Tom se odlukom objašnjava da " glavna rasprava završava donošenjem presude koja se izriče i javno objavljuje ", te da " presuda proizvodi javne učinke tek kad je izrečena i javno objavljena ", a da je Hrastovu " osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje ".

Predlagatelj smatra da je osporenom odredbom proširena nadležnost Ustavnog suda izvan djelokruga utvrđenog Ustavom te da je, stoga, osporena odredba »neprovediva«.

U takvo monopolističko djelovanje ulazi svakako i odbijanje daljnjeg poslovanja, koje se sastoji u raskidu ugovora, ako takav raskid nije utemeljen na unaprijed utvrđenim i jasnim te objavljenim poslovnim i kvalitativnim mjerilima, a kakvo je utvrđeno u provedenom postupku. 8. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.

Ističe da se radnje za koje se tereti osporenom odlukom (donošenje 9 presuda koje su ukinute od Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog apsolutno bitne povrede postupka propisane člankom 367. stavkom 1. točkom 11. ZKP-a/1997.) ne mogu podvesti pod stegovno djelo propisano člankom 20. stavkom 2. točkom 2. ZDVS-a.

Osporenom drugostupanjskom presudom izraženo je oprečno stajalište, prema kojem odredbe međuvlasničkog ugovora, potpisanog po suvlasnicima čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, obvezuju i one suvlasnike koji ugovor nisu potpisali (članak 375. stavak 3. ZV-a).

Internet televiziju Hrvatskog sabora), nije moguće točno utvrditi okolnosti i razloge koji su doveli do prihvaćanja amandmana sadržanog u osporenom članku 4. stavku 7. UZID UZoPNM-a.

Osporenom odredbom ustanovljena arbitrarnost u postupanju Državnog sudbenog vijeća čini tu odredbu suprotnom članku 26. Ustava RH jer su suci u jednom postupku izloženi ovlastima DSV-a kojima nisu izloženi drugi državljani RH ili stranci u nekim drugim postupcima.

Naime osporenom odredbom je institut pravnog shvaćanja, suprotno Ustavu, promoviran i izjednačen sa suđenjem, a što mu nije smisao i svrha.

Nadalje, ne postoji ni pravna poveznica između članka 4. stavka 8. UZID UZoPNM-a i dokumenata mjerodavnih za završetak mirne reintegracije istočnih dijelova državnog teritorija u ustavni poredak Republike Hrvatske iz 1997. godine, koja bi eventualno mogla ukazivati na cilj koji se osporenom zakonskom mjerom nastojao postići.

Konačno, ni iz naravi same stvari nije moguće doći do jednoznačnog zaključka o cilju koji se osporenom zakonskom mjerom nastojao postići.

S obzirom na sve naprijed navedeno, a budući je tuženo tijelo kao najpovoljnijeg ponuditelja izabralo zainteresiranu osobu, na temelju pogrešno utvrđenog podatka o opsegu vlastite proizvodnje programa, koja je jedan od osnovnih kriterija za odabir, prema ocjeni ovoga Suda, osporenom odlukom uz obrazloženje kakvo je njome dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

Grad Daruvar osporenom Odlukom bilo kakvim oduzimanjem pasa bez zakonske osnove, na temelju samo svojevoljnog ograničavanja broja kućnih ljubimaca nanosi neimovinsku štetu vlasniku koji im je privržen na osobito human način, ali i vrijednost pasa na tržištu također predstavlja štetu za vlasnika.

Prema tome, osporenom odredbom članka 59. stavka 2. Zakona neosnovano je predviđena obveza donošenja složenog akta (akta kolaboracije) dva tijela - visokog učilišta i tijela državne uprave - u slučaju utvrđenja kapaciteta svakog pojedinog visokog učilišta, čime se narušava ustavno pravo visokog učilišta da samostalno odlučuje o svom djelovanju.

Osporenom odredbom se upravo osigurava sudska zaštita (kontrola) akata upravne inspekcije, tako što se određuje da se protiv njezinog rješenja može voditi upravni spor, podnošenjem tužbe Upravnom sudu.

Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim rješenjem podnositelju u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, jer se pravna stajališta navedena u osporenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zasnivaju na ustavnopravno neprihvatljivom tumačenju mjerodavnog postupovnog prava.

Podnositelj stoga smatra da su mu osporenom presudom i rješenjima povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14., 19. stavkom 2., 44. i 45. Ustava Republike Hrvatske, a navodi i povrede članaka 3. i 19. stavka 1. Ustava, kojima se ne jamče pojedinačna ustavna prava.

Također svaki od ovlaštenih predlagatelja (pokretača) stegovnog postupka su kvalificirane osobe koje svojim položajem nose određene odgovornosti imanentne samo toj osobi ili tijelu (predsjednik suda, predsjednik neposredno višeg suda, sudačko viječe, predsjednik Vrhovnog suda RH, ministar pravosuđa) pa je stoga načelo " ne eat iudex extra et ultra petitum partium " koje se osporenom odredbom krši, upravo uravnoteženo i usuglašeno s diktatom ustavnog načela vladavine prava.

U zaključku Ustavni sud utvrđuje da je osporenom Presudom podnositelju, arbitrarnom (proizvoljnom) primjenom materijalnog prava, povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Upravni sud je osporenom presudom utvrdio zakonitost takvog postupanja i zaključio da podnositelju osporenim prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

Smatraju da osporenom odredbom zakonodavac stavlja u neravnopravan položaj osobe koje se ničim nisu ogriješile o zakon, i čak su se ponašale u skladu sa zakonom koji je određene situacije smatrao opravdanim razlogom za nekorištenje stana.

Osporenom zakonskom odredbom, za slučaj izostanka sporazumnog rješenja i nastanak spora između novonastalih općina, gradova i županija o preuzimanju i raspodjeli nekretnina, pokretnina, financijskih sredstava te drugih prava i obveza dotadašnjih općina - do 31. ožujka 1994. godine - za rješavanje takvih sporova propisano je arbitražno tijelo koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, a protiv odluke tog tijela nije dozvoljena sudska zaštita.

O odobrenom pomagalu, rezervnom dijelu, potrošnom materijalu i popravku pomagala, te svim ostalim podacima u svezi s odobrenim pomagalom, Zavod vodi evidenciju u koju se unosi i podatak o osporenom pravu na pomagalo uz obveznu naznaku razloga neodobravanja pomagala.

Prijedlog se obrazlaže sljedećim navodima: osporenom zakonskom odredbom je društvima koja se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti, odgovornosti cestovnih vozara, odgovornosti riječnog i pomorskog prijevoznika i odgovornosti aviopoduzetnika nametnuta obveza uplate sredstava za djelatnost vatrogastva u visini 1 % naplaćene funkcionalne premije u tim vrstama osiguranja; obveza sufinanciranja djelatnosti vatrogastva je neosnovano nametnuta društvima za osiguranje, čija djelatnost nema nikakve veze s djelatnosti vatrogastva, s obzirom da samo u neznatnom broju slučajeva postoji izvjesna povezanost (npr. u slučaju požara sudarenih vozila), kada društvo za osiguranje naknađuje štete svim oštećenim osobama, pa tako i troškove vatrogasne službe; takva obveza je jednako tako neosnovano mogla biti nametnuta i drugim trgovačkim društvima, bankama, štedionicama, Hrvatskom autoklubu ili bilo kojoj drugoj pravnoj osobi; posebno nema opravdanja naplaćivati vatrogasni doprinos za odgovornost u zračnom i pomorskom prometu s obzirom da se plovila i zrakoplovi uglavnom nalaze izvan teritorija Republike Hrvatske, pa se u slučaju požara na njima, aktivnosti vatrogasnih službi Republike Hrvatske ne mogu niti obavljati; osim toga, zrakoplovi, bušeće platforme i plovila su vrlo visoke osigurane vrijednosti s visokim rizikom odgovornosti, pa se veliki dio rizika, čak do 99 % reosigurava u inozemstvu; na taj način su društva za osiguranje, koja su većinom u privatnom vlasništvu, a neka i u pretežitom vlasništvu inozemnih pravnih i fizičkih osoba, jedina trgovačka društva kojima je takva obveza nametnuta; društvima za osiguranje koja se bave osiguranjem od odgovornosti nije time osiguran »jednak pravni položaj na tržištu«, nego su suprotno članku 49. stavku 2. Ustava stavljena u neravnopravan položaj.

' Osporenom odredbom se ne uređuje niti zabranjuje postojanje istopolnih zajednica.

Naime, ta zakonska odredba posebno razlikuje vladajući od monopolističkog položaja, a osporenom presudom ti se pojmovi miješaju te nije jasno koju povredu zakona je svojim ponašanjem izazvao podnositelj.

Osporenom odredbom, prema mišljenju predlagateljice, krši se pravo na privatnost i zaštitu tajnosti osobnih podataka čime se vrijeđa ustavno pravo zajamčeno člankom 37. Ustava.

Nadalje, osporenom se odredbom određuje nadležnost Ustavnog suda upravo za ispitivanje zakonitosti akta o raspuštanju predstavničkog tijela, što nije, niti može biti zakonodavna materija, jer je nadležnost Ustavnog suda točno određena Ustavom koji ne daje mogućnost da bi se ta nadležnost mogla nekim zakonom proširiti, a naravno, niti suziti.

Navedene činjenice ukazuju na visok stupanj neprikladnosti Trga sv. Marka za održavanje javnih okupljanja, što bi dalje moglo ukazivati na razmjernost mjere koju je zakonodavac propisao u osporenom članku 11. stavku 1. alineji 6. ZJO-a (članku 1. stavku 3. ZID-a ZJO/05), a kojom je nastojao ostvariti legitimne ciljeve, to jest na takvom mjestu osigurati sigurnosnu zaštitu, uključujući zaštitu od terorizma, te zaštitu prava i sloboda drugih.

Predlagateljica smatra da osporena odredba ograničava »negativan aspekt slobode izbora članstva u sindikatima«, odnosno pravo svakoga da izabere nečlanstvo u udruzi, pa stoga smatra da je osporenom odredbom povrijeđeno pravo slobode udruživanja (čanak 43. stavak 1. Ustava) i ustavno pravo sindikalnog organiziranja (članak 59. stavak 1. Ustava).

Zaključno, neovisno o tome bi li posljedica osporenog rješenja o ukidanju pravomoćne građevinske dozvole bila prisilno rušenje izgrađenog objekta po nalogu nadležnog državnog tijela ili pak građevinski zahvat na samom izgrađenom objektu radi njegova dovođenja u stanje koje bi se odredilo nekom novom građevinskom dozvolom (za koje bi zahvate, zbog zadiranja u pravomoćni upravni akt, prema ocjeni Ustavnog suda, troškove morala snositi država odnosno drugo javnopravno tijelo koje je izdalo nezakonitu dozvolu), ostaje činjenica da su podnositelji osporenom mjerom ostali bez svoje imovine koja je nastala kao posljedica pravomoćno im izdane građevinske dozvole, uz istodobno postojanje obveze otplate kredita koji je uz ukinutu dozvolu vezan i otvaranja mogućnosti da banka cijelu nekretninu proda trećim osobama na ime osiguranja tražbine.