slazem se da dug nije otplativ. zato i razmisljam kako su druge drzave postupile. imamo neka iskustva na primjeru ekvadora i madjarske ili proglasiti dug nevoljnim, istraziti kriminalne radnje koje su dovele do duga, kao sto sam vec naveo. mozda cekati dok pola svijeta pukne pa vidjeti sto cemo mi. moramo misliti da bi u slucaju da nesto pokusamo doslo do sankcija, nestasica, ulicnih nemira, demokratskog ili nedemkratskog puca, do atentata kao krajnje mjere. nije stvar samo pokusati vec i uspjeti. u medjuvremenu bi bilo mudro uciniti nase ljude sto samodostatnijima. da je svaki od nas sto manje ovisan o trzistu, da ima svoju kucu, svoju hranu, svoje grijanje, mozda i svoju struju. ako se zalomimo sa njima morat cemo svoju snagu crpjeti iz sela. bilo bi pametno da imamo jako zaledje, drzave slicne nama. prije svega mislim na bosnu i srbiju. u vezi potraznje kao uvjeta potrosnje: ideja je da A mora jesti da bi B ostao u poslu proizvodnje hrane. odgovor: bolje da B otkanta A, proizvodi hranu samo za sebe i odmori ostatak vremena.