Moju tišinu probija kucanje na vratima sobe, dižem se i otključavam vrata kako bi ih otvorio.
Moju tišinu probija kucanje na vratima sobe, dižem se i otključavam vrata kako bi ih otvorio.
Otključavam vrata stana i već u hodniku vičem: - Ledo
Priznajem to samom sebi, dok otključavam vrata stana i odlazim u svoju sobu, izbjegavajući roditelje.
Napišite " Jedinome ", bila je rekla i bol me prožima od tog sjećanja dok se uspinjem ludom brzinom i za čas sam na svom katu, ispred svog stana, kopam po džepovima, tražim ključeve, konačno ih nalazim, otključavam vrata i ulazim u stan.
Tiho otključavam vrata: namjera mi je iznenaditi Alenku, svoju mladu i lijepu ženu.
Dođem neko veče u svoj podstanarski stan... otključavam vrata, sav se tresem.
ponedeljak... kišan, tmuran dan.. nakon 2 tjedna godišnjeg odmora, godišnjeg odmora provedenog doma.. kod mame.. nema ljepšeg... i tako uljuljana u san stižem u rijeku.. u hladan stan, na trećem katu.. kiša pljušti ko luda, a ja naravno nemam kišobran. ni parking odmah ispod stana... parkiram se 50 metara dalje, kupim torbe, košulje na vješalici i lagano po pljusku do sive stare zgrade.. otključavam vrata.. a sveme guši, Rijeka, stan, samoća... ruke mi lagano otkazuju i stvari spuštam samo na pod, sjedam u mrak, u tišinu... Ne znam ni gdje su mi misli.. doma sigurno.. nešto zvoni.. u prvi tren ne reagiram da je to moj telefon.. melodija koju dugo nisam čula, bed of roses.. znači da me dugo nije zvao.. bila doma dva tjedna, a zadnjih 10 dana se nije ni javio, ni ništa... i eto ga sad.. onako pokisla u mraku hladnog stana slušam njegov glas i ne čujem o čemu priča... samo mi je napameti kako sam slaba na njega i kako je prokleto dobar emocionalni manipulator.. stari prijatelj koji je preko noći postao više... al kojemu je očito samo seks na pameti.. i onda odjednom čujem samo paranje zraka i pitanje: gdje si? zašto nisi kraj mene? ili si se nekome žurila u Rijeku pa si krenula dan ranije? poklopila tupo slušalicu, ugasila telefon.. i plakala.... nemam ni snage ni volje za takvog njega.. da je sve bar normalno da sam doma, da sam doma sve bi bilo drugačije...
Otključavam vrata kuće, On stoji iza mene.
Dok otključavam vrata stana, pokušavam se sjetiti kad sam posljednji put osjetio bol zbog njenog nestanka iz mog života i čudim se nesjećanju.
Ovi do mene lijevo peku neku mesinu i krumpire, ovi desno pokušavaju smućkati neku vegetarijansku juhicu (a cura nema pojma o kuhanju jer dečka joj često sretnem dok otključavam vrata i stalno skuplja one letke od raznoraznih dostava, odnosno, koliko shvatih ona je vegetarijanka, a on gladan), a susjeda iznad mene je još jutros poslala svog muža po špeceraj koji se, naravno, još nije vratio.
Otprilike kao da ne otključavam vrata svoje kabine, nego ulazim u Indianu Jonesa, na krevetu me čeka velika, šarena kobra.
Mudro sam sve vrećice preuzeo na sebe... sad smijem mrvu zaostajati za majkom i neće biti sumnjivo što ja ne otključavam vrata - pune su mi ruke
Ja otključavam vrata i govorim mu: " Nemoj reći da te nisam upozorio. " Perem ruke, otključavam vrata muškog zahoda i izlazim van.
Otključavam vrata stana... palim svjetlo... svjetlo ne radi.
Grozničavo otključavam vrata, nervozno pokušavam istrgnut ključ iz cilindra brave, nogom zatvaram vrata, pretrpan ruksak mi pada s jednog ramena, iz vrećice ispadaju stvari...
Otključavam vrata i utrčavam unutra jer imam 5 sekundi prije nego se upali alarm
Otključavam vrata i ulazim u kuću.
Otključavam vrata, dolazi tata i govori mi nešto čega još uvijek nisam svjesna..
Otključavam vrata, ipak na svojoj strani, otvaram i ona stražnja pa smještam torbu na sjedalo
Pa ja se zbunim kad otključavam vrata vlastitog stana, a ne da bih tu sad u sekundi iznašao metodu profiliranja zaboravljenih i neizvršenih (a možda i neizvršivih) obaveza
No zato bez problema otključavam vrata lijevom rukom kad u desnoj nešto nosim
Dolazim u kancus, otključavam vrata, ulazim unutra i nešto mi je čudno..
Otključavam vrata, vješam desnom rukom torbu na vješalicu na vratima i nogom guram vrata koja se s treskom zatvore. Ne smijem to raditi, pomislim.
Kako reče Claire - vidim se kak otključavam vrata, upadam u sobu, spavam, kuham kavu u kuhinji, čitam novine... Čak se vidim i kako kuham u kuhinjici (koja je smještena točno tamo gdje bi ja htjela i točno onako kako sam si ja to zamislila)
Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!
All Rights Reserved © Jezikoslovac.com