Kao rezultat ruskih vojnih napora na Krimu i Azovu, Rusija je zauzela ključnu osmansku crnomorsku utvrdu Azov.

Humska zemlja, Zahumlje, koja se po hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, od 1448. godine, naziva Hercegovinom odupirala se još dvadesetak godina, ali je ipak 1482. godine, došla pod osmansku vlast.

Pod takvim je okolnostima i utvrđeni grad Slatina pao pod osmansku vlast 1544. godine.

Veličanstveni poslao je osmansku flotu u veličini 86 galija i galijuna i dao je pod zapovjedništvo Pijata-paše, koji u pred Džerbu stiže 11. svibnja 1560. i uništava veliku kršćansku flotu za nekoliko sati u događaju kojeg je povijest zabilježila kao Bitku kod Džerbe.

One su uvjetovane prije svega nepoznavanjem suvremene Turske i Turaka, odnosno proistječu iz duboko ukorijenjene epske tradicije koja je stoljećima Turke prikazivala kao osvajače, a osmansku državu kao natražnjačku.

G. 1393. Bugarska je pala pod osmansku vlast, pod kojom je bugarskom jeziku uskoro zaprijetilo odumiranje.

Program pod nazivom Istanbul predstavio je osmansku glazbu u dijalogu sa sefardskom, armenskom i istočnom tradicijom.

Sin Tomaša i Vojače, pogubljen pri padu Bosne pod osmansku vlast.

Njezinu ljepotu, energiju i elokventnost (progovorit će savršenim talijanskim jezikom) prepoznat će i sam Sulejman koji će ju zamoliti da ostane još koji dan u palači kako bi bolje upoznala osmansku kulturu, ali i njegovu sestru Hatidže i sultaniju Hurem.

Sve te pobune glavnu su pomoć dobivale iz Erdelja kojem su Habsburgovci teško mogli nauditi jer je imao osmansku zaštitu.

Tek što su se snašli u novom samostanu, okolicu je uz stalnu osmansku prijetnju, potreslo još jedno krvavo zbivanje.

Ipak, ako su ugarsko-hrvatske vlasti ignorirale osmansku opasnost, ona nije zaboravila na njih.

Godine 1841. Betlehem je opet potpao pod osmansku vlast, pod kojom je ostao sve do kraja Prvog svjetskog rata.

Bajazit I, zvani Jildirim (Munja), predvodi veliku osmansku vojsku na Nikopolju, priprema se da razlomi Ugarsku, već je pokorio Bugarsku, a suprotstavlja mu se ugarski kralj Sigismund Luksemburški koji je oko sebe okupio vojni savez francuskih, njemačkih i engleskih vitezova, vojsku kršćana-križara iz zapadne i srednje Evrope koju je predvodio Ivan od Neversa, budući vojvoda Ivan Neustrašivi od Burgundije...

Suočen sa snagom nacionalnih ideja, pred kraj Osmanskog Carstva, točnije 1868. godine Midhat-paša je proglasio Osmansku naciju i po prvi put na prostoru jugoistočne Europe dekretom pokušao nametnuti sintetičku naciju.

Događaj je iznenadio i zaprepastio osmansku vojsku pa su Poljičani napali Osmanlije i porazili ih.

Kao što su imperijalne igre (Britanija) neprirodno dugo održavale već prevladanu osmansku vlast po Balkanu, tako se i EU sada neprimjereno dugo odnosi prema ex SFRJ području kao da je hladni rat još tu, kao da nisu ništa sudjelovali u nedavnim ratovima kojih kao da nije bilo i kao da će se glavnina Eu interesa nastaviti razvijati po inerciji etape po etapu, sve kao ex SFRJ;

Prošla je kroz dva velika carstva ⠀ Prvo (681 ⠀ 1018) i Drugo (1185 ⠀ 1396) te dvije imperijalne vladavine ⠀ bizantsku (1018 ⠀ 1185) i osmansku (1396 ⠀ 1878).

Ali sukob s ekonomski jakim Dubrovnikom za hercega je postajao sve nepovoljniji pa se uz osmansku vojnu pomoć pomirio sa sinom Vladislavom 1453. i 1454. sa Dubrovnikom.

Rusija je 1770. premjestila svoju mornaricu s Baltika u Sredozemlje i uništila osmansku mornaricu na sidrištu.

Lokalno stanovništvo, misleći pritom na starosjedilačko i doseljeno, prihvatilo je osmansku vladavinu u toj mjeri da su prihvatili životne navike i način odijevanja, jezik je zasićen turcizmima, toliko su asimirali osmanske običaje da se izgledom i ponašanjem nisu uopće toliko razlikovali od Osmanlija.

Kako bi uništile osmansku vladavinu, te su zemlje pomogle egipatskome namjesniku Mehmet Ali-paši u njegovoj pobuni protiv Osmanlija.

Todorova, primjenjiv je i na osmansku Bosnu.

Naime, srednjovjekovni su franjevački samostani u istočnoj Hrvatskoj dijelili sudbinu i samoga područja i njegovih stanovnika, njihova pada pod osmansku vlast i proživljavanja svega onoga zbog čega to područje nema lokalno sačuvanih povijesnih izvora svoga bivstvovanja i djelovanja u srednjem vijeku.

Vodeći nas u arhivsko spremište građe, posebice u prostorije gdje se čuvaju najvrijedniji spisi poput darovnice kralja Petra Krešimira IV u kojoj se nalazi poznata sintagma mare nostrum " ili predivnu osmansku ispravu iz 17. stoljeća Dubravka Kolić nam govori:

Opkoljenom Sisku koji je branio kanonik Mikac u pomoć je 22. lipnja došao hrvatski ban Toma Erdödy (sa hrvatskim trupama mobiliziranim i okupljenim oko današnjeg Novog Čiča), karlovački general Auersperg i štajerski pukovnik Eggenberg te su natjerali Osmansku vojsku u bijeg tako da se Hasan-paša čak utopio u Kupi.

Papa Pio V u namjeri da zaustavi prodor osmanlija i njihovo širenje na Mediteranu osnovao je Svetu ligu ili savez mediteranskih zemalja, koja je trebala zaustaviti osmansku dominaciju na Mediteranu.

Papa Pio V u namjeri da zaustavi prodor Osmanlija i njihovo širenje Mediteranom osnovao je Svetu ligu, savez mediteranskih zemalja, koja je trebala zaustaviti osmansku dominaciju na Sredozemlju.

Svi su oni, manje ili više, isticali značaj povijesnog trenutka koji se svom silinom sručio na leđa posljednjeg svetopočivšega kralja, isticali su tragični značaj njegove ličnosti kojoj nije bilo dosuđeno da iznuđenim bijegom preko Ključa iznese živu glavu iz gladijatorske arene bosanskoga Coloseuma 1463. U cijeloj lepezi historiografskih opisa nisu izostali ni pokušaji da se kralja Sizifa oboji nacionalnom paletom boja u nekim slučajevima srpskim u drugima hrvatskim nacionalni patriotizam nije propustio ni priliku da mu održi lekciju zbog lakomislenoga napuštanja bosanske prijestolnice Jajca maja/juna 1463. Gubilo se pri tome iz vida to da je sa krunom kralj baštinio jedno neodrživo stanje osmansku vojnu silu na samome dvorskom pragu, papinske pretenzije usmjerene na konačno pokatoličenje Kotromanića, napokon nastojanja ugarskog kralja Matijaša da to po svaku cijenu spriječi i time na životu sačuva ugarski patronat nad Bosanskom biskupijom u Đakovu čime posredno i nad Bosanskim kraljevstvom.

Čvrsto ukorijenjeni u osmansku vladajuću klasu u Istanbulu, tokom prvih desetljeća 16. stoljeća, šejhovi nekoliko ogranaka Halvetijja reda, odašiljali su svoje opunomoćenike, zamjenike i izaslanike na različita mjesta na Balkanu.