... iluzije mojeg postojanja dobivaju svoju nijansu...... danas dobivaju svoje tonove u svakoj boji osmjeha i sreće...... i suze što nekada su padale niz lice i ostavljale traga na poleđini raskinutih snova sasušile su se..... i svaki dio tebe što satkano je jedno preveliko klupko tuge spaljeno je, izgubljeno, nestaje...... koliko je nekad duša ova vapila za tobom, i trgala se za dio tvoje ljubavi, dio tvoje nježnosti, dio tvoje pažnje sada ponireš duboko u bezdan...... i možda sam se ponekad osvrtala i opipavala tvoj portret zaklopljenih očiju što u sanjama mojim bilo je oslikano..... ali sada to više ne postoji, izbrisano je.... jednom zauvijek.... jer danas je dan kad sam spoznala da te više ne volim..... da ne prodire bodež u srcu pri svakom tvom pokretu...... da ne zastane sve na tren, da se vrijeme zaustavi...... slučajno pogled moj preletio je gomilu i tada oči su ugledale tebe kao poznato lice.... vrijeme nije stalo, pogled je nastavio lutati uokolo, ali ponovno se zaustavio na tebi...... osluhnula sam..... nisam ništa osjetila...... i tada sam shvatila.... hey pa ja tebe više ne volim...