Razmatrajući osporene odredbe Zakona o trgovini s aspekta prve rečenice članka 49. stavka 2. Ustava, Ustavni se sud ne može složiti s takvom ocjenom.

... tvrdimo da je jedini razumni način shvaćanja osporene odredbe takav da nesumnjivo vodi k zaključku o protuustavnosti citirane odredbe.

Kada se ima na umu da u zahtjevu za pokretanje stegovnog postupka mora biti i prijedlog o vrsti i visini stegovne kazne sukladno članku 25. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, pravo suca na obranu u segmentu očitovanja na predloženu stegovnu sankciju u svjetlu osporene odredbe postaje apsurdno, što samo po sebi predstavlja kršenje ustavne garancije prava na pravično i pošteno suđenje čiji je sastavni i neizostavni dio i pravo na obranu.

Situaciju su dodatno pogoršala i praktična pitanja vezana uz primjenu ZBPP-a koja je Ministarstvo pravosuđa pokušalo riješiti svojom uputom iz 2010. godine (v. točku 7.2. obrazloženja), a čija kolebanja ukazuju na nedostatke u određenosti i preciznosti osporene odredbe.

- osporeni pojmovi iz PZ-a predstavljaju pravne standarde čija jasnoća, razumljivost i odredivost niti s jednog aspekta nisu upitni u zakonodavstvu, pravnoj praksi i pravnoj teoriji; - načelo nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali ispunjeno je i ako prekršaj nije propisan zakonom, ali ga je u okviru svoje nadležnosti na temelju zakonske ovlasti donijelo drugo tijelo, koje je pritom poštovalo pretpostavke valjanosti pravnih propisa koji se donose uz zahtjev za općim važenjem; - osporene odredbe PZ-a u suglasnosti su s načelom vladavine prava (članak 3. Ustava), načelom diobe vlasti (članak 4. stavak 1. Ustava) i načelom ustavnosti i zakonitosti (članak 5. stavak 1. Ustava) kao i legitimnim ciljevima koji se tim odredbama žele postići; - za pojedine odredbe nisu navedeni razlozi koji su ustavnopravno relevantni za njihovo osporavanje; - razlozi osporavanja pojedinih odredbi PZ-a nisu ustavnopravna pitanja već pitanja svrsishodnosti rješenja odnosno modela propisanih tim odredbama pri čemu je izbor metoda legitimno pravo zakonodavca, utemeljeno na ovlaštenju iz članka 2. stavka 4. točke 1. Ustava; - mogućnost nekog alternativnog rješenja sama po sebi ne čini zakon nesuglasnim s Ustavom, pod uvjetom da je rješenje koje je ponudio zakonodavac ostalo unutar ustavnopravno prihvatljivih granica te Ustavni sud nije nadležan davati svoju ocjenu o tome je li ono najbolje za uređenje dotičnog pitanja odnosno jesu li zakonodavne ovlasti iz članka 2. stavka 4. točke 1. Ustava u tom pitanju trebale biti iskorištene na drugačiji način; - visina propisivanja određene obveze (novčane kazne) nije ustavnopravno pitanje koje se razmatra tijekom ustavnosudskog postupka ona bi iznimno mogla biti predmetom ustavnosudske ocjene samo u slučaju kad bi ugrožavala ljudska prava i temeljne slobode pojedinca, što ovdje nije slučaj; - osporene odredbe PZ-a u suglasnosti s načelom razmjernosti i legitimnim ciljem, usmjerenim na sprečavanje odugovlačenja prekršajnog postupka putem samoinicijativnog određivanja vremena isticanja dokaza tijekom prekršajnog postupka; - ustavnopravno je prihvatljivo da jačanjem načela akuzatornosti i razmjernosti osporavanje presuda u cijelosti ovisi o volji stranaka, - osporene odredbe PZ-a nisu u nesuglasju s pravom na sudsku zaštitu i pravom na žalbu protiv osude za kazneno djelo, zajamčenima Konvencijom. (Odluka broj U-I-4433/2007, U-I-4494/2007, U-I-4605/2007, U-I-326/2008, U-I-474/2008, U-I-1433/2008, U-I-1880/2008, U-I-2305/2008, U-I-4339/2008, U-I-5276/2008, U-I-163/2009, U-I-526/2009, U-I-805/2009, U-I-1323/2009, U-I-1424/2009, U-I-2666/2009)

199. Ministarstvo pravosuđa smatra da osporene odredbe članka 399. stavaka 2. i 3. ZKP-a nisu u nesuglasnosti s člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije.

Treće, osporene odredbe ZOZO-a u koliziji su i s drugim odredbama ZOZO/08.

Negativni učinci koje osporene odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju imaju na podnositelja i ostala društva za osiguranje su iznimno veliki te prijete opstanku vrlo osjetljivog sustava obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koji se i bez ovakvih odredbi nalazi u iznimno delikatnom položaju, što navodi i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, kao nadzorno tijelo društava za osiguranje.

Koliko su ispravne osporene odredbe Zakona za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata glede zakonskog priznavanja povećanja mjesečnog iznosa mirovina ovisno od vremena provedenog u Domovinskom ratu pokazuje činjenica da je 2007. godine donesen Zakon o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju.

U radu su prikazane tri (3) odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi prava trgovačkih društava na pomorskom dobru: 1) Odluka br: U-III-3579/2006 od 26.10.2010; 2) Rješenje br: U-I-1216/1997 od 04.07.2001.; 3) Odluka br: U-III-726/2006 od 08.07.2009. iz kojih proizlaze redom sljedeći zaključci: a) prvenstvena koncesija je koncesija sui generis za nastavak obavljanja lučkih djelatnosti i korištenja lučkih objekata u istom opsegu kao do pretvorbe; b) osporene odredbe Zakon o morskim lukama iz 1995. g. - pravni položaj lučkih objekata na pomorskom dobra su u suglasnosti s Ustavom; c) društva koja obavljaju brodograđevnu djelatnost u lukama za posebne namjene ne mogu postići uknjižbu vlasništva zemljišta i objekata sagrađenih na tom zemljištu jer su to stvari izvan prometa res extra ciommercium.

U podnesku se ističe da osporene odredbe Zakona o trgovini utječu na financiranje jedinice lokalne i područne samouprave, jer se zabranom rada prodavaonica nedjeljom »izravno i neizravno umanjuju proračunski prihodi jedinica lokalne i područne samouprave« budući da je jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave onemogućeno ostvarivanje prihoda naplatom poreza koji im prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (»Narodne novine« broj 117/93., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/08.) pripadaju.

Stoga osporene odredbe Zakona o trgovini Općinsko vijeće Općine Stupnik smatra nesuglasnim s člankom 137. Ustava.

Primjenjujući navedena mjerila na konkretan slučaj, Ustavni sud utvrđuje da su osporene odredbe imale legitiman cilj otkloniti razlike u mirovini koje su bez njihova donošenja mogle nastati u pogledu ostvarivanja prava na mirovinu posebne skupine građana hrvatskih branitelja (odnosno članova njihove obitelji).

Naime, do primjene osporene odredbe članka 33. stavka 3. Zakona o najmu, dolazi samo ukoliko vlasnik stana ne sklopi s najmoprimcem na njegov zahtjev ugovor o najmu stana, pa ona kao takva, nije protivna odredbama članka 49. Ustava, jer je u funkciji ostvarenja prava i obveze kako vlasnika stana, tako i najmoprimca da sklope ugovor.

Razmatranjem elemenata akta koji osporene odredbe nazivaju »suglasnošću«, Ustavni sud je utvrdio: a) da se radi o aktu koji se donosi u postupku koji se pokreće na zahtjev stranke; b) da taj akt donosi čelnik tijela državne uprave; c) da se odlučuje o pravu stranke koje je istaknuto u zahtjevu; d) da se neposredno primjenjuju odredbe materijalnog zakona i e) da se radi o upravnoj stvari.

Zakonom propisano arbitražno tijelo ustanovljeno je, na temelju osporene odredbe Zakona, Uredbom o Komisiji Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 10. svibnja 1994. godine (" Narodne novine ", broj 37/1994).

o Osporene odredbe ZMO-a Sabor RH mora usuglasiti s Ustavom RH u smislu odluke Ustavnog suda u roku od 11 godina, tj. do 2018. g.

Štoviše, predlagatelji smatraju da osporene odredbe zapravo ne omogućavaju zaštitu prava radnika, jer se zabrana rada prodavaonica ne odnosi na cijelu godinu, već samo na razdoblje od sedam mjeseci.

Posljedice koje su proizašle iz osporenih odredaba Zakona o trgovini, prema stajalištima izraženim u prijedlozima, nisu primjerene legitimnim očekivanjima subjekata na koje se osporene odredbe odnose, što je u suprotnosti s načelom vladavine prava iz članka 3. Ustava.

U obrazloženju ustavni suci zauzeli su stav da osporene odredbe predstavljaju nesrazmjerno miješanje u prava vlasnika kojima se pritom ne pruža dovoljna pravna zaštita. U državi utemeljenoj na vladavini prava nije prihvatljivo poduzimanje prisilnih mjera kojima se vlasnika na određeno vrijeme lišava upotrebljivosti njegova vlasništva, a da protiv takvih mjera on nema na raspolaganju djelotvorna pravna sredstva kojima bi se zaštitio od nezakonitog ili arbitrarnog miješanja javnih vlasti u njegova vlasnička prava, navodi se u obrazloženju.

Ne radi se, kako predlagatelji spominju, ni o povratnom djelovanju osporene odredbe.

Predlagatelji smatraju da osporene odredbe nisu u suglasnosti s člancima 15. stavkom 1. i 43. Ustava.

2. Osporene odredbe koje uređuju izbor u zvanja i nadležnost pojedinih tijela u postupku izbora u zvanja i s njim povezanih prava i obveza

Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da su osporene odredbe u nesuglasju s navedenim odredbama Ustava.

Budući da stajalište izraženo u rješenju Suda broj: U-I-657/99 ne osigurava strancima mogućnost ostvarivanja prava na djelotvornu pravnu zaštitu niti ukida utvrđenu nejednakost pred zakonom, u koju osporene odredbe stavljaju strane državljane pri stjecanju nekretnina na području Republike Hrvatske, Ustavni sud je, temeljem odredbe članka 52. i članka 53. stavak 1. Ustavnog zakona, odlučio kao u izreci.

Također, prema zahtjevu i prijedlogu, osporene odredbe Zakona u nesuglasju su i s odredbama članka 14. Ustava, kojima se jamči jednakost svih pred zakonom, te s odredbama članka 16. Ustava, jer se prava ograničavaju, ali ne, kako je to tom odredbom Ustava određeno, da bi se štitio pravni poredak ili prava drugih.

Prema zahtjevu i prijedlogu osporene odredbe su u nesuglasju i s odredbama članka 34. Ustava, koje jamče nepovredivost doma, dok podnositelj prijedloga navodi da su u nesuglasju i s odredbama članka 35. Ustava, kojima se jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života te dostojanstva, ugleda i časti.

Prema odgovoru osporene odredbe Zakona o statusu prognanika i izbjeglica nisu suglasne Ustavu.

8. Budući da osporena odredba članka 17. stavka 2. Zakona o zaštiti od buke ne zabranjuje zvučno oglašavanje zvonima, već samo ograničava vremensko razdoblje u kojemu je dopušteno oglašavanje zvonima, Ustavni sud ocijenio je da osporene odredbe nisu nesuglasne s odredbom članka 68. Ustava (prema kojoj država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote), na koju predlagatelj ukazuje.

Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe onemogućavaju i ograničavaju poduzetnika da, sukladno svojim prosudbama utemeljenim na ekonomskim interesima, donosi odluke u korist trgovačkog društva, a u odnosu na opravdanost upošljavanja novih osoba.