Ili, prema opisu vlastite poetike u pjesmi Skala: »Na skali svemira/miso mi prebira./Vidim tonove,/čujem sliku/razaznajuć u Praliku/obrise nježne, otiske sebe/i pružam ruku put zvijezda/i bića,/vremena i bezvremena,/prostora i neprostora,/čežnjivu/da dohvatim Tebe.« O tome pjesnik govori u svom spisu O poeziji: »Tako pjevanje postaje verificiranje i versificiranje evidencije, ne otkrivanje nepoznatog, već otkrivanje posjedujućeg.« Sbutega teško odolijeva zavodljivosti rima čak onda kada one ne nude lak izlaz ili ako je to samo izlaz za nuždu, pa će završiti dugo nizanje stihova ovako: »Čekam sudbu neskrojenu/Što mi nikad stići neće/To je mog života sjena/Od nje sjene nema veće.« »Ja sam mrtav sada vi ste bili prije«, stihom koji je je napisan u jedanaestom od njegovih Odraza, tj. niza od dvadeset i četiri soneta, Branko Sbutega (1952 2006) obraća nam se danas iz svoje smrti riječima namijenjenim trenutku susreta s čitaocem.