Ma daj, pa to su priče iz osnovnjaka.

Ja od osnovnjaka nosim neki " privjesak " koji me obilježio sve do danas, uspoređuju me (tj. nju uspoređuju samnom, hehehe) sa Jodie Foster.

Imala sam svoje dvije prijateljice, Karlu i Teu, s kojima sam bila u ekipi izvan osnovnjaka.

Prije 10 godina vidjela sam je nakon osnovnjaka odnosno nisam je vidjela sigurno 6 godina.

Ivana Schindler Majko mila, kaj ti briješ, čitam ove tvoje statuse i nemrem da te ne pitam.... jel ovo neka zajebancija ili stvarno post prekidna depresija koju objavljuješ na fejsu sa ispadima ko iz osnovnjaka.... nadaš se da će on to pročitat ili kaj?

Od prvih koraka (istina, kojih se bas i ne sjecam), najdrazih trenutaka s obitelji, do onih meni groznih dana u vrticu, par pokusaja bjega iz istog, prve djecje ljubavi, pocetka osnovnjaka, provodenja sati i sati na ulici zbog vjezbanja granicara (ipak isplatilo se, bile smo prve), svada sa mojim danasnjim frendicama iz« kvarta », prvih izlazaka u legendrano Srce, pocetka nase ekipice koja je prosla cijelu Hrvatsku a i sire, legendarne recenice:« Od sutra vise ne postojite », svih onih silnih tuluma, cajanki, putovanja po Europi, maturalca jednog pa onog drugog - ipak Berlin se ne moze zaboravit:), gimnazije, mature, upisa na fakultet, svih onih ljudi koje sam upoznala na natjecanjima, svih onih dogodovstina od kojih se ljudima dizala kosa na glavi, i da ne zaboravim parkic u kojem smo sve mi odrasle...

A onda petak... Buđenje u rano jutro (prvo nakon mjeseci i mjeseci), doručak i kava u Španskom, zatim umiranje od smijeha na Ledeno doba 2. Prekrasan dan, proljetan, igranje nogometa na igralištu mog starog osnovnjaka s najdražim bratićem na svijetu.

Još jedna generacija 8 - ih razreda danas se na svoj način oprostila od osnovnjaka.

Prisjetili smo se jako puno stvari iz osnovnjaka i općenito naše mladosti.

Kamo da odvedem curu na prvi dejt, daj mi neko mjesto koje je ugodno i romantično, ali ne i kičasto; e, jel znaš gdje mogu otići s ekipom iz osnovnjaka, bit će nas deset, ali ne bismo u pivnicu; ti sigurno znaš za neku lijepu birtiju u kojoj je psima dozvoljen ulaz, a u kojoj imaju sve novine i rade beskofeinsku kavu i tako redom.

Ne znam radi li se o nekom sadom-mazo porivu da se uspoređujete s curama iz osnovnjaka s kojima ste dijelili prve crne olovke za obrubljivanje očiju ili da s tim istim, sad već ženama, razmjenjujete horor priče s poroda ili tko je dobio koliko kila u trudnoći.

Drugi joj je govorio da to nije moguće, da na zemlji već ima onih koji vide... pitao sam potiho prijatelja timetravelera, dali ih on vidi... no on onako pripit je rekao da ne vidi ni prst pred nosom jer je previše popio slavonske vatrene vode... no ja nisam okusio ni kap alkohola i znao sam da ih vidim zbog tečaja napredne telepatije i čitanja između redaka (300 pročitanih misli u sekundi, koji sam pohađao u galaksiji Issamaysin Alak Dabommsinit)... no u međuvremenu jedan od njih se okrenu i spazi da ih vidim te trznu drugoga; bili su neopisivo su splašeni... vanzemaljci ne podnoseći da ih netko vidi htjeli su mi skratiti penis na 25. cm... no uvjerio sam ih da sam miroljubive naravi i telepatski im rekoh ne bojte se, pa i ja se švercam još od osnovnjaka...

Nije važno, navikao sam od osnovnjaka: tata me tukla, mam me tukao, rođo ante me pribija, tetka silvana mi podapinji nogu, sestra izvlačila uši, buraz često davijo, a rodica - rodica mi činila ono što se u školi sad uči, ono jovanovićevo, što će uništit našu dicu, našu narod i naše državu.

Talentirani filmaši iz Zorićevog osnovnjaka ovaj su put odabrali žanr komedije i to romantičnog raspoloženja (podsjećamo, Plavi zec bio je hororac).

Za razliku od jezikoslovaca, mnogo mi je u pogledu savladavanja JE/IJE pojmovnika pomogla drugarica Marković, mršava, stroga nastavnica srpskohrvatskog jezika, tamo negdje u 7. razredu osnovnjaka, za prave Hrvate nacionalhulnim tumačenjem: Ako niste sigurni kada se piše je, a kada ije, izgovorite tu riječ kako bi je kazali u ekavskoj varijanti LIJEPOG NAŠEG SRPSKOHRVATSKOG JEZIKA.

Ovo je pismeni zadatak jednog gradskog osnovnjaka o ptici Sovi

Volim, ma što volim, obožavam H M još od osnovnjaka

S obzirom da sam dovoljno stvar da spadam u generaciju koju je još uvijek barem u dijelu osnovnjaka kačio hrvatsko-srpski i pionirska marama.

Evo da pojasnim, kak vreme ide kad se skupi ekipa prepričavamo zgode i nezgode iz škole, da da tak smo već stari da smo ušli u tu fazu, i naravno prisjetili se jednog dečka nebumo ga imenovali jer danas je ozbiljan čovek sa karijerom, ženom, decom, i kaj već sve ide uz to.... to je njegovo pitanje iz osnovnjaka na satu kemije... valjda nebu zameril

kakva je ovo vijest? kaj ne objavite moje zadaćnice iz osnovnjaka, interesantnije je.. par provokatora, polusenilnih ishlapljelih stračića, bivših komunjara, u nekom bloku u pauzi od igranja šaha i čitanja hrvatskih bespuća povjesne zbiljnosti se čudi zašto netko ide u crkvu? glavni problem ove države.

Mnogo je godina prošlo od osnovnjaka kad sam mami priznala što sam radila.

Našli smo se u pol 9 ispred naše škole mi iz osnovnjaka i krenuli u grad.

koji čudan dan... znala sam da će biti čudan čim nisam imala dogovor ni sa kim da ga moram pokupiti negdje na putu za fax. obično moji čudni dani započinju tako, spontano, kad nema dogovora. i onda, na 2. skretanju naiđem na 2 frenda iz osnovnjaka. zapravo sad smo malo više poznanici, jer sretnem ih tu i tamo vrlo rijetko. zaustavila sam se, pitala ih kamo idu i povezla sa sobom. naravno, taj put ne bi bio tako neobičan da tu nisu bili popratni efekti ko, kome, koliko, kada i gdje smo sreli stare poznanike. uglavnom smo zaključili da su se svi dosta promijenili. ali, ima jedna priča koja me poprilično šokirala... naime, jedan naš poznanik zaršio je u ludari. da, isti onaj koji me prije desetak godina vozio u autiću nekog ofucanog lunaparka, da, onaj isti s kojim sam išla na neke dodatne aktivnosti, i, da, onaj simpa, mali dečec za kojim sam se i ja ponekad okretala i koji mi je bio drag. nešto mu je došlo i otišo. jednostavno otišo. i priča nas navodi da bi to moglo imat veze s tihom patnjom još iz osnovnjaka. pa, iako sam milijun puta pročitala, još uvijek mi nije jasno, dal se stvarno može od ljubavi poludjeti?? mislite vi tako?? sljedeća stvar je bila, ja i moj fax. eh, iz populacijske i kvantitativne genetike (baš je takva kako zvuči) bila sam među ocjenama 3 i 4 i sad, žena me par puta bila nagovarala na odgovaranje za višu ocjenu, a ja sam nju uvjeravala da mi (cijela generacija) za to nemamo vremena. a onda sam popustila obećala sam joj da ću pokušati. jučer sam doslovno listala te papire i skužila da mi fali jedna skripta. bila je kod frendice, koja, pogađate, naravno nije bila doma do 22 h. poludila sam izgubila volju za učenjem i sve prepustila slučaju. da, dobila sam tu skriptu, ali puno prekasno, kad je sa svim bilo gotovo. računala sam na poraz i na nižu ocijenu. a onda... došla sam danas u profin kabinet i iako sam odmah htjela reći, profesorice, ja bih ocjenu, ona me pretekla. rekla je:« kolegice, vidim došli ste odgovarati za višu ocjenu, puni znanja. »i šta sad? jednostavno sam progutala knedlu u grlu i samo kimnula:« da, jesam, ali znate, više sam učila teoriju, a formule su mi se malo pomiješale. »ona je samo izvadila svoje papire, tj. moje kolokvije i krenula pokazivala mi je sve što sam krivo napisala i rekla mi kako je trebalo pisati, a ja sam samo mudro klimala svojom glavom uz neartikulirane zvukove odobravanja. prošle smo bile sve zadatke, a tad me posjela preko puta sebe. pogledala me ravno u oči i pitala:« jeste li sve naučili? »samo sam kimnula.« a gdje je vaš indeks?? »pitala me malo oštrije.« oh, tu je, tu je, sad ću vam ga dati », rekla sam ko da me neko naglo probudio iz sna. u tišini ga je preuzela i upisala ocjenu i to onu višu. a toliko sam htjela izbjeći to strašno ispitivanje. naštetila bih sama sebi. ponosna današnjim ulovom ušla sam u jedan od paviljona i pitala trojicu kolega dal trebaju prijevoz. tad su krenule one dobro poznate šale o ženama i autima. naravno na štetu žena. jedan je ipak želio prijevoz. pa, iskreno, i nadala sam se da će samo on pristati. između nas postoji posebna veza, ona prava bikovska. (ehem, ne, nije to ta veza, dečko ima curu, a vi, bikovi, znat ćete o čemu pričam) i uglavnom, kad su krenule zeke peke stala sam mu na pola puta i rekla mu da može izać van. na kaj se on nasmijao i reko da se samo šalio, a na to sam rekla da sam i ja. (al, fakat, samo rijetki me naljute) poslije smo se zabrbljali, onako kako mi to znamo. došla sam do mjesta do kud je tražio prijevoz, i onda je reko:« znaš, jako dobro voziš.

Na žalost, mnogi zaborave stare prijatelje iz osnovnjaka ", ali znam da kod nas neće biti tako.

Žao mi je, jako mi je žao, što smo izgubili dublji kontakt kada su se zatvorila vrata osnovnjaka, i žao mi je što sam se preselila pa su naša sretanja na cesti postala rijetkost.

SVINJSKI BEĆARAC - izmišljotina mog profesora tamburice iz osnovnjaka, slavonske bekrije.

Tada je Mirjana već krenula u srednju frizersku i, koliko je dotad istražila, nitko iz njenog osnovnjaka nije upisao njenu školu.

Sam model produljenog školovanja još nije odabran, pa nije poznato bi li obvezno školovanje nakon osmogodišnjeg osnovnjaka trajalo još tri ili četiri godine, ili možda i nešto kraće, do prvog zanimanja.

komparirajte koliko " provala " je imala violeta a koliko tanja, pa onda mudrujte... violeta ce bit znana po padezima jer joj je to jedina ozbiljnija provala, dok tanju necemo moci pamtiti po nicem jer je skup provala... nazalost stvar je zaista u tome da cura nema opce kulture, jer drugo je zaboraviti/zamijeniti gramatiku iz osnovnjaka, a drugo ne znati di je osijek i sta je pdv... s tim da vjerujem da pitamo nasumicno ljude na ulici da nabroje padeze da bi ih jako malo znalo nabrobajati... nikoga ne branim-ali budimo realni pri nekim stvarima dok ocjenjujemo/kritiziramo stanare...

To me drži još negdje od početka osnovnjaka.