Lanenu odeću nose zato što plava boja cveta lana nalikuje boji neba koje okružuje svet. /.../Što se tiče lana, radi se o biljci koja raste na besmrtnoj zemlji, daje jestiv plod, nudi nam jednostavnu i čistu odeću, lagodnu i prigodnu za sva godišnja doba.« (De Iside et Osiride, 4) Slično rezonuje u Apulej iz Madaure opisujući jednu Isidinu svečanost: »U bogosluženju veliki sveštenici i glavari bili su odučeni u odore koje su ih, napravljene od beloga platna, obavijale i pripijale se uz njih, i dopirale im do nogu.« (' Zlatni magarac ', XI, 10; v.: Ovidije: ' Metamorfoze ', I, 746 - 747; Pausanija: ' Opis Helade ', II, 35; Svetonije: ' Život rimskih careva ', Otho, 12) Rimski elegičar Tibullus peva o žetvenoj svečanosti: »Bogovi vole čistotu; dođite u čistom ruhu i čistim rukama grabite vodu sa izvora.« (II, 1) U starini, i oni koji nisu bili sveštenici nekog solarnog kulta, nosili su bele haljine.