Naime, pred jaslicama Crkva časti uzvišeno otajstvo Utjelovljenja.

Ono podsjeća na otajstvo utjelovljenja i otkupljenja, kao i na temelj na kojemu se zasniva Marijino blaženstvo: »Blažena ti što povjerova.« Još je jednom Benedikt XVI. dozvao u pamet riječi svojega prethodnika Ivana XXIII. koji je rekao da je nakana Koncila »sve više širiti blagotvornu zraku Kristova utjelovljenja i otkupljenja na sve oblike društvenoga života«.

Naime, upravo kroz otajstvo utjelovljenja Boga, u daru Kristova učovječenja, prepoznajemo čin otvaranja nebesa.

I tako je svojim životom i mučeništvom na sebi združila Isusovo otajstvo utjelovljenja i rođenja s otajstvom njegova trpljenja, smrti i uskrsnuća.

Upravo nas »otajstvo utjelovljenja Riječi« poziva »razmišljati o događajima koji označavaju tijek povijesti«, a uvijek pod vidom nade.

Otajstvo utjelovljenja ovdje se do kraja ostvaruje.

89. Kako Crkva izražava otajstvo Utjelovljenja?

Ova je svetkovina prethodništvo Božića; i pomaže nam da razmatramo otajstvo utjelovljenja u kojemu nam Bog ponavlja da nije nikada umoran od čovjeka i da istočnim grijehom svijet nije izgubljen.

Sveti otac Ivan Pavao II. u svojoj buli najave Velikoga jubileja 2000. godine,« Otajstvo utjelovljenja », posebno ističe upravo hodočašća, podsjećajući svakoga čovjeka da je njegov život ovdje na zemlji putovanje.

Hodočasnik bdjenjem, molitvom, postom korača putem kršćanskoga savršenstva (usp.« Otajstvo utjelovljenja »br. 7).

Stoga katolička Crkva od samog svojega početka ispovijeda otajstvo utjelovljenja, ključno otajstvo naše vjere, povezujući ga s Duhom Svetim.

Tumači ih na simboličan način i primjenjuje na Mariju i na otajstvo Utjelovljenja.

Predsjednik Odbora HBK za Veliki jubilej, varaždinski biskup msgr. Marko Culej upoznao je biskupe sa planovima proslave Velikog jubileja u Rimu i Svetoj Zemlji, dok je riječko-senjski nadbiskup msgr. Anton Tamarut izložio glavne točke papinske bule " Otajstvo utjelovljenja ".

»U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek« (Heb 10,10) Sve to nam govori da otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega, čije Rođenje na blagdan Božića u radosti slavimo, je potpuno orijentirano prema otajstvu Vazma i Uskrsnuća: tijelo koje Isus prima od Marije predodređeno je za žrtveni prinos Velikog Petka na Kalvariji i za slavu Uskrsnuća.

Zato Arkanđeo Gabrijel, kad je, poslan od Boga, pohodio Mariju, da joj navijesti veliko otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, pozdravio ju je: Zdravo, milosti puna Svaki svetac dobiva od boga milost, jer bez milosti nema svetosti.

Produbljujući otajstvo Utjelovljenja, sveti Oci i crkveni pisci kaže papa u neistraživom odnosu između Duha Svetoga Marije vidjeli su »neki ženidbeni vid, pjesnički opisan od Prudencija: Djevica koja ne bijaše udata udala se za Duha, i nazivali su je Svetištem Duha Svetoga, a to je izraz koji ističe posvećeni značaj Djevice koja je postala trajno boravište Duha Božjega« (I., 26) Na taj način će se bolje shvatiti otajstveni odnos između Duha Božjega i nazaretske Djevice i njihovo djelovanje u Crkvi. (usp.

U Kristovu utjelovljenju Bog nam je ponudio milost spasenjske razmjene (commercium) ljudske i božanske naravi, kako to divno izražava liturgija slaveći otajstvo utjelovljenja.

Vjeru otačke Crkve u otajstvo Utjelovljenja potvrdili su veliki koncili otačkoga doba: Nicejski, Efeški, Kalcedonski, Drugi i Treći carigradski te Drugi nicejski.

»Taj je čovjek prvi i osnovni put Crkve, put što ga je sam Krist zacrtao, put što nepromjenjivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja«, kaže Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici »Otkupitelj čovjeka« te ističe: »Na tom putu, koji vodi od Krista ka čovjeku, na tom putu, na kojem se Krist sjedinjuje sa svakim čovjekom, Crkva ni od koga ne može biti zaustavljena...

Ako ga se zaista želi razumjeti, otajstvo Utjelovljenja treba promatrati u navedenom okviru.

Po Crkvi otajstvo utjelovljenja zauvijek ostaje prisutno.

Poput Šimuna i Ane, postom i molitvom, pripravljajmo oči srca kako bismo otajstvo utjelovljenja Sina Božjega prepoznale u jednostavnom otajstvu kruha i vina na našim oltarima.

Trebamo ih nasljedovati u spremnosti susreta poput Majke Marije i Elizabete kako bismo bile sposobne, iz tog susreta s utjelovljenom Riječi, ići u susret jedna drugoj te očima vjere prepoznati to otajstvo utjelovljenja u svakoj sestri i svakom čovjeku.

Otajstvo Utjelovljenja je, nastavlja von Balthasar, Božja avantura (ad-ventura), odnosno nešto što dolazi, što nam stiže ususret, a time ima bitno značaj budućega.

Tvrdi tako da kršćanska vjera, promatrajući otajstvo utjelovljenja, biva ojačana; u čovjeku raste pouzdana nada kada razmišlja o tome da je Božji sin došao među nas, kao jedan od nas, da priopći ljudima Božju volju; ljubav je oživljena, jer ne postoji očitiji znak Božje ljubavi prema nama od onoga da vidimo kako je Stvoritelj svemira i sâm postao stvorenje.

GK: Svetopisamska čitanja u liturgiji došašća usredotočuju se na dvije teme: na drugi Kristov dolazak na kraju vremena i na govor o Kristovu povijesnom dolasku kroz otajstvo utjelovljenja.

Otajstvo Utjelovljenja i Porođenja možemo promatrati i iz drugačije perspektive.

Govoreći nadalje o glazbi kao prostoru očitovanja Božje slave, istaknuo je kako se pjeva i svira da bi Bog sišao posred svoga naroda i kako bi obnovio otajstvo Utjelovljenja u srcima vjernika.

Bez obzira na razne subjektivne doživljaje, po svom istinskom duhovnom značenju Božić je - kako u rimokatoličkoj, tako i u istočnim, pravoslavnim te većini protestantskih crkava - blagdan o kojem kršćani, sjećajući se rođenja Isusa Krista, slave otajstvo utjelovljenja Svemogućeg i Vječnog Boga u našoj ljudskoj povijesti.

Dok protagonisti pretpraznične masovne histerije (koji će se, uzgred, i predstaviti kao kršćani) nemaju pojma o pravom značaju blagdana, mi razmatramo Sveto pismo i proničemo u otajstvo utjelovljenja; dok svijet od blagdana uzima ugodu - puricu, mlince i godišnji odmor, mi spremno uzimamo svoj križ; postimo, molimo devetnice, idemo na mise zornice... Da, konzumentski odnos svijeta prema kršćanskim blagdanima i vjeri općenito valja primijetiti i osuditi, ali on često predstavlja tek neiscrpan poticaj za zgražanje, mudrijanje i samodopadnost.