u dusi lagana slabost i titranje zanesenost ometenost nevidljivim dimenzijama dok hodam vrtim filmove u glavi prizivam mirise trenutke ukuse treptaje sumracnu sobu i toplotu u vazduhu poluspustene kapke i intiman vlazan pogled kapljice znoja sto s tvog cela stizu na moje negjde u zraku zvoni praznina i vjetar duva kroz suplji nevidljivi hodnik o kome pjeva koga li zove za kim tuguje koga poziva i mami na nove puteve? moje noge bi plesale njegovu igru niz prasnjave staze gitara na ramenu vec se ljulja u mislima iz magle izranja balkan okupan zorom a onda se prenem osvrcem i gledam datume, scadenze, obaveze, rokove, moranja, termine, nevidljive okove oko mojih gleznjeva su i vuku me da ostanem ti si slobodan i vec si daleko znam zrak tvog odmora gust je i tezak znam da sad povjetarca tu nema da se on negdje drugo poigrava ali cujem ga vec, smjeskom nagovestava da ce doci ti si svoj i vec daleko ti, jedinica mere za osecanja u mom zivotu sto se djeli na pre ili posle dana u kom slucajno te sretoh i iz straha za sekund ne izgubih