Treperavim prstima palim cigaretu, sjedam i sad natočim jednu čašu.

Shvatila sam da mi cigareta uglavnom ne fali osim u rutinskim situacijama u kojima uvijek palim cigaretu, npr. kada idem prema fakultetu...

Palim cigaretu i puštam svoju kuju da se istrči.

Ujutro sam u biblioteci, gdje donekle kure; poslije podne sam kod kuće, pokraj škaldina: grije me i čitam Bourgeta; podveče su žeravke već utrnjene, palim cigaretu i mislim na peć; a onda šetam obalom rijeke Arno, mislim na Rim i Tiber, gledam preko volje ledena nebesa i fiorentinske brežuljke, veselim se Chiantiju i večeri i pišem maštom svoju prošlost.

Sa mukom palim cigaretu, usprkos podražaju na povraćanje, još jednu u beskonačnom nizu, pa počinjem prelaziti cestu, pomalo teturajući, dok sve oko mene kao da pliva u nekoj izmaglici, kad me silan udarac u desni bok podiže visoko u zrak i letim okrećući se prema oblačnom i crnom nebu, izokrenuta perspektiva, a prijekorni mi pogled Nađe sine u sjećanju (od kud to prisjećanje tu?) okrećem se oko svoje osi i odjednom teško, uz jezivi zvuk, padam na mokar asfalt.

Suočen sa strašnom perspektivom udaljavanja s ovog svjetionika hrvatske kulture prestao sam jesti, piti, spavati, komunicirati s okolinom... sjedim, palim cigaretu s cigarete i slušam Thompsona.

" Izlazim i van i brzo palim cigaretu da dođem malo sebi...

Palim cigaretu, polagano uvlačim dim, s njim i ovu sparinu koja se nastanila između debelih zidova.

Ponekad odmah po buđenju palim cigaretu.

Kao da mi je žao što se ona dvo jica drotova skidaju s dužnosti, baš kao da su mi to stari pajdaši i očekujem od njih da će me pri odlasku pozdraviti, ali oni samo daju pasoš i avionsku kartu novoj smjeni, koja preko mene prelazi pogledom koji mi je odnekud poznat: u maju, u Seattlu, dok sam još radio u ludnici, izlazim na terasu kuće, koju dijelim s normal nim stanarima i palim cigaretu (u kući mi je zabranjeno pušiti); smjestio sam svoje budale u bešiku i sad ću otvoriti pivo; koje čuvam sakriveno u kerećoj kućici, i praviti se da mi je lijepo... na terasu izlazi Michelle i nosi lavor s vodom, zavaljuje se u ležaljku, kaže: " HI ", skida kupaći kostim i počinje brijati koku... baš kao da ja ne postojim, kao da sam azaleja u saksiji - ma kakva biljka: i biljke su živa bića - nego prozor kroz koji se gleda... bježim u svoju sobu i sjedim na krevetu ponavljajući: " Ja sam Dario Džamonja, ja sam Dario Džamonja, ja sam Dario Džamonja... "

Palim cigaretu i čekam ispred bolnice.

U kuhinji, dok pijem prvi hladni gutljaj i palim cigaretu, Andreas nervozno šeće krupnim koracima, kao da se nalazi na komandnom mostu.

Svaki put kada palim cigaretu pred očima mi titra " SHIT HAPPENS ".

(Svake noći, dok grlim znojavi jastuk, dok mi pred oči izlaze slike moje Nevene i Vesne, kad se sjetim prizora kako njih dvoje spavaju zagrljeni na jogiju, ja ustajem iz kreveta, palim cigaretu na cigaretu, ispijam konjak - ako ga je išta ostalo - zovem Ameriku samo da bih čuo glasove svoje djece, a poslije toga se osjećam još bezvrjednije.

Odlazim na balkon i potajno palim cigaretu.

I tako ja krenem po zactanom rasporedu, pomičem komp i sav posao na njemu (najmrži mi, pored službenoga telefona dio posla, je priznam vi oprostite;)) za navečer, iza sastanka s dijelom Udruge, i stvari se rješavaju bez imalo komplikacija, svi oni kojima uguravam posao u zadnji tren padaju na moj šarm i obećavaju da će sve stići baš na vrijeme, ne brini i eto stignem do Azila, posljednje destinacije za današnje prijepodne, Zrinka skuha kavu, sjednemo u prvo dvorište, Periša se baca pod noge, sunce se smiješi, palim cigaretu, zvoni telefon (tu, naravno, prestaje biti zabavno) i nebo se zacrni iznad moje glave, munje sijevaju već u njoj jer nećete vjerovati:

jutra su bljestava. zaboravih zamraciti sobu, sunce me posjetilo prerano. bunovna izvlacim tijelo smotano bijelim platnenim plahtama pregolemeog kreveta. jos uvijek nije prevruce, taman, ugodno. nalazim neku musku kosulju, navlaceci rukave bez kopcanja. kuhinja, voda, kava. kamen pod bosim nogama. mirna mirisna noc i ranojutarnji morski povjetarac provlace se mislima. polusnena uzimam salicu i odlazim na terasu. kameni stol i klupica u sjeni kuce. gutljaj vruce kave, gorak, poznat, onakav kakav volim klizne mi niz grlo. palim cigaretu nesvjesno. namreskano more se smiruje, bljestavo ulje. kamen jos hladan pod stopalima. nema nikog u susjedstvu. sama sam, kao nikad do sad, a ne osjecam se tako. mlado jutro potice mi tijelo na pokret. dizem se, odlazim u kuhinju. prekapajuci po davno zaboravljenim ladicama trazim svoj noz. bosa, kao prije, kao i uvijek, kroz vrt, preko grubih kamenih ploca spustam se na skrape. neki davni instinkt vodi me preko njih, u rupe, do poznatih " lovista ". berem pantalene, onako mokre spremam ih u prednji dzep na kosulji. gacam sve dublje i dublje. more mi hladi noge, penjuci se iznad koljena. zubima skidam meso sa zive skoljke osjecajuci iskonski okus mora na nepcu. nigdje nikog. modro ulje, sunce se polako dize przeci mi kozu. bacam kosulju na prvu skrapu i zaronim. titraji vode miluju mi nesputano tijelo hladeci ga. uzbudujuci, poseban osjecaj spoja sa mokrim plavetnilom. ronim, gledajuci taj cudesan svijet s kojim se stopam, koji me miluje u svakoj pori. brzim zamasima, rezem vodu uz obalu plivajuci tamo i natrag. izlazim osvjezena, na moju skrapu prekrivenu mekanim smedim tepihom koji osjecam pod nogama jos uvijek do gleznja u moru. kosa mi se cjedi, par koraka, navlacim odbacenu kosulju potpuno probudenih osjetila.

Palim cigaretu i gledam u otvorenu torbu koja zjapi šarenilom prema meni: provjeravam po posljednji put, jesam li što zaboravio.

Samo pijem kavu s rumom i palim cigaretu.

Zastajem ispred kafića, palim cigaretu, još jednu u dugom nizu i gledam za njom.

Smirujem se polako, palim cigaretu, nudeći i Olju.

Palim cigaretu od nervoze želim te

Palim cigaretu, kašljem ko slon pa je gasim.

Sjedam za stol, palim cigaretu i rolam u glavi sliku po sliku.... vidim ćaću s bafama, mamu u fići, ja cjela zamujsana od sladoleda.....

Palim cigaretu da smirim nervozu, da smirim misli dok čekam da te vidim.

... palim cigaretu i več nekoliko minuta u svojoj glavi slažem početak današnje priče (da životne priče) koju bi htijela da se desi.

I da palim cigaretu u letu, jednu za drugom...

Palim cigaretu, otpuhujem jedan dim i odlažem je kraj sebe u pepeljaru.

Uostalom i dalje puno pušim, ali ne palim cigaretu samo zato što je vidim na stolu u kutiji, ne pušim dok vozim ili dok hodam po cesti, ne pušim onda kad ne stignem smotati.

Slušam, odobravam, divim se, zavidim... i palim cigaretu za cigaretom.