Stavovi koje smo mogli ondje pročitati bili su uglavnom krajnje diletantski, tekstovi nepismeni, a obavezni dio u svakoj publikaciji bio je da najnovije pouzdane vijesti kazuju da će se socijalizam urušiti i Jugoslavija raspasti najdalje za mjesec dana, a hrvatski narod jedva čeka da dođu oslobodioci iz Njemačke i spreman im se pridružiti do posljednjeg čovjeka.

... onog dana kada sam stao pred mikrofon, kada je šezdeset hilja da ljudi iz cijele Bosne došlo u Sarajevo da odbrani mir, kada sam pred Skupštinom rekao da hoću da iskoristim priliku i da sekundom šutnje odam " poštu " našim nacionalnim liderima, koji su nas doveli do OVOGA i da kažem da krivci nisu Srbi, Hrvati niti Muslimani, nego prezreni PAPANI (što nije ništa drugo do skraćenica za Primitivac, Amoralan, Polupismen, Agresivan, Nacionalista), kada su moje riječi i riječi drugih istomišljenika prekinuli rafali Karadžićevih plaćenika sa zadnjeg sprata Holiday Inn hotela preko puta, kada smo shvatili da se ne radi samo o šačici pijanih i drogiranih baraba vrijed nih prezira i žaljenja, kada su prijetnje Muslimanima, od strane Karadžića, neuspjelog pjesnika, potkupljivog psihijatra, iskompleksiranog seljaka, prestala da liče na bapsko trućanje, kada smo shvatili da se kugi nacionalizma, potpomognutoj topovima i tenkovima, ne možemo suprotstaviti pukim parolama hipi stila " Make love not war " i pobijediti, kada je strah opustio ulice Sarajeva i kada su se, iste noći, po ulicama razmiljeli " oslobodioci ", pljačkajući svaki butik, radnju, kafanu u gradu - pod izlikom da " spašavaju " robu od " ćetnika ", kada sam ubrzanim slijedom događaja, od svoje žene i djeteta bio odijeljen ulicom dugom samo stotinu metara, a po savjetu " vlasti " nisam smio pretrčati tu " atletsku disciplinu ", nego zamračiti prozore i ostati puza ti po stanu, koji je bio na nišanu snajperista s Jevrejskog groblja na obroncima Trebevića, kada je bombardovana i zapaljena Vijećnica, Nacionalna biblioteka grada, a što su oni isti koji su je vandalski uništili pripisali " balijama ", jer je u njoj, navodno, bilo najviše " srp skih knjiga ", kada je preciznom artiljerijskom vatrom uništen svaki vrijedan objekat u gradu: Željeznička, Autobuska stanica, Pošta, Pekara, Električna centrala, Vodovod...

Sjecam se price moje pokojne mame, otac u zatvoru muce ga, dolaze Mesicevi oslobodioci, ovce, goveda, brasno sivacu masinu odnesose sve, Moja Mama place ostavite malo brasna, da mogu djecu prehranit, odgovara Mesicev oslobodilac poli vode po Nnjcvama nek djeca lizu.Od cega se ponosan covjek stidi izrod Mesic se ponosi.ODLAZUI SOTONE GDJE TI JE MJESO MEDJU CETNIKE.

Za vrijeme ponovnog partizanskog osvajanja, taj je stari srednjovjekovni grad do temelja izgorio, a partizanski tzv. " oslobodioci " su 22. veljače 1945., ubili 13 profesora i učenika Isusovačke gimnazije u Travniku, brojne civile i vojno osoblje.

Mi koji smo u srcu nosili, i nosimo Hrvatsku, i koji smo na leđima iznijeli teret rata, šutjeli smo, u to vrjeme čak se sramili reći da smo oslobodioci i pobjednici.

Zivit c eu Zagrebu ili Splitu kao i nekio nasi iz Glavica/zive u zagrebu/a prije rata go olos a danas ih ima i u saboru... oslobodioci, vojvode, itd...

Ima u nas u selu jedan mali, neznam sta je kvazi generalcic ili brigadir, dodje u slo i uvik zuri, kazu da ima obrt i stan/cuvaju mu stan/u Zagrebu i uvik zuri pa mu se i roditelji cude... stani mali ali on zuri; kad tamo pijaca i guslarske pisme i spominju njega i herojstvo/djava ti odnio pare/i nes ti moj brate, Zagrebe zurim k tebi i srica je za nas sto ih je vise u Zagrebu... zamislite kakva bi hercegovina izgledala danas da joj vrate Bandica, Rojsa, nekakvog Bruna, pa Sopte, Jelice... itd; sta bi bio od imotskog da vrate Zuzulove, neka ih u Zagrebu, razumite a doli nek dolaze samo na godovinu ili da se svi nasi " oslobodioci " vrate u Sinj... Simaci sinovi d. o. o. pa Kotromanovic i sinovi pa Krsticevic i babe.d.o.o pa Norac, Cikara, itd... neka ih u Zagrebu

Slavni oslobodioci iz nacionalnih torova naravno uvijek dobiju ekskluzivno pravo na malo krupnije mrvice od pljačke vlastitog naroda. prikaži cijeli komentar

Pristaše Sadama osigurale su si legitimnost kao potencijalni oslobodioci, razbuktali sukobi doveli su zemlju na rub raspada, američke kompanije već se spremaju da cijede iračku naftu, a perspektiva kurdsko-turskog sukoba otvara nove ponore.

Taj isti Stanimirović ne govori ni riječio onoj koloni razularenih četnika koji pozivaju na klanje Hrvatato to su vjerovatno srpski rodoljubi oslobodioci grada na rijeci Vuki,.

Pod zemlju su nestali mnogi Zagrepčani, a u njihove stanove uselili su tzv. oslobodioci ".

Posljedice se osjećaju i danas. Oslobodioci " ne žele promjenu imena trga maršala zločinca, dapače traže vratiti ulicu 8. maja 1945., kao uspomenu na krvavo oslobođenje " Zagreba.

Neki oslobodioci " još su živi, a posebno su aktivni njihovi potomci.

Ne, ne smeta taj Hrvatski narod što plača svoje egzekutore i ubojice naj boljih Hrvatskih sinova, njih smetaju njihovi oslobodioci i heroji kojih su se odrekli.

Ne, niste narode moj, niste jer nije vas briga i ne peće vas savjest što vam oslobodioci žive na rubu egzistencije.

koji to narod ćini većinu u neumu, eskimi možda, pa ih nije briga za hrvate u hrvatskoj, jesu li to oni šta ih priličan broj prima hrvatske penzije i sad više nisu oslobodioci hrvatske, sad su čuvari bosne, a dolaze se ličit u hrvatsku, uzimat radna mista hrvatima koji poreze plaćaju hrvatskoj, glasali bi u hrvatskoj ali za bosnu, čast bosni ali eskimima istina u lice.

Ko su bili partizani? Oni su bili naši oslobodioci od fašizma, od mrskog okupatora, zbog njih mi danas imamo lepši život...

Komentar od: imanas Komentirano: 15. lipanj 2013. 21:37 Povijesna istina je ta; da su partizani tzv. " oslobodioci ", ubijali ratne zarobljenike, nakon službenog završetka rata-ukratko osvećivali se, nema, se više što naklapati, možda pokoji od uvaženih komentatora; ima još što dodati da " očisti " dušu-ako je potomak od " oslobodioca ", toliko.

Tako je spomenuo i slučaj s današnjom zgradom Učiteljskog fakulteta u Savskoj koja je u 2. svjetskom ratu bila bolnica sestara milosrdnica u kojoj su oslobodioci počinili na kraju rata masovni zločin za što postoji i danas živa svjedokinja.

Jedni su teroristi, a drugi oslobodioci.

Budući da su se i oslobodioci 1945. od svih prethodnika razlikovali kao nebo od zemlje, morali su krenuti od početka.

prije rata go ku rac a sad dzipovi, mercedesi u zagrebu stan i sl... e moji " oslobodioci ".... ja neznam kako mu je sve dalo ili smo mi svi ovce.... daj sad gledajte ovu pusicku i zokija nasega da ne ponove opet greske, jel tako?

Ma bravo, planovi su sjajni, opljackajmo banke, otmimo poduzeca i nekretnine... Pa to se vec dogodilo i ' 45 i ' 95 i sad uzivamo plodove takvih akcija... Kad cemo se nauciti da tek djelotvorni legalni sistem, a ne onaj koji su nacrtali " revolucionari, oslobodioci " i slicni moze omoguciti prosperitet obicnim ljudima. prikaži cijeli komentar

Ovi " oslobodioci " svi u Zagrebu ili Haagu, ko je tu oslobadja, ko je ulazijo u stnaove, sta je bilo, znali itko istinu...

Rođen sam iza Drugog svjetskog rata, u obitelji iz koje su oslobodioci strijeljali kao neprijatelje djeda, ujaka, strica i još nekolicinu rodbine 15. lipnja 1942. godine u sklopu oslobođenja Vrgorca.

»Hrvatski su političari iz Zagreba prognanicima iz ovih krajeva i onima koji su ostali stalno obećavali ' kule i gradove ' a danas osim ispraznih riječi, koje su u biti više namijenjene međunarodnoj zajednici, podsjećaju na Pilata koji pere ruke pred ranjenim i izmrcvarenim Isusom« Po završetku Drugog svjetskog rata, crveni su »oslobodioci« oslobodili Mariju Zvijezdu od cijelog zemljišnog i šumskog posjeda, samostana, svih zgrada, postrojenja, mehanizacije i inventara.

A onda su došli " oslobodioci " i oslobodili Split od nekih crkvica, crkvenih posjeda i Splićana koji su se ponosili svojin Hrvatstvom.

Ustaše nas ismijavaju, vrijeđaju s narodni borci ", oslobodioci ".

Za rad na spomeniku Martos sačinjava program u kome su Minjin i Požarski prikazani kao oslobodioci Otadžbine od stranog jarma: naša otadžbina diže dosta spomenika takvim izuzetnim ljudima, takvim besmrtnim junacima čija bi ljubav prema Otadžbini zadivila Rim i Grčku.

Za Zidove su se ovdje zadnji " pobrinuli " oslobodioci jos 1945. Ako je koji nekim cudom prezivio, a nesto od imovine imao, onda mu je to oduzeto (" osobodilo ga vlasnistva "), pa se nova sumska narodna vlast uselila u njegov stan, kucu ili poslovni prostor.