I ostadoše kod njega onaj dan.

Na Novu godinu dođoh čestitati i već htjedoh otići jer vrata ostadoše zatvorena.

Na pločniku ostadoše za njima, za cipelama, rane mjesto tragova.

Još kako su umrli naši očevi, nebo i zemlja ostadoše kakvi su i bili.

Neke su od njih krikovima iskazivale svoj jad; ostale ostadoše nijeme.

A drugi, manjina njih, oko Petra, ostadoše i dalje s Isusom Kanite li i vi otići, pitao ih je Isus?

A u svima koji ostadoše život kipti, pa se stoga i užasnuti osvrću ne bi li našli koga, koji bi bar po određenju bio pred njima

Tako Gita i Hlapić ostadoše opet sami s Bundašem na putu, na mjesečini, među šumom i šikarom.

Baš tamo, iza zida golema, ostadoše sva zala ugroza.

Mirisima ljubavi i mira opijeni, vidješe zvijezdu repaticu i ostadoše njenim svjetlom zagljeni u svom mirisnom snu.

Njihovi roditelji nisu im od malena usadili ljubav prema duginim bojama već samo prema tri boje crven-bijeli-plavi i tako ostadoše retardirani u odnosu na predivnu različitost koju nam nude pederi.

I nakon što se raziđoše, ostadoše sami licem u lice: nevinost i grijeh, Stvoritelj i stvorenje, snaga i slabost, sloboda i ropstvo.

I tako s njim ostadoše samo dvije strpljive mučenice: kći mu Marija Poprda, usidjelica, i žena Maruka kojoj Bog dodijeli vječno mjesto uz pogrdu pa sad u troje jad jaduju i glad gladuju.

I ona dvojica odlučiše poći za Isusom, ostadoše dugo s njim i uvjeriše se da je on uistinu Krist.

Kad se rat svrši i malo poslije, pošto Fadilbeg i Mustajbeg i Junuzaga i Jusufaga i Mula Ćejvanaga, što ' no kažu, za noć ostadoše bez onih silnih kmetova i njiva, a po čardacima krovovi počeše prokišnjavati, Ibrišimu nešto sinu.

Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: " Javite to Jakovu i braći " Onda izađe i ode u drugo mjesto.

Pružih ruku da dotaknem tvoj sjaj i na dlanu mi ostadoše ucrtani putevi kojima još moramo koračati da dosegnemo postojanje, da se smanjimo do planetarnih fikcija, da suza neba postane jedino mjesto na kojem obitavamo.

Ostadoše ondje samo fra Jakov Nakalović, gvardijan i fra Petar iz Modrica da pričuvaju samostan.

Gledajući s Udbine izgledalo je Krbavsko polje kao more ili nepregledno veliko jezero, a sve oranice i košanice ostadoše punih 7 godina neobrađene, dok nisu naslage drva, granja i lišća nad ponorima istrunule, a ponori počeli opet vodu gutati.

Međutim, zahvaljujući maćehinskom odnosu naših pričmarnika prema tom nasljeđu, ostadoše nam samo rupe.

A Neum ostadoše jedini izlaz BiH na more.

Sljedeći citat pokazuje da je Pilar bio skeptičan u pogledu hrvatskog otpora prema svesrpskom pokretu: ÂťNe samo da je pretežni dio pravoslavnog življa bio dobiven za Beogradske planove, nego je i kod Hrvata postizavala uspjehe, s kojima nije ni računala. /.../Iza balkanskih ratova Hrvati, koji nisu kroz zadnjih 50 godina bili kadri postići niti najskromnijega uspjeha, ostadoše zapanjeni od uspjeha Balkanaca i Srbije, i to pojača još više srpsku sugestiju, koja je već od prije aneksije postojala.

Pismo pape Siksta V izdano 13. ožujka 1586. fra Đuri Soljaku ili Tuzlaku glasi: Budući si nas obavjestio da »in Provinciis Possaviae et Possemiae« i u susjednim mjestima i područjima ugarskog kraljevstva živi veliko mnoštvo naroda pod turskim gospodstvom, velik broj vjernika koji uz druge goleme nevolje, nametnute s robovanjem tiranskim nevjernicima, ostadoše još i bez svećenika, klerika i redovnika od kojih bi trebali čuti Božju riječ, misu i druge božanske službe, a jer ti zbog svega toga, gonjen vjerom i pobožnošću i rasplamćen revnošću za spas kršćanskih duša koje tamo borave, želiš, s dozvolom svojih poglavara i s našim blagoslovom, s nekoliko drugova svećenika, poći u one krajeve...., a drugove ti je bez naše ovlasti za tu stvar teško dobiti....

Odvulala se kao pred kakom grozovitom istragom, a na pustom Trgu Jelačićevu ostadoše samo piljarički stolovi i stočići.

No moji drugovi ostadoše mirni i nijesu pazili mnogo na njihovu svirku.

Od danas dvanaestorica učenika, koja ostadoše uz Isusa, pokazuju u riječima apostola Petra svu veličinu i bit Krista;... Odgovori mu Šimun Petar: Gospodine, kome da idemo?

A bijaše ih oko njega do? etiri stotine ljudi. 3 Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i re? e kralju moapskome: " Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što? e Bog u? initi sa mnom. " 4 I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. 5 Ali prorok Gad re? e Davidu: " Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i za? i u zemlju Judinu. " I David ode i za? e u Heretsku šumu.

Ostadoše oni bez žita, kukuruza, voća i povrća, repe, soje, uljane repice, kuća, ma svega.

Posljednji stigoše Slaveni, Hrvati i - ostadoše.

Ostadoše majka i djeca, jedno još neizvedeno na put.