

Bolesna sam i osijecam se potrošeno kao stara baterija.

osijecam se bespomocno, frustrirano od ranog dijetinjstva tretirana kao nacionalista, ne razumijem zasto dijeca moraju snositi odgovornost za roditelje.... kao odrasla osoba-ponovo pogresna odluka-izbor bracnog druga.... ali da ne duzim dalje/////u istoj lijepoj nasoj ne postoji razlicitost - postoje uvijek dvijer boje-crna i bijela..... bepodobne osobe su uvijek crne boje, i nikako to ne mogu prmijeniti druge osobe su uvijek bijele boje (koje uvijek prate sistem i tako se okrecu) i uvijek okrecu mlin na svoju stranu..... dokle ce to tako.... dali cemo nesto da mijenjamo ne zivim ovdje ali iz dubine duse zelim da HRvatska postane ono sto zasluzuje..... ali nikad se to nece ostvariti dok je ovih politickih prevaranata,,,,,