Mnoge male države koje su nakon godina Osmanske vlasti postale nezavisne sukobljavale su se u nacionalističkim sukobima.

Poraz osmanske vojske pod Bečom 1683. najavio je skoru propast osmanske vlasti i na ovim prostorima.

Osijek je oslobođen od Osmanlija 26. rujna 1687., nakon 161 godine osmanske vladavine.

Od početnih 1.500 km², koliko je iznosila površina osmanske anadolske kneževine, na koncu 16. stoljeća država se rasprostirala na 2,5 mil. km², s vazalnim državama na 3,5 mil. km², brojala je 30 35 milijuna stanovnika i vladala je teritorijem 35 suvremenih država u srednjoj, jugoistočnoj i istočnoj Europi, Aziji i Africi.

Utjecaj osmanske opasnosti i kužnih epidemija na ikonografiju zavjetnih slika

Neposredno prije čuvene Bitke kod Siska zagrebački biskup Gašpar zapisao je kako su osmanske vojne jedinice ognjem i mačem, između ostalih mjesta, upale i u Pešćenicu te odvele mnoštvo ljudi u ropstvo, dok su preostali stanovnici dobrim dijelom pobjegli.

Bitno je dodati da je građevina bila više puta dograđivana za vrijeme Bizanta i kasnije za vrijeme osmanske vlasti, a posljednji veći restauratorski zahvati obavljeni su polovicom 19. stoljeća.

Oko 1471. godine buni se i staje na stranu Kraljevine Ugarske, koja ga uspijeva spasiti od osmanske odmazde, međutim Bosna za kaznu biva izravno pripojena Osmanlijama.

Hrvatska etnička osnova se izdiferencirala u poseban narod, u feudalnom smislu riječi, pod uticajem katoličanstva, vezanosti za Bosnu kao domovinu te posebnog položaja u sistemu osmanske vladavine, tj. rajetinskog statusa.

Ne smijemo zaboraviti ni na turske musafirhane, oblaporna konačišta koja su po nalogu sultana, od Mehmeda do Sulejmana, od Murata do Selima, upravo franjevci morali držati u sklopu svojih samostana kako bi ugostili putnike i osmanske velmože, age i kadije kada su obilazili svoje posjede u bosanskim, hercegovačkim i dalmatinskim nahijama, kadilucima, begerbeglucima i pašalucima.

Osmansko osvajanje važnih utvrda Knina i Klisa 1522. godine potaknulo je habsburškoga nadvojvodu Ferdinanda da se aktivno uključi u obranu Hrvatske.Godinu dana ranije, 30. kolovoza 1521., sultan Sulejman slavodobitno je ušao u Beograd, ključni grad za daljnje osmanske prodore u Slavoniju i južnu Ugarsku.

Najbrojniji i najrašireniji tarikati tokom osmanske vladavine bili su redovi Halvetijja i Bektašijja.

Oslobađanje Osijeka od osmanske vlasti donijelo je zapravo daleko dramatičniju promjenu samom gradu nego njegov pad pod spomenutu....

Ipak je cinjenica da se u sklopu osmanske imperije masovnija islamizacija jedino desila u Bosni i Albaniji.

Zadnjih decenija se pojavilo dvovjerstvo, kriptobogumilstvo,, usljed pritisaka na herezu, i to se dvovjerstvo odrzalo i poslije za osmanske uprave.

I sam je car bio sklon toj politici pa je 1818. putovao Dalmacijom i osnovao na savjet svoga pratioca na putu Antona SteinbĂźchela von Rheinwalla, direktora Antiken⠀ Kabinetta u Beču, arheološki muzej u Splitu kao zalog takve ekspanzije.25 Ova politika ipak nije prevladala jer joj se protivio Metternich koji je bio za čuvanje Osmanske Carevine.

Od nekada moćne i ponosne Osmanske imperije koje je imala svoje ovisne zemlje vazale, sada su sami postali najveći vazal (zemlja ovisnik) o SAD odnosno Izraelu.

19.06. dr. sc. Vjeran Kursar, viši asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu će održati predavanje na temu Znanost i umjetnost u doba Sulejmana Veličanstvenog: sultansko pokroviteljstvo i stvaranje osmanskih klasika Predavač će nas upoznati s segmentom osmanske povijesti, odnosom Sulejmana Veličanstvenog prema znanosti i umjetnosti, kao i njihov značaj u promicanju slave, snage i utjecaja osmanske države.

Zbirka veduta i prikaza bitaka sastoji se od grafičkih prikaza Osijeka za vrijeme osmanske okupacije, mosta i bitaka za oslobođenje grada s kraja 17. stoljeća.

Zanimljivost osmanske preobrazbe Osijeka ponajprije leži u tome što je grad posve preuređen iznutra, osobito izgradnjom muslimanskih bogomolja i javnih zgrada, no sama se tlocrtna rješenja gotovo i nisu mijenjala.

Dakle od ukupno 4 stoljeća poznate povijesti Huma, ta oblast bila je pod direktnom vlašću Bosne nekih 70 ak godina, a u tih 70 ak godina ulazi i onih 30 godina gotovo samostalne politike Sandalja Hranića prema bosanskoj kruni. - odjeljenost Huma od Bosne nastavlja se kroz pojam Hercegovine, kasnije tijekom osmanske uprave i kroz hercegovački sandžak i u 19. st. hercegovački pašaluk. - ne znam na kojoj osnovi kralj humsko plemstvo naziva Bošnjanima, nisam upoznat stim poveljama, no onako odoka - najvjerojatnije u kontekstu vazalnog odnosa tih osoba prema bosanskoj vladarskoj kući - osim ličnosti vladara i formalnih veza s krunom, ne znam koje su još postojale integracijske veze između Bosne i Huma da bi se humska zemlja tako lako asimilirala u jedinstvenu cjelokupnu Bosnu za samo nekoliko godina. - o etnonimu Bošnjani u Humu -?? - ne pobijam, ali mi ne zvuči uvjerljivo

Jedno od najboljih povijesnih djela o prva tri stoljeća osmanske države.

Autor jasno i pregledno opisuje najvažnije probleme osmanske povijesti: postanak i politički razvoj Carstva, društvene, gospodarske, kulturne i vjerske odnose, strukturu državnih institucija i brojne druge aspekte.

U pisanju je iskoristio svoje bogato poznavanje literature i izvorne osmanske građe iz turskih arhiva.

U nastavku ona je govorila o raznolikim Pamukovim književnim svjetovima, intertekstualnosti njegovih romana, postmodernističkim postupcima, sučeljavanju osmanske tradicije s avangardnom umjetnosti Zapada, intelektualnom dijalogu između orijentalne i zapadne kulture.

Najmonumentalniji spomenik osmanske arhitekture u Hrvatskoj je utvrđeni Maškovića han u Vrani nedaleko Zadra, sklop iznimne ljepote i ponajboljega orijentalnoga građevnog umijeća 17. st.

No, vrijedi naglasiti da se u posljednje vrijeme mogu evidentirati vidljivi pomaci na području percepcije osmanske/turske kulturne i povijesne baštine u domaćoj akademskoj, medijskoj i općoj javnosti.

a) Crkva bosanska je postojala od 12. stoljeća do otprililke desetljeće prije Osmanske invazije 1463. Imala je lošu reputaciju među katolicima i pravoslavnima, i bila je predmetom progona.

Prikaz žene iz Tripolija u 16. stoljeću, za vrijeme osmanske vlasti u Libiji

U isto vrijeme osmanske snage iz Bosne napadale su mletačke posjede u Dalmaciji, ali su doživjele više neuspjeha.