Jer ovdje je konačno riječ o etičnosti, čak etičnosti erotizma poezije u kojoj pjesnički jezik doživljava ontološko utemeljenje, nadilazi oskudnu zbilju, kada erotizam nije jednostavno oponašatelj seksualnosti, nego je njegova metafora, nego je pjesničko čuvstvo druge razine, višeg stupnja, jer čovjek je dužan upoznati i spoznati slijepu lucidnost žudnje.