NAVIKAVANJE ILI PRILAGODBA U Australiju dolazilo se brodom, dolazilo se trbuhom za kruhom, dolazilo se u vremena kada su počeci stvaranja nova života daleko od rodne grude bili veoma teški, dolazilo se iz ovih ili onih razloga ali privikavanja su uvijek jednako teška.Jednako prepuna nostalgije koja je najopasnija i neizlječiva ' bolest ' ukoliko se uvijek osvrćete natrag.Prilagodbe započinju od samog silaska na ovo kopno okruženo morem, od engleskog jezika koji je potpuno drukčiji od onog što smo učili u školama, od vožnje po lijevoj strani ceste sa komandama u automobilu na lijevoj strani i mnoštvom prometnih znakova koji su još dodatno popraćeni pisanim objašnjenjima.Pomalo neobično je gledati u veoma slikovit prometni znak sa nacrtanim čovječuljkom koji u rukama ima lopatu te izričito kazuje da se radi o nekakovom poslu na cesti pa onda to još i čitati uredno ispisano na znaku ispod znaka... Već toliko obavijesti duž samih prometnica govori vam koliko su Australci neskloni zabunama i koliko će tek pozornosti dati onome što čini svakodnevicu koje se uvelike razlikuje od one naše, ' stare '... Steći nove navike, učiniti da neki novi ritam prati vaš bioritam nije lako no uz malo sreće, uložena truda i velike želje da se sve to objedini, život na australskom otoku može učiniti i veoma zanimljivim, sadržajnim i bogatijim za joše jedno životno iskustvo.