ne bjeshe me dugo, pochelo i meni ljeto i njemu pripadajuchi stil zivota... al ovaj blog i dalje ostaje isti:) tako, ovo ce danas bity medley smecha od svih ovih dana osim shta mi je doma komp sjeban tj. tipkovnica mu je zbrchkana, tj. na engleskom, pa ako mi pobjegne koje y umjesto z ne zamjerite. i ovo > (je smajlich, ali trudit cu se da radim one prave:) dakle, 2 papirnate lepeze koje su mi uvaljene jucher na ulazu na pulafilmfestival, a zapravo su reklama za auto zubak, i zapravo mi uopche nisu trebale jer je bilo fuuullll hladno. a inache je bilo nice. vatromet, krcata arena, meske, i ok filmovi. matanichev ovaj ugodno osvjezenje za hrvatski film, a na drugom nas je ostalo 50 ak sve skupa (u usporedbi sa par tisucha na otvorenju) i pocheo je negdje oko 10 do 2 al je bio dinamichan pa ga je bilo ok pratit. tako, puno ljudi, veselje, ljeto, bash ok feeling. a kasnije after u uljaniku (ko je bio znat ce) i djuskanje, i mirkovich i perishich i njihove ribe kako se ubijeni zabavljaju na muziku 70 ogodishnjeg DJa. i vasha blogerica izashla u prvom broju biltena skupa sa svojim mishljenjem o filmu, i zajedno sa ostalim facama (matula, mirkovich i neke lokalne lichonsti:) jedna plastichna posudica u kojoj je bila moja vechera, tj. fritule sa chokoladom, a kupljene ispred arene. nisam nishta stigla jesti, ko da sam u zagrebu, jebote. kantica od ananasa, koja mi je pred neki dan imala ulogu vechere pojedne s frendovima na lungo mare (d shetalishte i kupalishte) a kupljena par trenutaka prije u mercatoru gdje sam trazila kostim, al ne nadjoh nishta, tako da se i dalje prachakam u ovom starom. prazna boca pasharete najnajnaj piche na svijetu, dostupno samo preko uchke, iako ga proizvodi i badel, ali je njihova neusporedivo loshija od one iz jedne obiteljske tvornice iz pazina ferenchich